REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revx-7/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Grad Zagreb, Služba za zastupanje grada i pravne poslove, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb (dalje u tekstu: tužitelj) zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima Zvonku i Ljiljani Nogolica iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja VD iz [adresa] (dalje u tekstu: tuženik) kojeg zastupa Marko Sinovčić, odvjetnik u Zagebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-411/2016-3 od 13. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-844/07-59 od 4. travnja 2016., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženom VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Gradu Zagrebu, OIB:61817894937, isplati novčani iznos od 212.255,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 01. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu te uvećano za tri postotna poena, koje na pojedini mjesečni iznose teku kako slijedi:

-na iznos od 861,32 kn tekućom od 15. 05. 2007. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.06. 2007. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.07. 2007. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.08. 2007. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.09. 2007. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.10. 2007. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.11. 2007. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.12. 2007. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.01. 2008. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.02. 2008. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.03. 2008. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.04. 2008. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.05. 2008. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.06. 2008. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.07. 2008. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.08. 2008. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.09. 2008. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.10. 2008. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.11. 2008. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.12. 2008. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.01. 2009. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.02. 2009. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.03. 2009. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.04. 2009. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.05. 2009. do isplate,

-na iznos od 7.861,32 kn tekućom od 15.06. 2009. do isplate,

-na iznos od 7.862,31 kn tekućom od 15. 07.2009. do isplate,

kao i naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 46.769,76 kn sa zateznim kamatama tekućim od 04. 04. 2016. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 212.255,64 kune do zatraženih 215.805,90 kuna, dakle za iznos od 3.550,26 kn zajedno sa zateznim kamatama na isti tekućim od 15.08. 2009. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"Tužitelj-protutuženik Grad Zagreb dužan je tuženiku-protutužitelju VD platiti iznos od 550.000,0 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. 10.2011. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi mu parnični trošak, sve u roku od 15 dana. "

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik, navodeći da su istu podnosi zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu uvažiti reviziju, te presude nižestupanjskog suda preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan, odnosno, nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

8. Nadalje, a suprotno navodima revizije, prihvaćanjem ocjene dokaza iz prvostupanjske presude od strane drugostupanjskog suda, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer je riječ o prihvaćanju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog postupka, te je ocjena dokaza opravdana uvjerljivim razlozima, što, međutim, proizlazi iz obrazloženja presude suda prvog stupnja, uslijed čega se sud drugog stupnja mogao pozvati na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP.

8.1. Naime, kada je u pitanju prihvaćeno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, sud drugog stupnja poslužio se ovlaštenjem iz čl. 375. st. 5. ZPP koje ga ovlašćuje da ne treba posebno obrazlagati presudu ako se presudom žalba odbije, što njegovo obrazloženje ne čini nepotpunim.

8.2. Isto tako, drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP na koje se sadržajno ukazuje revizijom. Također u odnosu na istaknuti revizijski navod kojim se ponavlja žalbeni navod koji se odnosi na visinu dosuđenog iznosa, za odgovoriti je revidentu da je drugostupanjski sud iscrpnim obrazloženjem odgovorio na navedeni žalbeni navod.

9. Također, navodi revizije u kojima podnositelj revizije u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuju provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje poslovnog prostora od strane tuženika za razdoblje od svibnja 2007. do kolovoza 2009., kao i zahtjev tuženika za isplatu sredstava uloženih u predmetni poslovni prostor.

12. Na temelju nižestupanjskih utvrđenja:

- da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora kojega je tuženik držao u posjedu u razdoblju od travnja 2007. do lipnja 2009., za koji period od ukupno 27 mjeseci tužitelj potražuje isplatu naknade za faktično korištenje nekretnine,

- da tuženik nije dostavio niti jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da ima valjani pravni temelj za posjedovanje predmetnog poslovnog prostora nakon 1. siječnja 1997. godine,

- da prema izričitoj odredbi članka 12. Ugovora o zakupu sklopljenog s prednikom tužitelja 28. prosinca 1988. godine tuženik kao zakupoprimac nema pravo na naknadu za sredstva uložena tijekom ugovornog razdoblja,

- da za izvršena ulaganja koja su eventualno učinjena nakon 31. prosinca 1996. godine tuženik nije dokazao valjani pravni temelj za korištenje poslovnog prostora,

- da je tuženik u svom iskazu kao ulaganja naveo farbanje zidova i izmjenu lamperije,

sudovi u postupku su na temelju odredbe članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08. i 38/09. – u nastavku teksta: ZVDSP) su naložili tuženiku plaćanje naknade za bespravno korištenje predmetne nekretnine u visini zakupnine koju su sudovi utvrdili primjenom Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor tužitelja objavljenom u službenom glasniku tužitelja.

12.1. Nadalje, u odnosu na protutužbeni zahtjev, sudovi su isti odbili, a s obzirom na izričitu ugovornu odredbu čl. 12 navedenog ugovora o zakupu prema kojoj tuženik kao zakupoprimac nema pravo tražiti od zakupodavca dakle tužitelja ikakvu naknadu za sredstva uložena tijekom ugovornog razdoblja ,a da za izvršena ulaganja koja su eventualno učinjena nakon 31. prosinca 1996. tuženik nije dokazao valjani pravni temelj za korištenje poslovnog prostora, u kojem slučaju bi kao nepošteni posjednik imao pravo na povrat ulaganja isključivo ukoliko dokaže da su ista bila nužna i vlasniku. Pri tom sudovi obrazlažu i da tuženik u svome iskazu ne navodi da je u razdoblju nakon 1996. vršio ulaganja koja su po prirodi bila nužna vlasniku, već kao ulaganja navodi farbanje zidova izmjenu lamperije.

12.2. Stoga je zaključak sudova u postupku da se navedena ulaganja ne smatraju ulaganjima u smislu odredbe članka 165. stavak 3. ZVDSP-a.

13. Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim odnosno protutužbeni zahtjev neosnovanim.

14. Naime, odredbom članka 165. stavak 1. ZVDSP-a određeno je da nepošteni posjednik tuđe stvari istu mora predati vlasniku i naknaditi mu sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svoga posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da je nije zanemario.

14.2. Kraj utvrđenja da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora kojega je tuženik držao u posjedu razdoblju travnja 2007. do lipnja 2009. bez valjanog pravnog temelja za posjedovanje predmetnog poslovnog prostora nakon 1. siječnja 1997., pravilno su sudovi i prema ocjeni ovoga suda prihvatili tužbeni zahtjev i to za dosuđeni iznos. 15. Nadalje, pravilno su sudovi u postupku zaključili da je pravna osnova protutužbenog zahtjeva u odredbama 165. stavak 3. ZVDSP-a kojom je određeno da nakon povrata stvari vlasniku nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova, ako bi oni bili nužni vlasniku stvari.

15.1. Pritom su sudovi pravilno ocijenili da tuženik nije dokazao da su troškovi koje je imao u vezi s predmetnom nekretninom nužni troškovi. Naime, kraj utvrđenja da tuženik u činjeničnim navodima protutužbenog zahtjeva navodi da je vršio farbanje zidova i izmjenu lamperije i slično, pravilna je ocjena sudova u postupku da se troškovi koje je tuženik imao u svezi predmetne nekretnine ne mogu smatrati nužnim troškovima u smislu odredbe članka 165. stavak 3. ZVDSP-a.

16. Ostali navodi tuženika su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka – suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima drugostupanjskog suda. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

17. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 3. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

dr.sc. Ante Perkušić