REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-984/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HOI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa Doris Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 380/2022-2 od 15. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P - 2750/2019-34 od 10. veljače 2022., ispravljena rješenjem istog suda broj P - 2750/2019-40 od 3. ožujka 2022., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja na isplatu 17.177,72 kuna sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od njihovog dospijeća do isplate. Odlukom o troškovima postupka tuženik je obvezan naknaditi tužitelju 13.163,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.
2. Rješenjem ovog suda broj: Revd - 4238/2022-2 od 19. travnja 2023. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje: „Može li se, i pod kojim pretpostavkama, isključiti zaštita prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 5/09 – dalje: ZPK) i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) koju uživaju potrošači, u situaciji kada je utvrđeno da su sredstva ostvarena i predmetnim kreditom korištena za financiranje izgradnje nekretnine koja je kasnije djelomično prodana, a djelomično se koristi u poslovne odnosno poduzetničke svrhe, uz ostvarenje dobiti fizičke osobe, korisnika kredita?“
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenog pravnog pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tužitelj je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu po osnovu preplaćene kamate po ugovoru o kreditu sklopljenog s tuženikom, koji zahtjev temelji na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
8. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno: - da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 20. lipnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 190.374,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan isplate kredita, s ugovorenim rokom otplate od 360 mjeseca koji kredit je u cijelosti otplaćen 1. srpnja 2012., - da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanje ugovora o kreditu iznosila 4,55% godišnje, te - da je tijekom otplate kredita tuženik povisivao kamatne stope iznad one koja je bila ugovorena na dan sklapanja ugovora, dakle iznad početne stope. Kako je tijekom postupka između stranaka sporno je li tužitelj ima svojstvo potrošača, pobijanom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja temeljem činjeničnog utvrđenja i s razlozima da: „...je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora imao svojstvo potrošača u smislu članka 3. stavka 1. točke 1. ZZP/03. Naime, prema navedenoj odredbi potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je prema točki 2. trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti....“, te „...da je svrha predmetnog ugovora o kreditu bila upravo rješavanje stambenog pitanja tužitelja i njegove obitelji. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi utvrđenim, a što tijekom postupka niti tuženik nije posebno osporavao, da je tužitelj nekretninu gradio kao fizička osoba, a ne kao građevinski poduzetnik ili obrtnik kao i da sredstvima navedenog kredita tužitelj nije pokrio cjelokupni trošak izgradnje predmetnih nekretnina, već tek onog dijela nekretnine koji će tužitelj koristiti za stanovanje svoje obitelji i koji će predstavljati rješenje njegovog stambenog pitanja...“.
9. Tuženik, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj: Revd - 4238/2022- 2 od 19. travnja 2023. dopušteno, reviziju temelji na razlozima da je tužitelj kao korisnik kredita sklopio ugovor o kreditu kao fizička osoba, ali da je pribavljena sredstva koristio za poduzetničke svrhe, tako da se takav korisnik kredita ne može smatrati potrošačem koji bi se mogao pozvati na potrošačku zaštitu u smislu odredbi ZZP-a i ZPK-a. Pri tom tuženik citira odredbu čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP-a, prema kojoj se potrošačem smatra fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti kakvoj poslovnoj ili poduzetničkoj djelatnosti (dakle, da se za status potrošača moraju kumulativno ispuniti pretpostavke da se radi o fizičkoj osobi, te da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhe njene poslovne djelatnosti, već u nekomercijalne svrhe).
10. S obzirom na navedeno treba reći da revizijski navodi tuženika ne proizlaze iz prethodno citiranih činjeničnih utvrđenja (t. 8. ove odluke) na kojima se temelji pobijana odluka i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, zbog kojih razloga se revizija osnovano ne može podnijeti.
11. S druge strane, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj: Revd - 4238/2022-2 od 19. travnja 2023. dopušteno, treba odgovoriti da se pretpostavke valjanosti (konkretno pravne posljedice ništetnosti) ugovora (poslovna sposobnost suugovaratelja, suglasnost njihovih volja, dopustivost i mogućnost činidbe, postojanje određenog oblika), odnosno nekih ugovornih odredbi u smislu općih odredbi obveznog prava (čl. 322. st. 1. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO/) cijene prema trenutku sklapanja ugovora. Prema općim odredbama obveznog prava (čl. 1023. st. 1. ZOO-a), ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka ako je kredit korišten protivno ugovorenoj namjeni. Kako posebne odredbe ZZP-a (čl. 3. st. 1., čl. 81. – 88. ovog Zakona) i ZPK-a (čl. 2. st. 1. t. 1. ovog Zakona) ne sadrže različito pravno uređenje po ovom pitanju, to i status potrošača u smislu ovog posebnog pravnog uređenja valja cijeniti prema sadržaju ugovora s trenutkom njegova sklapanja. Naime, prema izričitoj odredbi čl. 83 ZZP-a (slično kako to uređuje i odredba čl. 55. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača /"Narodne novine" broj 19/22 i 53/23/), prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
12. Shodno navedenom na postavljeno pravno pitanje treba odgovoriti da status potrošača u smislu posebnog pravnog uređenja ZZP-a i ZPK-a valja cijeniti prema sadržaju ugovora s trenutkom njegova sklapanja, te da pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima (ugovora koji je sklopljen kao potrošački) ostaju neizmijenjene i u okolnostima kada su sredstva ostvarena kreditom naknadno korištena za poslovne ili poduzetničke djelatnosti.
13. Slijedom navedenog, kako je drugostupanjski sud pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, revizij odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
14. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Željko Pajalić
