REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-1562/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Ina- Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB 27759560625, koga zastupa odvjetnik Siniša Baričević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-509/2016-2 od 1. rujna 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-166/14- 11 od 3. lipnja 2016., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da nije dopušten poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu broj 210-900604/12-H od 1. studenoga 2012. na neodređeno vrijeme za radno mjesto pravni referent za operativnu podršku 1 između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, te zahtjev za utvrđenje da radni odnos nije prestao kao i zahtjev da tuženik tužitelja vrati na posao.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje: ZR/09).
7. Na temelju utvrđenja da je 24. listopada 2013. tuženik donio program kojim je tužitelj uvršten u listu tehnološkog viška radnika, da je zbog toga došlo do organizacijske promjene u radu tuženika, zbog koje je smanjen obim poslovanja, te je prestala potreba za radom radnika na radnom mjestu pravni referent za operativnu podršku na lokaciji [adresa], da tužitelju nije bilo moguće osigurati obavljanje poslova koje je tužitelj radio, te da tužitelja nije bilo moguće zaposliti tužitelja na drugo radno mjesto, da se tuženik prethodno obratio Radničkom vijeću, kako za namjeru o otkazivanju tužitelju, tako i da je Program zbrinjavanja dostavio [naziv], a prethodno Radničkom vijeću, sudovi su odbili tužiteljev zahtjev jer po njihovom shvaćanju su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 107. st. 1. ZR za redoviti otkaz ugovora o radu tužitelju.
8.1. Suprotno navodima iz revizije, presuda suda drugoga stupnja može se ispitati te nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Naime, suprotno navodima iz revizije, u presudi suda drugoga stupnja navedeno je da je prestala potreba za obavljanjem rada tužitelja, obzirom da je radna jedinica u kojoj je radio u [adresa], u potpunosti ukinuta. Također, sudovi su dali jasne razloge da se tužitelja nije moglo komparirati sa drugim radnicima koji su radili na istom radnom mjestu i obavljali iste poslove, budući je sveukupno prestala potreba za izvršiteljima na poslovima u Službi pravnih poslova u Rijeci za tuzemstvo. Konačno, ne postoji suprotnost između onoga što je navedeno u obrazloženju presude i sadržaja spisa predmeta, jer je u postupku utvrđeno da su radnice OH i AH, pripravnice (list 48-49 spisa).
8.2. Osim toga, nije se ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 233. st. 5. ZPP u vezi s čl. 221.a ZPP pozivom na odredbu čl. 354. st. 1. ZPP, jer su pravilno sudovi zaključili da je prijedlog dokaza tužitelja, pod 5. tužbe, takve prirode, da zapravo tužitelj ne dokazuje svoje tvrdnje, već traži da te činjenice istraži sud, što nije moguće u ovako koncipiranom parničnom postupku, pozivom na odredbe čl. 7. ZPP koja je utemeljen na raspravnom načelu.
8.3. Također, na temelju odredbe čl. 131. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. S druge strane, na temelju odredbe čl. 131. st. 3. ZR onaj koji tvrdi da mu je povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa, to mora dokazati. Dakle, upravo je na tuženiku bio teret tvrdnje pa onda teret dokaza na koje radno mjesto ga je tuženik mogao zaposliti. Također, pravilno su sudovi nižega stupnja zaključili iz ugovora o radu da je radno mjesto tužitelja bilo u [adresa], zbog čega tuženik nije bio dužan nuditi posao u [adresa].
9. Konačno, obzirom na utvrđenje sudova da je prestala potreba za tužiteljevim radom iz organizacijskih razloga, te da ga nije bilo moguće zaposliti na drugom radnom mjestu, pravilno su sudovi primijenili odredbu iz čl. 107. st. 1. ZR kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
