REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-652/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Gluić, Ninčević d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Benediktinke Svete Marije, OIB 72109751978, iz Zadra, Madijevaca 10, (u zemljišnim knjigama upisane kao “Samostan benediktinskih koludrica Sv. Marije”) koje zastupa punomoćnik Luka Zupčić, odvjetnik u Vrsima, radi utvrđenja prava vlasništva te po tužbi tužitelja Grada Zadra, OIB 09933651854, Narodni trg br. 1, zastupanog po gradonačelniku Branku Dukiću, protiv tuženika 1. DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Gluić, Ninčević d.o.o. sa sjedištem u Zadru i 2. Benediktinke Svete Marije, OIB: 72109751978, iz Zadra, Madijevaca 10, koje zastupa punomoćnik Luka Zupčić, odvjetnik u Vrsima, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-937/2023-2 od 17. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-254/2022 od 2. ožujka 2023. na sjednici održanoj 3. srpnja 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povrede temeljnih prava prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-937/2023-2 od 17. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 254/2022 od 2. ožujka 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Da li postoji objektivni identitet spora u slučaju da je ista nekretnina bila predmet parničnog postupka na utvrđenje prava korištenja i na utvrđenje prava vlasništva?
2. Da li presuda kojom je utvrđeno pravo korištenja na nekretnini koja je bila predmet nacionalizacije, a koja presuda je donesena nakon rješenja o nacionalizaciji, mijenja vlasničke odnose koji proizlaze iz rješenja o nacionalizaciji?
3. Da li presudom kojom je utvrđeno pravo korištenja fizičke osobe na nekretnini koja je bila predmet nacionalizacije, a koja presuda je donesena nakon donošenja Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine te nakon donošenja provedbenog rješenja o nacionalizaciji, prestaje pravo korištenja dotadašnjeg nositelja prava korištenja na toj nekretnini?
4. Je li pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, P-2280/84 između prednika tužiteljice i Općine Zadar kao prednika Grada Zadra nastao novi stvarnopravni odnos kojim je prednik tužiteljice stekao i upisao svoje pravo korištenja predmetne nekretnine, koje pravo korištenja je isti stupanjem na snagu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zemljišnoknjižnim upisom pretvorio u pravo vlasništva?“ navodeći da je postavljeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja viših sudova revizijskog suda (Rev-495/84 od 10. travnja 1984.) te da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja viših sudova (Županijski sud u Varaždinu Gž-585/2020), pozivajući se na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Također pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP ističe povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav), prava na jednakost pred zakonom i prava na pravično suđenje - čl. 14. st. 2. i čl. 29. Ustava, te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čl. 6. („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017. - dalje: Konvencija).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08., 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Ovo iz razloga što se objektivni identitet spora procjenjuje u okolnostima svake pojedine parnice a osnovna pretpostavka za ocjenu njegova postojanja jest da se radi o identičnim tužbenim zahtjevima kojima stranka traži ostvarivanje prava koja su u oba zahtjeva identična. Zahtjev za utvrđenjem postojanja prava korištenja i zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva nisu po svo sadržaju identični zahtjevi. Nadalje, ovi zahtjevi nisu postavljeni u odnosu na iste stranke u postupku pa ne postoji niti subjektivni identitet stranaka u sporu. Pravnim pitanjima pod rednim brojem 2. -4. tužiteljica polazi od vlastite ocjene provedenih dokaza koja u bitnom odstupa od ocjene suda drugog stupnja na kojoj temelji presudu pritom zanemarujući navode iz obrazloženja pobijane odluke prema kojima je pravni prednik tužiteljice bio isplaćen u pogledu vrijednosti njegove nekrentine, a da je parnični postupak temeljem u kojem je prihvaćen njegov zahtjev za upisom prava korištenja bio proveden samo iz razloga da mu se može isplatiti naknada, kao i da tužiteljica a niti njen pravni prednik više od 50 godina nisu u posjedu sporne nekretnine. Stoga i odluke na koje se u razlozima važnosti postavljenih pravnih pitanja poziva ne koincidiraju u odnosu na konkretan spor.
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije je temeljem čl. 389.b st. 1. odbijen te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
6. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve bitne navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
8. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim navode da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju i to iz razloga koji su prethodno navedeni (toč. 4. obrazloženja).
9. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Goranka Barać-Ručević
