REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2235/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LIGNUM BIOMASA d.o.o. u stečaju, OIB 81747694987, Topusko, Ulica Vladimira Nazora 61, kojeg zastupa punomoćnik Rajko Marković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić, d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ENERGANA ŽUPANJA d.o.o., OIB 85159321317, Županja, Industrijska 7, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina i partneri d.o.o. u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3245/2023-2 od 21. veljače 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-381/2023-4 od 20. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za podnošenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 3245/2023-2 od 21. veljače 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-381/2023-4 od 20. lipnja 2023. zbog dva pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
1. „Može li se rok od četiri dana smatrati primjerenim (razumnim) rokom za ispunjenje obveze u danim okolnostima“?
2. „Može li činjenica otvarana stečajnog postupka automatski dovesti do zaključka da stečajni dužnik ne može ispuniti u ugovor“?
1.2. Kao razlog važnosti navedenog pitanja tužitelj obrazlaže da je prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a da o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje.
2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog predložio da se isti odbaci ili odbije, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora zahtjev na utvrđenje da je na snazi Ugovor o kupoprodaji drvne sječke sklopljen 15. travnja 2019. između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca i da slijedom toga da tuženik nije osnovano raskinuo ugovor. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud je preinačio presudu suda prvog stupnja tako što je prihvatio žalbu tuženika i odbio tužbeni zahtjev, uz odlučno obrazloženje da je tuženik valjano raskinuo Ugovor, dajući tužitelju naknadni primjereni rok za ispunjenje. Pritom je naveo kako je odlučno i „kakva je posljedica na predmetni ugovor nastupila nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem“.
5. Prema odredi čl. 387. st. 2. toč. 2. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ovoga Zakona, a prema toj odredbi (čl. 385.a st. 1. ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili
- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Prvo pitanje međutim nije pravno pitanje nego činjenično, jer odgovor na pitanje je li naknadni primjereni rok od četiri dana za ispunjenje obveze dovoljan ovisi o svakom konkretnom slučaju (o danim okolnostima, kako je i navedeno u samom pitanju). Od revizijskog suda se traži da utvrđuje činjenice (dane okolnosti), međutim, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne može biti predmet raspravljanja u revizijskom stadiju postupka. Osim toga, prema utvrđenim činjenicama (kako su navedene u obrazloženju drugostupanjske presude) sam tužitelj je 3. prosinca 2020. obavijestio tuženika da do kraja tjedna neće moći isporučiti po 10 kamiona robe dnevno, ali da će od 7. prosinca te godine isporučivati 12 do 15 kamiona dnevno i tuženik je na to pristao (dakle, ugovorne strane su sporazumno odredile rok od četiri dana kao naknadni primjereni rok za ispunjenje). Međutim, tužitelj je 7. prosinca 2020. obavijestio tuženika da nije u mogućnosti isporučiti naručenu količinu robe.
7. U odnosu na drugo pitanje treba reći da pravno pitanje zbog kojeg ovaj sud dopušta podnošenje revizije prema čl. 385.a st. 1. ZPP mora biti prije svega „važno za odluku u sporu“, a u ovom slučaju pitanje otvaranja stečajnog postupka i hoće li zbog toga tužitelj biti u mogućnosti ispunjavati preuzete ugovorne obveze uopće nije predmet spora. Čak što više, ta činjenica (da se nad tužiteljem vodi stečajni postupak tijekom prvostupanjskog postupka) nije ni isticana, što je i logično jer bi bilo paradoksalno da tužitelj zahtijeva utvrđenje da je Ugovor na snazi i da ujedno obrazlaže da nije u mogućnosti ispunjavati preuzete ugovorne obveze. Ta činjenica se po prvi put navodi u obrazloženju drugostupanjske odluke i nije važna za ishod spora pa nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda putem dopuštanja revizije.
8. Zbog navedenih razloga riješeno je kao u izreci pod točkom I. na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
9. Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
