REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2817/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jana Volenec Pećina, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice IF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Jurički, odvjetnica u Zagrebu, radi donošenja mjere osiguranja s kojim će roditeljem mlt. dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa sa mlt. djetetom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-38/2024-2 od 16. veljače 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-78/2023-37 od 21. studenoga 2023., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-38/2024-2 od 16. veljače 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-78/2023-37 od 21. studenoga 2023., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„Je li drugostupanjski sud vezan odredbama čl. 8. Zakona o parničnom postupku na način da u slučaju žalbe protiv prvostupanjske odluke radi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud mora sam savjesno i brižljivo razmotriti sve izvedene dokaze zasebno i zajedno u cjelokupnosti prvostupanjskog postupka te prema svojem uvjerenju utvrditi koje činjenice se mogu smatrati dokazanima, odnosno utvrđenima te u svojoj odluci mora obrazložiti utvrđeno, odnosno odgovoriti na žalbene razloge podnositelja žalbe?
Odnosno, ako drugostupanjski sud u svojoj odluci u najvećem dijelu prepiše utvrđenja prvostupanjskog suda te na kraju svoje odluke navede da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a bez svoje pravne analize cjelokupnog prvostupanjskog postupka i načina rada prvostupanjskog suda, čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka definiranu čl. 354. Zakona o parničnom postupku te povredu prava na pošteno suđenje, koje pravo je zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske?“
navodeći da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je Županijski sud u Splitu tri puta odlučivao povodom žalbe protiv prvostupanjskih odluka, prve dvije odluke su podudarne dok treća odluka županijskog suda u potpunosti odstupa od ranijih odluka i određuje sasvim drugačije pravno rješenje.
2. U prijedlogu je predlagatelj naveo i da mu je povrijeđeno ustavno pravo na pošteno suđenje, koje je pravo zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Postupajući po odredbi članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da podneseni prijedlog nema propisani sadržaj.
6. Osim, što predlagatelj postavlja pitanja koja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP, jer takva pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Predlagatelj u odnosu na postavljena pitanja, je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, tj. zbog čega bi navedena pitanja bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. U smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
7. Pozivanje na odluke Županijskog suda u Splitu, koje su donesene ranije, u okviru ovoga postupka, koje se temelje na drugačijim utvrđenim činjenicama, nije odgovarajući razlog važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
8. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. To što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od predlagatelja ne predstavlja povredu temeljnog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za postupanje ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom članka 385.a ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, valjalo je, na temelju odredbe članka 389.a stavak 3. i 4. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
