REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1439/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Braliću, odvjetniku u Splitu, Lička 6b, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Split, Kavanjinova 2, OIB: 04847852112, zastupanog po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, Velebitska 75, radi isplate, odlučujući o prijedlogu i dopuni prijedloga tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2284/2022- 4 od 7. studenog 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-1355/2019-28 od 20. travnja 2022., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2284/2022-4 od 7. studenog 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-1355/2019-28 od 20. travnja 2022.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog i dopuna prijedloga sadrže i što je uz njih dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, postupovnopravna pitanja iz prijedloga iscrpljuju se u isticanju postupovnopravnih povreda, dok osporena drugostupanjska odluka nije donesena na temelju nekog zauzetog shvaćanja u primjeni postupovnih odredbi prema pitanjima kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik (koja eventualno nisu podudarna s nekim drugim pravnim shvaćanjem). U određenom dijelu pitanja se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naznačujući razloge zbog kojih smatra da Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju zbog materijalnopravnih pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije, tuženik općenito navodi da o postavljenim pitanjima nema prakse revizijskog suda (pri tom se ne poziva na suprotstavljene odluke viših sudova), te da će odgovor na navedena pitanja razriješiti različito donošenje odluka u istim pravnim situacijama. Međutim, ovaj sud cijeni da prema naznačenim razlozima nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, ako o postavljenim pitanjima ne postoji praksa revizijskog suda (kako to tuženik tvrdi u prijedlogu), onda valja ukazati na eventualno različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Isto tako, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, tuženik se u razlozima prijedloga za dopuštenje revizije pozvao i na osobito teške povrede odredaba parničnog postupka kojim su povrijeđena njegova temeljna prava. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st.
4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
7. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan (t. III. ovog rješenja), jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
