REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-574/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adria Rijeka d.o.o., OIB 07638053150, Rijeka, Užarska 28, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Odvjetničko društvo Čavić & Partneri d.o.o., OIB 88254971044, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269 d, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1930/2022-3 od 24. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-21/2022-11 od 1. ožujka 2022., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1930/2022-3 od 24. siječnja 2023., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen zbog pitanja koja tužitelj smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Da li je drugostupanjski sud dužan u presudi navesti razloge i dokaze na kojima temelji svoj zaključak o postojanju drugačijeg pravnog odnosa (npr. jamstva) iz kojeg bi proizlazila obveze dužnika - parnične stranke koja je predmetom tužbenog zahtjeva, a kada na takvom pravnom odnosu zasniva odluku o žalbi i tužbenom zahtjevu ?
2. Da li je drugostupanjski sud dužan u drugostupanjskoj presudi navesti razloge zbog čega i na temelju kojih dokaza utvrđuje drugačije činjenično stanje i iznosi drugačije pravno shvaćanje ?
3. Može li vjerovnik novčane tražbine biti i stečajni (osobni) vjerovnik u stečajnom postupku prema stečajnom dužniku koji nije glavni dužnik i koji se nije obvezao ispuniti tu novčanu tražbinu glavnog dužnika, već je pristao samo TRPJETI prisilnu ovrhu na svojoj imovini radi namirenja duga glavnog dužnika?
4. Može li se davatelja izjave, kojom pristaje na trpljenje prisilne ovrhe na svojoj imovini radi namirenja tuđeg duga, smatrati jamcem ili osobnim dužnikom novčane obveze, ako takvu novčanu OBVEZU NA PLAĆANJE tuđeg duga nije preuzeo ispuniti izričitom i nedvosmislenom izjavom?
5. Može li Cesionar osnovano zahtijevati od Cesusa ispunjenje tražbine prenesene ugovorom o cesiji, ako nije dokazano da je Cedent imao tu tražbinu prema Cesusu, odnosno da ustupljena tražbina prema Cesusu uopće postoji?“.
2.1. Obrazlažući važnost naznačenih pitanja u prijedlogu tužitelj se poziva na pravna shvaćanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama broj Pž- 944/2013-4 od 25. veljače 2013. i Pž-1763/2006-3 od 20. prosinca 2006., kao i na pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 585/2017 od 27. travnja 2021., Revt-157/2007 od 19. ožujka 2008, Rev-1891/1991 od 12. prosinca 1991., Rev-2679/2019 od 15. listopada 2019., Rev-x-424/2011 od 29. siječnja 2014., Rev-3288/1995-2 od 8. lipnja 1999., Revt-277/2016-2 od 21. veljače 2017., Rev-2896/1994-2 od 8. svibnja 1997., Rev-1008/2005 od 24. siječnja 2006., Revt-109/2012 od 18. prosinca 2012. i Rev-736/2014 od 12. lipnja 2018.
2.2. U prijedlogu je tužitelj naveo da su mu zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. U odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke jer drugostupanjski sud nije utvrdio drugačije činjenično stanje već se jasno i detaljno očitovao na žalbene navode tužitelja te pri tomu nije iznio zaključak o postojanju drugačijeg pravnog odnosa između stranaka već pod točkama 17. i 21. obrazloženja presude prihvatio pravilnim zaključke prvostupanjskog suda. Stoga o tako naznačenim pitanjima u kojima se polazi od pogrešne pretpostavke ne ovisi odluka u sporu i pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva tužitelj u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
6. Pitanjima naznačenim pod 3., 4. i 5. tužitelj problematizira tumačenje i pravne učinke odredbe čl. 7. t. 7.1. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 7. lipnja 2017. Tako postavljena pitanja odnose se isključivo na konkretan spor i upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, odnosno riječ je o pitanjima činjenične prirode i odgovor na iste ovisi o utvrđenim činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako i ovaj sud u odluci Revd 256/2022-2 od 30. ožujka 2022.). U takvom slučaju odluke na koje se poziva tužitelj u smislu razloga važnosti nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena presuda suda drugog stupnja u predmetnom sporu.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
9. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
