REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revx-190/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavod za istraživanje i razvoj sigurnosti d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 68, OIB: 05494093403, kojeg zastupaju punomoćnici Tin Dolički i Jelena Sušilović Barić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Pučko otvoreno učilište Zagreb, Ulica grada Vukovara 68, OIB: 17480760019, kojeg zastupa punomoćnik Vice Vukšić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4509/2015-2 od 13. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2298/2006-62 od 10. ožujka 2015., na sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4509/2015-2 od 13. listopada 2015. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 2298/2006-62 od 10. ožujka 2015. u dijelu pod stavkom I. izreke, kojom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Zavoda za istraživanje i razvoj sigurnosti Zagreb, Ulica grada Vukovara 68, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Zavod za istraživanje i razvoj sigurnosti Zagreb, Ulica grada Vukovara 68, suvlasnik u 11/70 dijela nekretnine zajedno sa pripadajućim suvlasničkim dijelom zemljišta te zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade povezanim u skladu s odredbama članka 68, 69 i 370 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, što u naravi predstavlja 1178,04 m2 korisnog prostora.

2. Pučkom otvorenom učilištu Zagreb, Zagreb, Ulica grada Vukovara 68 se nalaže da Zavodu za istraživanje i razvoj sigurnosti d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 68 izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na nekretnini naznačenoj u točki 1 a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, te mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti te ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda.

3. Odgovoru na reviziju nije podnesen.

4. Revizija nije osnovana.

5. Prije svega, obzirom da je tužitelj kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 10.000,00 kn, to je prema čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, kao i u vrijeme kada je tužitelj po pozivu suda podneskom od 22. travnja 1997. označio vrijednost predmeta spora, ispunjen uvjet za dopuštenost revizije koji je tada predstavljao vrijednost od 3.000.000 hrvatskih dinara odnosno nakon konverzije 3.000,00 kn (u tom smislu i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III/2646/2007 od 18. lipnja 2008.)

6. Budući da je tužiteljeva revizija dopuštena, a postupajući na temelju ovlaštenja iz čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj suvlasnik u 11/70 dijela nekretnine zajedno sa pripadajućim suvlasničkim dijelom zemljišta te zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade povezanim u skladu s odredbama čl. 68., 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17, dalje: ZVDSP) na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja 1178,04 m2 korisnog prostora.

8. Navedena nekretnina je u trenutku podnošenja tužbe bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja za korist Radničkog sveučilišta "Moša Pijade", [adresa], dok je 1. rujna 2011. pod brojem Z-42416/2011, a na temelju čl. 360. i čl. 362. ZVDSP, čl. 3. i 4. Zakona o pučkim otvorenim učilištima ("Narodne novine", broj 54/97, 5/98, 109/99 i 139/10), Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske objavljene 22. listopada 1999., potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu br. R3-11065/09 od 19. lipnja 2009. i povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu od 24. kolovoza 2011., uknjiženo vlasništvo za korist tuženika, na koji upis se tužitelj žalio, ali je Županijski suda u Splitu rješenjem broj Gž Zk-180/2016-2 od 21. veljače 2018. odbio žalbu ovdje tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

9.1. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su radnici pravnog prednika tužitelja 14. studenoga 1977. donijeli odluku o izdvajanju pravnog prednika tužitelja RO Radničko sveučilište, da je u čl. 2. te odluke regulirano da izdvojeni OOUR postaje RO Visokog obrazovanja koje će poslovati pod tvrtkom Viša škola za organizaciju rada s potpunom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], da je toj odluci prethodio referendum održan 24. listopada 1977. gdje su radnici donijeli odluku o izdvajanju, dok su se radnici drugih OOUR-a u sastavu RO suglasili s takvom odlukom o izdvajanju pravnog prednika tužitelja. Nadalje, utvrđeno je da su 16. travnja 1979. OOUR-i u sastavu RO „Moše Pijade“ i pravni prednik tužitelja Viša tehnička škola za sigurnost u radu i zaštitu od požara, zaključili Samoupravni sporazum (SAS) o uređivanju načina i uvjeta izvršenja međusobnih prava i obveza koje su nastale do dana izdvajanja te pitanje naknade štete nastale izdvajanjem, a slijedom toga četiri OOUR-a koji su ostali u sastavu RO su s prednikom tužitelja 19. prosinca 1979. zaključili samoupravni sporazum o prijenosu prava upravljanja poslovnim prostorom Više tehničke škole za sigurnost u radu i zaštitu od požara, te da je na temelju izvršenog izdvajanja i izvršen upis brisanja, a radi izdvajanja iz RO te je izvršen upis organiziranja i osnivanja nove RO, dakle pravnog prednika tužitelja, u sudski registar pa stoga pravni prednik tužitelja nikad više poslije toga nije ušao u sastav pravnog prednika tuženika.

9.2. Nadalje, utvrđeno je da su u SAS-u od 19. prosinca 1979. pravni prednik tužitelja te OOUR-i koji su ostali u sastavu pravnog prednika tuženika ugovorili uvjete korištenja prostora od strane tužitelja. U čl. 14. tog SAS-a izrijekom je navedeno da je pravni prednik tužitelja suglasan da se uknjižba poslovnog prostora iz čl. 2. tog Sporazuma, a koji koristi pravni prednik tužitelja, provede u zemljišnim knjigama u korist pravnog prednika tuženika.

9.3. Zaključno, nižestupanjski sudovi utvrđuju da je prednik tužitelja i nakon izdvajanja koristio dio poslovnog prostora na temelju ugovora o zakupu sklopljenog između svog pravnog prednika i pravnog prednika tuženika, da je pravnom predniku tuženika plaćao i zakupninu, pa stoga pozivom na čl. 360. st. 2. i čl. 362. ZVDSP, zaključuju da tužitelj nije dokazao suprotno od zakonske predmjeve iz čl. 362. ZVDSP, a to je da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja tom nekretninom, a što je ovdje tuženik. Nadalje, nižestupanjski sudovi zaključuju da suvlasništvo na predmetnoj nekretnini tužitelj nije stekao niti primjenom instituta dosjelosti, s obzirom da nije ispunjen niti jedan uvjet iz čl. 159. i čl. 160. ZVDSP za takvo stjecanje.

10. Tužitelj u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da drugostupanjska presuda nema nikakve razloge o odlučnim činjenicama, provedenim dokazima i primjeni materijalnog prava, te da nema razloge o žalbenim navodima tužitelja.

11. Međutim, suprotno revizijskim navodima tužitelja o nedorečenosti obrazloženja drugostupanjske presude, valja reći da ni prvostupanjska ni drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima o pravno odlučnim činjenicama u obrazloženju. Pri tome se tužitelju ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenog dužnosti.

12.1. Tužitelj u reviziji ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-I- 1253/1997 od 29. rujna 1999. naveo da je u toj pravnoj stvari nesporno da su predlagatelji (tužitelj i prednik tuženika) pravni slijednici bivšeg Radničkog sveučilišta „Moša Pijade“ iz [adresa] (sada [adresa]), međutim radilo se o odluci kojom je ukinuta odredba čl. 4. st. 3. Zakona o pučkim učilištima ("Narodne novine", broj 54/97). Naime, u st. 2. čl. 4. određeno je da danom stupanja na snagu tog Zakona osnivačka prava nad Otvorenim sveučilištem u Zagrebu, koje danom stupanja na snagu tog Zakona postaje Pučko otvoreno učilište u Zagrebu, stječu Republika Hrvatska i Grad Zagreb u jednakim dijelovima. Odredbom osporenog st. 3. čl. 4. propisano je da, iznimno od navedene odredbe st. 1. tog čl., danom stupanja na snagu navedenog Zakona Otvoreno učilište u Zagrebu postaje vlasnikom sredstava, prava i nekretnine (zgrade) u Ulici grada Vukovara 68, upisane u k. č. br. [katastarska čestica] z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], osim dijelova zgrade kojih vlasnici postaju Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba, Institut za arheologiju iz Zagreba i Sveučilište u Zagrebu, i to svatko u dijelu kojega stvarno posjeduje i koristi. Ustavni sud je ocijenio da je osporena odredba neustavna iz razloga što se propisano određivanje osnivača u konkretnom slučaju uzima kao određivanje vlasnika koji na temelju svojih osnivačkih ovlasti tada slobodno raspolaže tom ustanovom i njenom imovinom, ne vodeći pri tom računa o već stečenim pravima te ustanove kao pravnog subjekta. Polazeći od činjenice da nitko od navedenih sudionika postupka nije tvrdio niti dokazivao da predlagatelji nisu pravni sljednici pravne osobe čije pravo korištenja je nedvojbeno bilo upisano u zemljišne knjige te da u trenutku stupanja na snagu osporenog Zakona predlagatelji nisu bili pravni i faktični korisnici nekretnine (zgrade) u Zagrebu, u Ulici grada Vukovara 68, Ustavni sud smatra da nisu postojali pravno valjani razlozi da se predlagatelji izostave iz zakonske odredbe kojom se postojećim korisnicima tih nekretnina utvrđuje pravo vlasništva nad prostorom koji u naravi koriste. Dakle, navedenom odlukom Ustavni sud Republike Hrvatske razmatrao je ustavnost zakonske odredbe, a ne pitanje stjecanja vlasništva između pojedinih predlagatelja, ovdje tužitelja i tuženika, u kontradiktornom sudskom postupku.

12.2. Nadalje, za istaknuti je da tužitelj revizijskim navodima osporava pravilnost ocjene izvedenih dokaza, čime ukazuje na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a čime ujedno osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći da je prijenos prava korištenja bio uvjetovan osiguranjem odgovarajućeg drugog prostora, a što je suprotno utvrđenjima nižestupanjskih sudova da je faktično korištenje dok se ne osigura drugi prostor regulirano putem ugovora o zakupu, a bez zadržavanja bilo kakvih prava iz kojih bi tužitelj sada izvodio pravo suvlasništva. Međutim, budući da tužitelj kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o pravno odlučnim činjenicama, zapravo je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tužitelja kojima, pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude, vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 386. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

13. Tužitelj nadalje u reviziji problematizira pitanje može li pravna osoba koja nije u društveni kapital procijenila vrijednost nekretnine, na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske dosjelošću steći pravo vlasništva te može li u tom slučaju njen posjed biti zakonit, istinit i pošten, čime ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 18. i čl. 159. st. 1. ZVDSP.

14.1. Prema odredbi čl. 360. st. 1. ZVDSP pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi st. 2. istog zakonskog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. No, odredbom čl. 390. st. 1. ZVDSP propisano je da se odredbe čl. 360. do čl. 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Također, prema odredbi čl. 390.a ZVDSP trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

14.2. Odredbom čl. 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95, 42/95, 21/96, 118/99, 99/03) propisano je da se tim zakonom uređuje pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (u daljnjem tekstu: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik, dok je odredbom čl. 2. st. 1. istog Zakona propisano da je društveni kapital prema tom zakonu razlika između vrijednosti sredstava ukupne aktive poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću. Postupak pretvorbe počinje donošenjem odluke o pretvorbi koju u smislu čl. 10. toga Zakona donosi organ upravljanja poduzeća, a koja se s prilozima u smislu čl. 11. toga Zakona (između ostalog elaboratom o procjeni vrijednosti poduzeća – st. 1. toč. 7. te podacima i dokazima o pravu korištenja nekretnina prema st. 1. toč. 5.) dostavlja Fondu za privatizaciju kao nadležnom za davanje suglasnosti o namjeravanoj pretvorbi (članak 12. stavak 1. toga Zakona), odnosno za donošenje rješenja kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u smislu čl. 42. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine", broj 21/96, 16/98, 71/97, 73/00, dalje: ZP).

14.3. To znači da samo poduzeće donosi odluku o tome koje su nekretnine njegova sredstva i stoga ulaze u vrijednost njegove ukupne aktive (njegovih ukupnih sredstava), a rješenje o tome donosi Fond za privatizaciju kao nadležno tijelo, ako su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 11. Zakona o pretvorbi (u pogledu nekretnina, to je prije svega pravo korištenja). Tako izdano rješenje u skladu s odredbom čl. 42. st. 2. Zakona o privatizaciji služi za upis nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganje u knjigu isprava, te predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 55. st. 1.b Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10).

15. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je Hrvatski fond za privatizaciju 30. rujna 1993. izdao potvrdu kojom je dao suglasnost poduzeću „Zavod za istraživanje i razvoj sigurnosti“ Zagreb, Av. Vukovara 68 na provedbu pretvorbe u dioničko društvo s tim da točka 10. potvrde glasi da poslovni prostor na lokaciji Zagreb, Av. Vukovar 68, nije u vlasništvu poduzeća te je njegov zakup potrebno regulirati sa zakupodavcem, te da stoga ta pravna osoba pretvorbom nije postala vlasnik navedenog poslovnog prostora.

16. Dakle, procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva. Potpuno je neprihvatljivo s obzirom na gore navedene odredbe da bilo koje trgovačko društvo može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom. To bi bilo u potpunosti u suprotnosti s osnovnim ciljem i svrhom pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća (tako i u odlukama ovoga suda broj Rev x 33/2009 od 7. listopada 2009., Rev x 1200/2016-3 od 2. ožujka 2021. i dr.).

17.1. Također treba istaknuti i da je odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Međutim, ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku (čl. 18. st. 4. ZVDSP).

17.2. Nadalje, prema čl. 159. st. 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je odredbom 159. st. 4. ZVDSP propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. tog članka.

18. Dakle, iz sadržaja citiranih propisa slijedi da je osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću barem pošten posjed, s tim da se poštenje posjeda pretpostavlja. Međutim, tužitelj je od 1993., kada je sudjelovao u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u kojem je konačno odlučeno da predmetne nekretnine nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, prestao biti pošten posjednik (čl. 18. st. 4. ZVDSP) pa navedena osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja nije ispunjena.

19. S obzirom na izneseno, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, predmetnu reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena, pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina