REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-778/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIA RIJEKA d.o.o., OIB 07638053150, Rijeka, Užarska 28, kao pravni sljednik HYPO GROUP d.o.o., OIB 04938014535, Rijeka, Užarska 28, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci u ime i za račun stečajnog dužnika OPEKA d.d. u stečaju, OIB 61547182596, Osijek, Vukovarska 215, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, MINISTARSTVA FINANCIJA, OIB 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1680/2021-2 od 26. svibnja 2021. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-330/2019-22 od 4. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj P-330/2019-22 od 4. ožujka 2021. suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 18683136487, u iznosu od 1.194.377,25 kn prema stečajnom dužniku OPEKA d.d. stečaju, Osijek, Vukovarska 215, OIB:61547182596, u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod posl.br. St-1069/18."
III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 47.800,00 u roku od 8 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 38.125,00 kn
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kn."
2.1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 1680/2021-2 od 26. svibnja 2021. suđeno je:
"Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: P-330/19-22 od 4. ožujka 2021. u dijelu točke II. izreke u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda Republike Hrvatske, Ministarstva financija u iznosu od 729.297,87 kn prema stečajnom dužniku Opeka d.d. u stečaju u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj St-1069/18."
2.2. Ujedno je rješenjem drugostupanjskog suda odlučeno:
„I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: P-330/19-22 od 4. ožujka 2021. u dijelu točke II. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je osnovano osporavanje i da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda Republike Hrvatske, Ministarstva financija u iznosu od 465.079,38 kn prema stečajnom dužniku Opeka d.d. u stečaju u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj St-1069/18, te u točkama III. i IV. njene izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
3.1. Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj: Revd-3234/2022-2 od 12. ožujka 2024., a koje glasi:
„Je li Republika Hrvatska osobni vjerovnik stečajnog dužnika u slučaju kada Porezna uprava obavlja poslove prikupljanja i naplate poreza, doprinosa i članarina pravnih osoba, odnosno kada se poreznim rješenjima, odnosno rješenjima o ovrsi određuje naplata takvih potraživanja u korist drugog vjerovnika označenim posebnim brojem računa“?
3.2. Revident predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev prihvati, a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Traži naknadu postupka, uključujući troškove nastale u povodu revizije.
4. Tuženica je podnijela odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
8. Predmet spora je utvrđivanje osnovanosti tražbine tuženice koju je prijavila u stečajnom postupku koji se vodi nad trgovačkim društvom OPEKA d.d u stečaju, Osijek pod poslovnim brojem St-1069/18. Stečajni upravitelj je priznao prijavljenu tražbinu, a osporio ju je tužitelj kao stečajni vjerovnik. U pitanju je tražbina, kako se navodi u reviziji, po osnovi poreza na tvrtku, poreza na promet nekretnina, članarina turističkim zajednicama te članarina i doprinosi Hrvatskoj gospodarskoj komori.
9.1. Sudovi nižeg stupnja zauzeli su stav da je tuženica stečajni vjerovnik u odnosu na te tražbine jer je prema čl. 2. st. 1. Zakona o poreznoj upravi ("Narodne novine", broj: 115/16 i 98/19) Porezna uprava jedinstvena i samostalna upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija čija je temeljna zadaća primjena i nadzor primjene poreznih propisa i propisa o prikupljanju doprinosa. Pri tom, ni Ministarstvo financija ni Porezna uprava (koja je u sastavu tog Ministarstva) nema svojstvo pravne osobe nego to svojstvo ima Republika Hrvatska. Prema čl. 3. st. 1. t. 1. citiranog Zakona u poslove Porezne uprave spada, između ostalog, prikupljanje, evidentiranje, obrada i provjera podataka bitnih za utvrđivanje porezne osnovice i naplate poreza, doprinosa i drugih javnih davanja te naplata i ovrha poreza, doprinosa i drugih javnih davanja (točka 11. toga članka).
9.2. Prema čl. 2. st. 3. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18 i 121/19) drugim javnim davanjima smatraju se trošarine, carine, pristojbe, doprinosi, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva davanja čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela. Dakle, za odluku je bitno da je riječ o davanjima za čiju naplatu je nadležno porezno tijelo bez obzira na to kome pripadaju takva javna davanja.
10.1. Činjenice na kojima se pobijana presuda temelji među strankama nisu sporne, a na propise koje su primijenili sudovi nižeg stupnja poziva se svojoj reviziji i tužitelj. Stoga ovaj sud nema potrebe ponavljati ono što je o tome navedeno u obrazloženju drugostupanjske presude.
10.2. Iz samog pitanja, a i njegovog obrazloženja proizlazi da tužitelj u bitnom pita je li Republika Hrvatska stečajni vjerovnik kada se poreznim rješenjima, odnosno rješenjima o ovrsi određuje naplata takvih potraživanja u korist drugog vjerovnika označenim posebnim brojem računa. Dakle, tužitelj ne osporava činjenicu (navodi je u samom pitanju) da je riječ o tražbinama koje su utvrđene rješenjem porezne uprave.
11. Tužitelj u reviziji pogrešno smatra da je time što je u rješenju Porezne uprave označen broj računa na koji se javno davanje treba uplatiti ujedno označen i drugi vjerovnik. Nema zapreke da vjerovnik (u ovom slučaju Republika Hrvatska putem Porezne uprave) označi po svojoj volji račun na koji treba izvršiti uplatu. I prema općim odredbama obveznog prava obveza se može ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom (u ovom slučaju rješenjem Porezne uprave), ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik (čl. 164. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 28/18).
12. Nije sporno da prihod od poreza na tvrtku i poreza na promet nekretnina pripada jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno da članarina turističkim zajednicama pripada tim zajednicama i da članarina te doprinosi Hrvatskoj gospodarskoj komori pripada toj Komori. Međutim, time što je propisano da naplatu i ovrhu tih javnih davanja provodi Porezna uprava (jedno od tijela tuženice) određen je i vjerovnik tih tražbina, pri čemu je ovaj sud „ograničen“ pravnim pitanjem zbog kojeg je revizija dopuštena, a u pitanju je sadržana tvrdnja da navedene tražbine prikuplja i naplaćuje Porezna uprava. Način kako se raspoređuje (kome pripada) ono što je naplaćeno nije relevantno za ishod spora (to može biti od važnosti za odnose između Republike Hrvatske i subjekata kojima ta davanja pripadaju ili trebaju pripasti). U poslovima koje obavlja (uključujući i sporna javna davanja) Porezna uprava ne nastupa kao zastupnik ili punomoćnik subjekata kojima pripada pojedino davanje, nego je zakonom stavljeno u njezinu nadležnost obavljanje tih poslova. Takvo zakonsko rješenje ima svoj ratio u ekonomičnosti i učinkovitosti naplate navedenih tražbina, s obzirom na broj općina, gradova i županija u Republici Hrvatskoj.
13.1. Nadalje, prema odredbi čl. 137. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15 i 104/17 - dalje: SZ) stečajni vjerovnici su osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu.
13.2. Iz sadržaja obrazloženja revizije proizlazi da revident riječ „osobni“ tumači tako da su to u konkretnom slučaju oni subjekti kojima pojedina javna davanja (koja utvrđuje i naplaćuje Porezna uprava) pripadaju (ili trebaju pripasti). Stoga treba reći da se ovom definicijom samo čini razlika u odnosu na ostale tri kategorije vjerovnika stečajnog postupka, i to u odnosu na (a) izlučne vjerovnike, (b) razlućen vjerovnike i (c) vjerovnike stečajne mase.
14. Odgovor na pitanje jesu li subjekti kojima pripadaju pojedina javna davanja ovlašteni tražbine po toj osnovi ostvarivati podnošenjem tužbe sudu jest negativan, jer bi sud tužbu odbacio s obrazloženjem da se to potraživanje ostvaruje u upravnom postupku (u pitanju je i sadržana tvrdnja da se naplata ostvaruje poreznim rješenjem). Stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku (167. SZ) i to podnošenjem prijave tražbine (čl. 129. i čl. 257. SZ). Na temelju činjenice da osobe kojima pripadaju javna davanja koja utvrđuje i naplaćuje Porezna uprava (prema navodima u pitanju i reviziji) proizlazi logičan zaključak da nisu ovlaštene ni podnijeti prijavu tražbine u stečajnom postupku, već je na to ovlaštena tuženica. Na izloženi način odgovoreno je na postavljeno revizijsko pitanje.
15. Kako dakle ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
