REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1826/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IN VIRIDI CAERULEO j.d.o.o. Baška, Gorica 9, OIB 14119457016, kojeg zastupa punomoćnica Maja Bosnić Tabain, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika SU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović, Dušan Miočić i Iva Glavota u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-406/2023-2 od 28. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 347/2020-31 od 7. studenog 2022., na sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženici su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-406/2023-2 od 28. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-347/2020-31 od 7. studenoga 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
1. Smije li Sud privatno sačinjen izvještaj izvan parnice i prije njezinog početka, razmatrati kao dokaz u parničnom postupku?
2. Smije li Sud, koji kao takav nema stručnih znanja, utvrđivati i suditi o plovidbenoj sposobnosti broda, te o nužno potrebnim radovima radi otklanjanja materijalnih nedostataka na brodu, te vrijednosti takvih radova, bez provedenog dokaza vještačenjem na te okolnosti?
3. Smije li Sud na prividnom ugovoru koji nije dostavljen uz tužbu, već naknadno u predmetnom postupku utemeljit aktivnu legitimaciju tužitelja?
4. Pazi li Sud na ništetnost ugovora po službenoj dužnosti?
5. Da li je prividan ugovor pobojan ili ništetan?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje a da bi se u praksi moglo očekivati da bi viši sudovi mogli drugačije tumačiti zakonske odredbe, kao i da u pogledu pravnog shvaćanja na kojem se temelji pobijana odluka praksa viših sudova nije jedinstvena. Nadalje smatraju da su im pobijanom odlukom zbog grube povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava i slobode zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i to pravo vlasništva (čl. 48. Ustava), pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom (čl. 29. st. 1. i čl. 14. st. 2. Ustava).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08., 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Prvim postavljenim pravnim pitanjem tuženici dovode i pitanje dopuštenost razmatranja tzv. privatnog nalaza vještaka koji je tijekom postupka kao dokaz dostavljen u spis. Ovaj nalaz nema pravni značaj nalaza sudskog vještaka jer provođenje toga dokaza nije odredio sud u ovoj parnici, međutim, ovaj nalaz ima dokaznu snagu privatne isprave i kao takav se ocjenjuje kao i svaki drugi provedeni dokaz tijekom parnice u skladu sa čl. 8. ZPP (na isti način Rev 2426/15-2 od 7. veljače 2018.), a na koji način su nižestupanjski sudovi i postupili (toč. 11. obrazloženja pobijane drugostupanjske presude).
3.2. Drugim postavljenim pravnim pitanjem tuženici zanemaruju okolnost da je po sporazumu parničnih stranaka brod bio dotegljen u servis što jasno upućuje na zaključak da nije bio u plovidbenom stanju, neovisno o razlozima takvog postupanja (već nastala oštećenja ili sprečavanje novih).
3.3. Preostala postavljena pravna pitanja svode se na pravno shvaćanje tuženika (koje je suprotno od ocjene nižestupanjskih sudova) prema kojem je prividan ugovor ništetan i s time u svezi citiranje odluke Županijskog suda u Varaždinu Gž-851/2008- 2 od 2. lipnja 2008.
3.4. Međutim, ovaj sud je u više prethodnih odluka iznio pravno shvaćanje prema kojem prividan ugovor nije ništetan, već je njegova posljedica da ne stvara pravne učinke između ugovornih stranaka (Rev 1489/2018-2 od 7. travnja 2021., Rev 748/2019-2 od 14. ožujka 2023., Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021. i dr.), pa je stoga pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Pritom valja dodati da nižestupanjski sudovi u svojim odlukama nisu niti zauzeli pravno shvaćanje da bi ugovor o ustupu potraživanja bio prividan ugovor. U odnosu na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (Pž-6070/08 od 17. prosinca 2008. i Pž-5276/07-3 od 20. studenog 2007. valja odgovoriti da iste ne koincidiraju u odnosu na konkretan spor. Naime, u ovim odlukama iznesena su pravna shvaćanja koja se odnose na okolnosti kada je treća savjesna osoba izvršila isplatu ne znajući za prividnost ugovora temeljem kojeg je ta isplata izvršena. U konkretnom slučaju tužitelj je isplatio troškove popravka broda prema računu servisa koji je popravak izvršio, prema prethodnom dogovoru tužitelja i tuženika, a kojim dogovorom su se tuženici obvezali snositi troškove popravka, nakon čega je servis na tužitelja prenio svoje potraživanje prema tuženicima.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i pravo na djelotvorni pravni lijek u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje.
7. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen. U odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP tuženici nisu učinili vjerojatnim da bi im pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Konvencije, te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
