REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x-228/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. K. d.o.o. iz K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & G. B. u Z., protiv tuženika V. J. iz L., L., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u K., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-358/2017-2 od 2. studenoga 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-53/16 od 20. ožujka 2017., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
1. Odbija se revizija tuženika V. J.
2. Tužitelju se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom, suđeno je:
„I. Žalba se uvažuje, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, broj 32: P-53/16, od 20. ožujka 2017. preinačuje tako da glasi:
''I. Nalaže se tuženiku V. J., OIB: ... da u roku 15 dana tužitelju G. K. d.o.o., OIB: ..., na ime stjecanja bez osnove, isplati iznos od 7.809,68 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2007. u skladu s Uredbom o visini zakonske zatezne kamate, zateznom kamatom koja od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. teče za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do naplate po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredite odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.''.
II. Odbija se tuženikov zahtjev da mu tužitelj, G. K. d.o.o., OIB: ..., naknadi, parnični trošak u iznosu od 6.000,00 (šest tisuća kuna), u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u svoti od 10.546,87 kuna u roku od 15 dana, koja teče od 02. studenog 2017. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.“.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu na način da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Tužitelj je odgovorio na reviziju. U bitnom predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu i zahtjeva naknadu troškova odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Iako je revizija podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u kojoj tuženik postavlja pravna pitanja za koje tvrdi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, ovaj sud je imajući na umu da je drugostupanjska presuda donesena pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, razmotrio reviziju tuženika kao redovnu reviziju (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U drugostupanjskoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
9. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ukazuje tuženik tvrdeći da je u postupku kao tužitelj sudjelovala osoba koja više ne postoji kao pravna osoba, budući je u postupku kao tužitelj sudjelovala postojeća pravna osoba.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.809,68 kn koji tužitelj obrazlaže tvrdnjom da je tuženiku dva puta isplatio plaću za razdoblje od srpnja do prosinca 2000. godine.
11. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj neposredno nakon donošenja presude kojom mu je naloženo platiti tuženiku iznos od 7.809,68 kn, a koji se iznos odnosi na naknadu plaće za razdoblje od srpnja do prosinca 2000. i siječanj 2001., platio tužitelju navedeni iznos, a da je 12. kolovoza 2004. na temelju usmene izvansudske nagodbe ponovno platio tuženiku naknadu plaće za taj period.
12. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 211. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), kojom je propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje izuzev da je zadržao pravo da traži vraćanje ili ako je platio da bi izbjegao prinudu, uz obrazloženje da tužitelj prilikom druge isplate 12. kolovoza 2004. znao da je tuženiku već isplatio plaće a nije zadržao pravo tražiti vraćanje, a niti je do plaćanja došlo da bi tužitelj izbjegao kakvu prinudu.
13. Drugostupanjski sud je povodom žalbe tužitelja, preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obrazloženje da je prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbu čl. 211. ZOO jer u smislu navedene odredbe „(…) nije dovoljno da je tužitelj morao znati, nego je bilo potrebno da je i znao“ da to što je drugi put platio nije bio dužan platiti, a koju činjenicu tuženik nije dokazao, a na njemu je bio teret dokazivanja ove činjenice u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP.
14. Iz utvrđenih činjenica, podnesaka tužitelja u ovršnom postupku, posebno žalbe od 9. siječnja 2002. protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr 685/01 od 27. studenoga 2001. u kojoj je tužitelj (kao ovršenik u tom postupku) naveo da je isplatio spornu plaću tuženiku (kao ovrhovoditelju u tom postupku), proizlazi da je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da je tužitelj platio utuženu tražbinu dva puta, pa se ovdje radi o institutu uređenom odredbom čl. 212. ZOO, dakle, dvostrukoj isplati duga (a ne o plaćanju neduga iz čl. 211. ZOO).
14.1. Odredbom čl. 212. ZOO je propisano da svaki onaj koji je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave ima pravo tražiti vraćanje dvostruko plaćenog po općim pravilima za stjecanje bez osnove. Zbog toga je, prema shvaćanju ovoga suda drugostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 212. ZOO preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev naloživši tuženiku vraćanje dvostruko plaćenog duga.
15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao pod točkom 1. izreke.
16. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju odlučeno je (točka 2. izreke) primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ovaj sud ocijenio kako podnošenje odgovora na reviziju nije radnja koja je bila potrebna u ovoj parnici (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
