REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-488/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, Martićeva 71, iz Zagreba, zastupanog po punomoćniku Mariu Depolo, odvjetniku u Splitu, radi naknada štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-777/2023-3 od 27. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Pn- 82/2022 od 16. veljače 2023., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-777/2023-3 od 27. travnja 2023. i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske (15.926,74 €) i imovinske (188,54 €) štete zbog smrti djeda, te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove postupka od 1.150,95 €.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2349/2023-2 od 27. rujna 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje se u bitnom svodi na ispunjenje pretpostavki za dosudu pravične novčane naknade prema odredbi čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO).

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.

4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja i predlaže da se revizije odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Povodom revizije spornim proizlazi pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu pravnog pitanja ispunjenja pretpostavki za dosudu pravične novčane naknade prema čl. 1101. st. 2. ZOO.

7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 3. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed smrti svog djeda.

9. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja tužitelj se poziva na pravna shvaćanja revizijskog suda iznijeta u odlukama Rev-673/06-2 od 15.02.2007. odluci Rev X-120/2009-2 od 22.04.2009. odluci Rev-2011/2017 od 01.09.2020. i odluci Rev -1733/13-2 od 4.srpnja 2017.

10. Prema čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a stavkom drugim istoga članka je predviđeno da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

11. Odredbe ZOO ne sadrže definiciju pojma „trajnija zajednica života“ pa se stoga postojanje ove pretpostavke za priznavanje prava na pravičnu novčanu naknadu procjenjuje u okolnostima svakog konkretnog slučaja.

12. Nižestupanjski sudovi svoju odluku temelje na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je djed tužitelja stradao u prometnoj nesreći 30. listopada 2010. a uslijed zadobivenih ozljeda je preminuo,

- da je tužitelj prethodno zajedno sa roditeljima živio u istoj kući sa djedom sve dok roditelji nisu izgradili vlastitu kuću, nakon čega je djed ostao živjeti sam,

- da je tužitelj obilazio djeda, nosio mu hranu i vodio brigu o njegovoj higijeni (okupao ga i obrijao)

13. Prihvaćajući navode tužitelja o postojanju emocionalne povezanosti sa djedom sudovi ocjenjuju da u konkretnom slučaju nije ostvarena „trajnija zajednica života“ jer nije postojala trajnija egzistencijalna povezanost. Okolnost što je tužitelj djedu pomagao donoseći mu hranu i pomažući mu u održavanju higijene nije ocijenjena kao dostatna za opravdanost prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

14. Ovaj sud je u svojim prethodnim odlukama u pogledu postojanja trajnije zajednice života u podudarnim pravnim pitanjima glede postojanja pretpostavki za primjenom čl. 1101. st. 2. ZOO iznio pravna shvaćanja u predmetima Rev-1733/13 od 4. srpnja 2017., Rev-276/14 od 18. lipnja 2019., Rev 1750/2017-5 od 2. veljače 2022., Rev 1102/2017-2 od 10. lipnja 2020. i dr. prema kojima pojam trajnije zajednice života ne podrazumijeva nužno i zajednički život u istom domu, već okolnosti međusobne povezanosti bliskih srodnika kao odraslih osoba i njihovu čvrstu emocionalnu povezanost i međusobno pomaganje u svakodnevnom životu.

15. Stoga, a reafirmiranjem pravnih shvaćanja iz prethodno citiranih odluka odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Trajnija zajednica života kao zakonska pretpostavka za ostvarenje pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika (čl. 1101. st. 2. ZOO) je autonomni pojam koji se ocjenjuje u okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Ona postoji (neovisno o zajedničkom stanovanju) u okolnostima trajnije emotivne povezanosti i bliskosti koja se ogleda u pružanju međusobne potpore između bliskih srodnika u svakodnevnom životu.

16. Polazeći od činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja a imajući u vidu da je tužitelj dio najranijeg djetinjstva živio sa pokojnim djedom, nakon čega je i nadalje s njime ostao u bliskim odnosima, ocjena je ovoga suda da pružanje pomoći tužitelja njegovom pokojnom djedu koje je obuhvaćalo donošenje hrane i pomaganje mu u održavanja osnovne higijene (pomoć kod kupanja, brijanja i sl.) upravo predstavlja bliskost koja se ogleda u potpori koja se članu obitelji pruža u svakodnevnom životu, a koje sve okolnosti predstavljaju trajniju zajednicu života u smislu postojanja pretpostavki za primjenom čl. 1101. st. 2. ZOO u odnosu na zahtjev za naknadom štete pravičnom novčanom naknadom u slučaju smrti bliskog srodnika.

17. S obzirom na pogrešan pravni pristup sud drugog stupnja je propustio cjelovito ocijeniti pravilnost pobijane prvostupanjske presude pa stoga nisu ispunjeni uvjeti za preinaku pobijane presude te je stoga temeljem čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao pod I. izreke.

18. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 3. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević