REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1458/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja TNFT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Marković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Marković, Grbavac, Gliha iz Zagreba, protiv protivnika osiguranja FORTENOVA GRUPA d.d., OIB 880335992407, Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1, radi izdavanja privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, odlučujući o prijedlogu predlagatelja osiguranja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3909/2023-2 od 6. prosinca 2023., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 169/23 od 31. listopada 2023., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog predlagatelja osiguranja u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje kao i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3909/2023-2 od 6. prosinca 2023. zbog pitanja za koje navodi da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje glasi:
„Imaju li u hrvatskom pravnom sustavu stvarni vlasnici društva pravo odnosno mogućnost štititi svoju imovinu koju imaju u svojem posrednom vlasništvu odnosno imateljstvu putem raspoloživih pravnih sredstava? Odnosno, može li stvarni vlasnik društva kćeri koje se nalazi na dnu složene vlasničke strukture, u kojoj društva koja se nalaze između u strukturi imaju isključivu svrhu držanje drugih društava, u odnosu na društvo kćer koristiti mjere osiguranja predviđene Ovršnim zakonom u situaciji kada su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere? Može li po osnovi imateljskih prava, stvarni vlasnik imati nenovčanu tražbinu u odnosu na društvo kćer kojeg je stvarni vlasnik?“.
2. U prijedlogu je predlagatelj naveo da mu je zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo vlasništva, pravo na poduzetničku slobodu te pravo na pravično suđenje zajamčena čl. 20., čl. 48. i 49. Ustava Republike Hrvatske te pravo iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Naime, okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Tako navedeni razlozi ne ispunjavaju pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer nepostojanje prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske o određenom pitanju automatski ne znači ispunjenje pretpostavki za dopustivost revizije, pri čemu je ovdje za zaključiti da se razlozi na koje se podnositelj poziva odnose se isključivo na konkretan spor i da se ne radi se o pravnom pitanju o kojem postoji nejedinstvena praksa viših sudova.
6. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj odluci te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da predlagatelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom odlukom kojom je potvrđena prvostupanjska odluka.
8. Naime, činjenica da je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere, ne znači da su predlagatelju ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od predlagatelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP- a, riješiti kao izreci.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
