REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1371/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], likvidator brisanog trgovačkog društva Aspalathos d.o.o., zastupanog po punomoćnicima Željku Lubini i Jeleni Mandarić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, protiv tuženika Studenac d.o.o., OIB: 02023029348, Omiš, Četvrt Ribnjak broj 17, zastupanog po punomoćniku Ivici Didaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-426/2021-6 od 21. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2805/17 od 30. listopada 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2805/17 od 4. studenoga 2019., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-426/2021-6 od 21. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2805/17 od 30. listopada 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2805/17 od 4. studenoga 2019. u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dosuđujućem dijelu glede troškova parničnog postupka.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni smatrajući da je riječ o pravnim pitanjima o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te iz razloga što je riječ o pravnim pitanjima o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena, s time da pitanja glase:
"1. a) Je li tuženik (zakupnik) bio dužan nakon prestanka zakupa 1. svibnja 2009. (s obzirom da je tuženik otkazao ugovor o zakupu poslovnog prostora svojim dopisom od 2. lipnja 2009. i to sa danom 1. svibnja 2009.) vratiti zakupljenu stvar tužitelju kao zakupodavcu, te je li tuženik (zakupnik) u zakašnjenju u ispunjenju svoje obveze (iz čl. 20., čl. 173., čl. 183. i čl. 1086. ZOO-a) i to zakonske (iz čl. 21. ZZPP-a, te iz čl. 173., čl. 183. i čl. 536. ZOO-a) i ugovorne obveze (iz Ugovora o zakupu od 12. veljače 2003. prema čl. 336. i 536. ZOO-a) obzirom da nije do isteka utuženog razdoblja (od veljače 2012. do veljače 2017.) predao (vratio) zakupodavcu zakupljenu stvar?
b) Za slučaj da je tuženik (zakupnik) u zakašnjenju u ispunjenju svoje nenovčane obveze vraćanja zakupljene stvari (iz čl. 21. ZZPP-a i iz čl. 536. ZOO-a, te iz Ugovora o zakupu od 12. veljače 2003.) je li dužan tužitelju nadoknaditi štetu zbog zakašnjenja (iz čl. 346., čl. 1045., čl. 1046., čl. 1085. i čl. 1086. ZOO-a)?
c) Za slučaj da je tuženik (zakupnik) u zakašnjenju u ispunjenju svoje nenovčane obveze vraćanja zakupljene stvari primjenjuju li se na njega opća pravila o zakašnjenju dužnika (čl. 173., čl. 183. i čl. 1086. ZOO-a) i naknadi štete (čl. 346., čl. 1045., čl. 1046., čl. 1085., čl. 1089., čl. 1090. ZOO-a i dr.)?
2. Je li zakupnik nakon prestanka zakupa poslovnog prostora zaključenog na neodređeno vrijeme (u konkretnom slučaju Ugovora o zakupu od 12. veljače 2003.), a koji ugovor je prestao zakupnikovim otkazom tog ugovora, osim što je dužan zakupodavcu ili njegovom pravnom slijedniku, odmah nakon prestanka tog zakupa na temelju obveznopravnog odnosa iz tog ugovora o zakupu i članka 21. Zakona o zakupu poslovnog prostora (N.N. br. 91/96, 124/97, 174/2004), koji je tada bio na snazi, a nezavisno od činjenice što on nije vlasnik tog poslovnog prostora (u konkretnom slučaju vlasnik tog poslovnog prostora je postao NE), predati (vratiti) zakupodavcu odnosno njegovom pravnom slijedniku poslovni prostor u stanju u kojem ga je primio, ujedno zakupodavcu odnosno njegovom pravnom slijedniku odgovoran i dužan naknaditi štetu u vidu izmakle dobiti koja se sastoji u izgubljenoj dobiti zbog nemogućnosti davanja predmetnog poslovnog prostora u daljnji zakup trećim osobama nakon prestanka (otkaza) tog ugovora o zakupu, a imajući u vidu činjenicu da je pravomoćnom presudom (u konkretnom slučaju Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1391/09 od 15. veljače 2011., koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 77. Pž-4851/15-7 od 29. prosinca 2015.) naloženo zakupniku da zakupodavčevom pravnom slijedniku preda predmetni poslovni prostor koji je bio predmet ugovora o zakupu?
3. Ima li zakupodavac - nevlasnik pravo potraživati naknadu štete i koristi od stvari koje u svojem posjedu držao nepošteni zakupnik - posjednik, te presumira li se da je zakupnik koji nije vratio posjed stvari zakupodavcu nakon prestanka Ugovora o zakupu nepošteni posjednik iz čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96 …..)?
4. Je li sud drugog stupnja, kad odlučuje o žalbi dužan dati svoju ocjenu dokaza, odnosno obrazložiti na temelju kojeg procesnog materijala utvrđuje činjenice i na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima, te je li sud u tom slučaju dužan stečeno uvjerenje o izvedenim dokazima opravdati jasnim, uvjerljivim, logičnim i razumnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu?
5. Je li sud drugog stupnja, kad odlučuje o žalbi dužan dati svoju ocjenu dokaza, odnosno obrazložiti na temelju kojeg procesnog materijala utvrđuje činjenice i na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima, te je li sud u tom slučaju dužan stečeno uvjerenje o izvedenim dokazima opravdati jasnim, uvjerljivim, logičnim i razumnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu?
6. Je li je drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku dužan u svojoj odluci obrazložiti razloge zbog kojih je ocijenio da pojedini istaknuti žalbeni razlozi nisu od odlučnog značaja, a odnose se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava?"
3. U smislu razloga važnosti pitanja naznačenih u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj se poziva na brojne odluke drugostupanjskih sudova, te brojne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da bi bio aktivno legitimiran u svoje ime ostvariti naknadu štete, koja bi eventualno mogla pripasti likvidacijskoj masi trgovačkog društva Aspalathos d.o.o. koje je brisano iz sudskog registra 10. listopada 2012., te da u svakom slučaju tužitelj nije dokazao da bi pretrpio štetu zbog činjenice da mu tuženik nije predao nekretninu u posjed, a posebno da nije dokazao visinu štetu.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a polazeći od sadržaja pitanja naznačenih u prijedlogu za dopuštenje revizije, cjelokupnog obrazloženja prijedloga, kao i shvaćanja drugostupanjskog suda na kojem je utemeljena pobijana presuda, revizijski sud je ocijenio da se pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To iz razloga jer odgovori na prva tri pitanja naznačena u prijedlogu, bilo pozitivni ili negativni, ne mogu tužitelja dovesti u povoljniju pravnu situaciju. Osim toga, prema ocjeni ovoga suda, kroz prva tri pitanja naznačena u prijedlogu tužitelj u stvari izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom, dok četvrtim i petim pitanjem koja su po sadržaju identična, te šestim pitanjem tužitelj ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa ista kao takova i sama za sebe, nisu pravna pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. U takvoj situaciji neodlučno je pozivanje tužitelja na odluke drugostupanjskih sudova te revizijskog suda navedene u prijedlogu za dopuštenje revizije.
7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
