Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1280/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. I. G.1 , sina J., rođenog …. i umrlog …., odlučujući o žalbi nasljednika I. G.2 protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj O-2935/2021 od 9. studenoga 2023., 3. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba nasljednika I. G.2 te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj O-2935/2021 od 9. studenoga 2023. i predmet vraća na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskoga suda u cijelosti je održano na snazi rješenje o nasljeđivanju J. P., javne bilježnice iz S. G., poslovni broj O-2935/2021, UPP/OS- 115/2021-14 od 24. travnja 2023. godine.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio nasljednik I. G.2 zbog svih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019. – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak, a podredno da ga preinači.

3. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

4. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a slijedom čega su odlučne činjenice ostale neutvrđene.

5. Predmet ovog postupka jest nasljeđivanje iza pok. I. G.1 koji je proglašen umrlim rješenjem Općinskog suda u S., Stalna služba u S. G., poslovni broj R1- 490/2017 od 30. prosinca 2019. pri čemu je kao dan njegove smrti određen …. godine.

6. Ostavitelja je nadživjela njegova majka, sada pok. G. G., rođena C.-B., koja je preminula …. pa se stoga u ovom postupku spornim pojavljuje pitanje tko su nasljednici iza pok. I. G.1 .

7. Naime, majka ostavitelja je ostavila oporuku (stranica spisa 63 – 64), a iz koje proizlazi kako svu svoju uknjiženu i neuknjiženu imovinu ostavlja sinu A. G., dok svojoj kćeri M. R., rođenoj G., ne ostavlja ništa s obrazloženjem kako je udana te da ju je prilikom udaje „otpremila“ sukladno njezinim mogućnostima te s obzirom na to da je naslijedila zakonski dio iza svojega oca. Upravo na to ukazuje žalitelj u žalbi smatrajući kako nasljednici sada pok. M. R., rođene G., nisu ujedno i nasljednici iza pok. I. G.1 .

8. Navedeno žalitelj temelji na tvrdnji kako je sva imovina iza pok. I. G.1 silom zakona u času njegove smrti (….) prešla na njegovu majku, pok. G. G., rođenu C.-B., a koja je oporukom svu imovinu, kako uknjiženu tako i neuknjiženu ostavila sinu A. G..

9. U vezi s predmetnim navodima žalitelj se poziva na odredbe Zakona o nasljeđivanju iz 1955. („Službeni list FNRJ“ broj: 20/1995., „Službeni list SFRJ“ broj: 12/1965.), dok se prvostupanjski sud poziva na Zakon o nasljeđivanju iz 2003. („Narodne novine“ broj: 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019.).

10. Međutim, u ovoj pravnoj stvari nisu mjerodavne odredbe ni Zakona o nasljeđivanju iz 1955. niti Zakona o nasljeđivanju iz 2003., već Općeg građanskog zakonika (Opći građanski zakonik s novelama i ostalim naknadnim propisima (Zagreb, 1955.) – dalje: OGZ) s obzirom na to da se kao datum smrti pok. I. G.1 smatra … pri čemu se primjenjuje OGZ s novelama uzimajući u obzir da je posljednje prebivalište ostavitelja bila K. D. koja se administrativno nalazila u austrijskom dijelu M., a ne na području krune S.. S.. Da je u konkretnoj pravnoj stvari mjerodavno materijalno pravo OGZ potvrđuje i odredba članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/1991.).

11. Paragraf 727. OGZ-a propisuje: „Ako pokojnik nije ostavio nikakva tvrda očitovanja posljednje volje; ako u tom očitovanju nije razredio vrhu cijele svoje imovine; ako osobama, kojima je po zakonu bio dužan ostaviti dio nasljedstva, nije ostavio postojeći dio; ili ako postavljeni nasljednici ne mogu ili ne će da prihvate nasljedstva; tad nastaje sasvim ili stranom nasljeđivanje zakonsko (neoporučno).

12. Paragraf 728. OGZ-a propisuje: „Ako nema tvrda očitovanja posljednje volje; svakolika zaostavština pokojnikova zakonskim nasljednicima. Ako pak ima tvrdog očitovanja posljednje volje, tad zapada spomenutim nasljednicima onaj dio nasljedstva, koji u rečenom očitovanju nije nikomu ostavljen.“

13. U konkretnom slučaju ostavitelj nije ostavio „tvrdo očitovanje posljednje volje“ (oporuku), a niti je bio u braku ili imao djecu u času smrti te je stoga njegov zakonski nasljednik bila njegova majka, pok. G. G., rođena C.-B..

14. Paragraf 819. OGZ-a propisuje: Čim je sud nasljednika zakonitog, po očitovanju učinjenom glede nasljedstva, prepoznao za pravoga nasljednika, i čim je nasljednik ispunio svoje obveze; prisuđuje mu se nasljedstvo, i svršuje se rasprava. U ostalom nasljednik, da bi izradio, da se vlasnost stvari nepokretnih prenese na nj, treba da se drži propisa paragrafa 436.“

15. Paragraf 436. OGZ-a (III novela) propisuje: „Ako se ima prenijeti vlasništvo na nepokretnim stvarima ili građevini po pravomoćnoj presudi, sudskoj diobi ili uručenju nasljedstva, također je potrebna uknjižba (paragrafi 431 – 433) ili polaganje isprave (paragrafi 434 – 435).

16. Dakle, u konkretnom slučaju nasljedstvo iza pok. I. G.1 je otvoreno časom njegove smrti (….) s time da nije donesena nikakva odluka u pogledu njegove imovine, a što proizlazi iz spisu priloženih izvadaka iz zemljišnih knjiga u kojima je on i dalje upisan kao vlasnik. Stoga prima faciae proizlazi kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz paragrafa 819. i 436. OGZ-a s obzirom na to da se zakonska nasljednica iza pok. I. G.1 nije upisala u zemljišne knjige, a niti postoji rješenje o nasljeđivanju iza pokojnika.

17. Međutim, paragrafom 536. OGZ-a propisano je kako pravo nasljedstva nastaje tek po smrti ostavitelja (Erblasser), dakle ostavina na nasljednike prelazi po sili zakona te je časom smrti pok. I. G.1 njegova nasljednica postala pok. G. G., rođena C.-B.. Naime, hrvatsko pravo ne poznaje ležeću ostavinu (hereditas iacens) pa stoga časom smrti ostavina prelazi na nasljednike ex lege te prihvat nasljedstva ima samo deklaratorni, a ne i konstitutivni učinak.

18. Kako u konkretnom slučaju iza ostavitelja nisu ostali nasljednici prve loze (paragraf 731. stavak 1. OGZ-a) jer pok. I. G.1 nije imao djece, to ga u konkretnom slučaju imaju naslijediti nasljednici druge loze sukladno paragrafu 735. OGZ-a koji, između ostaloga, propisuje da u slučaju kada je jedan od roditelja umro njegova ostavljena djeca ili potomci ulaze u njegovo pravo i polovina koja bi zapala pokojniku se razdjeljuje po načelima u paragrafima 732 – 734 OGZ-a glede diobe nasljedstva među djecom i daljnjim potomcima pokojnika.

19. Dakle, smrću pokojnika polovina njegove imovine pripala je njegovoj majci, dok je druga polovina imovine pripala njegovom bratu i sestri, i to u jednakim dijelovima (svakom 1/4), a u vezi s čime je potrebno tumačiti i oporuku pok. G. G., rođene C.-B., koja je smrću ostavitelja postala zakonska nasljednica imovine ostavitelja u jednoj polovini.

20. Naime, iz oporuke pok. G. G. proizlazi kako svu svoju uknjiženu i neuknjiženu imovinu ostavlja svom sinu A. G., dok je ne ostavlja kćeri M. R., rođenoj G..

21. S obzirom na sve navedeno, na prvostupanjskom je sudu da, uzimajući u obzir mjerodavno materijalno pravo, utvrdi sve relevantne činjenice u ovom predmetu, a posebno kako se ima tumačiti oporuka pok. G. G., rođene C.-B., u odnosu na njezinu kći (M. R., rođenu G.) te nakon toga donese pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku.

22. Konačno, potrebno se osvrnuti i na navod prvostupanjskog suda kako je od smrti pok. G. G., rođene C.-B., prošlo više od pedeset godina pa da je stoga svim nasljednicima zastarjelo pravo zahtijevati ostavinu zbog proteka roka od deset godina sukladno Zakonu o nasljeđivanju iz 2003. godine. Institut zastare nije institut na koji sud pazi po službenoj dužnosti, već isključivo na prigovor stranke u postupku te se predmetni institut ne smije samoinicijativno koristiti ne bi li se osnažila argumentacija suda. Iz stanja spisa proizlazi kako takvog prigovora nije bilo, a sve i da jest, u konkretnom slučaju se primjenjuje OGZ, a ne Zakon o nasljeđivanju iz 2003. godine.

23. Slijedom svega navedenoga, a na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 3. srpnja 2024.

Sutkinja

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.