REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2868/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz I. R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-864/2020-4 od 8. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-614/18 od 5. lipnja 2020., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-864/2020-4 od 8. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-614/18 od 5. lipnja 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je predložio da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja glase:
"1. Ulaze li u smislu članka 44. stavka 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13) u redoviti mjesečni fond radnih sati državnih službenika i namještenika koji rade u turnusu i sati određeni blagdanom i neradnim danima određeni Zakonom, koji su padali od ponedjeljka do petka te treba li te sate obračunati kao prekovremene sate rada koji prelaze mjesečni fond radnih sati ili mjesečni fond radnih sati treba umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu?
2. Je li evidencija tuženika/poslodavca o radnom vremenu tužitelja/radnika, bez da je doneseno rješenje o korištenju slobodnih dana, adekvatno dokazno sredstvo za utvrđenje da je tužitelj/radnik slobodne dane koristio po osnovi ostvarenih prekovremenih sati rada ili je sud dužan tu činjenicu utvrditi jedino tim dokaznim sredstvom (rješenjem)?
3. Može li se uređenje pitanja prekovremenih sati rada drugačije vrednovati od načina kako je to propisano Zakonom o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), primjerice slobodnim danima, te mogu li u tom smislu odredbe članka 44. stavka 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike ("Narodne novine", 104/2013) i članka 38. stavka 13. Kolektivnog ugovora za državne službenike ("Narodne novine", 112/17) "derogirati" odredbe članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22)?
4. Je li sud pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka, u slučaju kada je stranka postupka država zastupana po državnom odvjetništvu, dužan provesti test razmjernosti i za dosuđeni trošak žalbenog postupka odnosno ispitati predstavlja li nalog stranci da snosi pun iznos troška žalbenog postupka zastupanja države u postupku nerazmjerno ograničenje prava stranke na pristup sudu, te uzeti u obzir relevantna stajališta Europskog suda za ljudska prava i ustavnog suda o mogućnoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kada se cjelokupni žalbeni trošak države prevaljuje na teret fizičke osobe (tužitelja)?".
3. Kao razlog važnosti prvog, drugog i trećeg pitanja tužitelj se pozvao na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3256/2011 od 1. prosinca 2014., a kao razlog važnosti četvrto postavljenog pitanja tužitelj se pozvao na presudu Europskog suda za ljudska prava donesenom u predmetu Klauz protiv Hrvatske od 18. srpnja 2013., zahtjev broj 28963/10, Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske presuda od 6. rujna 2016., zahtjev broj 72152/13, te na odluku ovog suda broj Rev 89/2021-2 od 2. ožujka 2021.
4. U prijedlogu je tužitelj također naveo da mu je u drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredbi parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.
5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ocijenjeno je da prvo, drugo i treće postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. To stoga što u odnosu na prva tri pitanja tužitelj nije naveo odgovarajući razloge važnosti, s obzirom da u odluci koju tužitelj navodi kao razlog važnosti navedenih pitanja, Ustavni sud Republike Hrvatske nije izražavao pravno shvaćanje u vezi istih. Osim toga, iz navedene odluke proizlazi da je predmet spora u tom postupku pred redovnim sudovima bio tužbeni zahtjev podnositeljice kojim je od tuženika (svojeg bivšeg supruga) tražila isplatu novčanog iznosa na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje djeteta, što ovdje nije slučaj. Također valja reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku pred tim sudom ocijenio da je odlukom drugostupanjskog suda došlo do povrede podnositeljičinog prava na pravično suđenje, s obzirom da je drugostupanjski sud bez bilo kakvog logičnog i ustavnopravnog prihvatljivog obrazloženja odstupio od ranije izraženih stajališta drugostupanjskog suda u istom predmetu, što također ovdje nije slučaj.
8. Nadalje, ocjena je ovoga suda da se niti četvrto pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, tuženica je u žalbenom postupku u cijelosti uspjela u sporu, te je drugostupanjskom odlukom imajući na umu uspjeh tuženice sa žalbom o trošku žalbenog postupka odlučeno primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 163. ZPP.
9. Međutim, s obzirom na sadržaj četvrto postavljenog pitanja, kao i na sadržaj navoda tužitelja iz prijedloga za dopuštenje revizije u smislu teške materijalne i financijske situacije tužitelja u kojima ističe da mu je plaća manja od visine troškova postupka, treba reći, s obzirom da tužitelj uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio relevantne dijelove spisa u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP iz čega bi proizlazilo da je tužitelj ukazivao na svoju tešku materijalnu i financijsku situaciju pa da bi s tim u vezi bila riječ o nerazmjernom i prekomjernom teretu obzirom na troškove koje mora snositi, to u takvoj situaciji nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 385.a ZPP za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
10. Stoga je neodlučno pozivanje tužitelja u smislu razloga važnosti na odluku ovog suda broj Rev 89/2021-2 od 2. ožujka 2021., na presudu Europskog suda za ljudska prava donesenom u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, kao i u predmetu Klauz protiv Hrvatske (tako i ovaj sud u Revd 548/2024-2 od 13. ožujka 2024.).
11. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, te odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.
12. Osim toga, zbog naprijed navedenog prema ocjeni ovog suda tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako on to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
13. Slijedom izloženog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
