Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-544/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-174/2023-41 od 11. svibnja 2023., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-174/2023-41 od 11. svibnja 2023. u točki I. izreke, te u točki II. izreke, osim u dijelu kojim je stopa zatezne kamate na iznos glavnice za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate određena uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta preko tri postotna poena.

II Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je stopa zatezne kamate na iznos glavnice za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate određena uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta preko tri postotna poena i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke utvrđeno je da je od strane tuženika nepošteno i ništetno primijenjena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi prilikom otplate Ugovora o kreditu broj 53401228 od 21. listopada 2008. zaključenog između stranaka. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.418,99 eura (25.760,39 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,35450 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos preplate počev od prvog u mjesecu do isplate, kao i da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 493,20 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj 53401228 od 21. listopada 2008. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i prednika tuženika Slavonska banka d.d. kao kreditora, kojim je tužiteljici odobren i isplaćen kredit u svrhu adaptacije kuće u iznosu od 350.000,00 kuna, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu prema važećoj odluci banke, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 6,95% godišnje, uz otplatu kredita na rok od petnaest godina u jednakim mjesečnim anuitetima te restitucijski zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe u iznosu od 3.418,99 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Suprotno žalbenim navodima, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o sim odlučnim činjenicama odnosno o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i prigovoru zastare i tijeku zateznih kamata.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. U konkretnom slučaju nije sporno da je između tužiteljice prednika tuženika 21. listopada 2008. sklopljen predmetni kunski ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke, s time da se tijekom trajanja ugovora početna kamatna stopa od 6,95% godišnje mijenjala odnosno povisivala, a što je dovelo do povećanja početno ugovorenih mjesečnih anuiteta. Sporna je da li je odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika nepoštena odnosno ništetna te posljedično tome da li tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa, kao i zastara tražbine tužitelja te tijek i dosuđena visina stope zateznih kamata.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

- da je predmetni ugovor sklopljen na unaprijed tiskanom obrascu,

- da se prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo,

- da ugovor i ostale isprave (obavijesti o promjeni kamatne stope, otplatni planovi i Metodologija promjene kamatnih stopa banke) ne sadrže razumljiv način određivanja parametara za primjenu promjenjive kamatne stope,

- da prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka razlika između otplaćenih anuiteta i anuiteta obračunatih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi iznosi 25.760,39 kuna.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na čl. 269. st. 2. i čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., dalje: ZOO) zauzima pravno shvaćanje da je sporna ugovorna odredba ništetna, a pozivom na čl. 96. st.1. i 2., čl. 96.st.4., čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., dalje:ZZP/07), ujedno cijeneći da je sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zauzima pravno shvaćanje da je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je sukladno čl. 102. st.1. ZZP/07 ništetna.

10. S obzirom na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud pozivom na čl. 323. st.1. u vezi s čl. 1111. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da je tužiteljica stekla pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se nalazila da takve odredbe nije bilo.

11.1. Pri tome, prvostupanjski sud otklanja tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice, zauzevši stav da je tužiteljica kao stranka predmetnog ugovora o kreditu, neovisno o tome da li je ona ili netko drugi vršio uplate mjesečnih anuiteta, aktivno legitimirana u ovom postupku.

12. Stoga, imajući u vidu da je tužiteljica s osnove ništetne ugovorne odredbe preplatila tuženiku iznos od 25.760,39 kuna (3.418,99 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa tužiteljici sa zateznim kamatama od izvršenih uplata mjesečnih anuiteta do isplate pozivom na čl. 29.st.1. ZOO-a.

13. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa cijeneći da je u konkretnom slučaju zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću prvostupanjske odluke kojom je kao prethodno pitanje ustanovljena ništetna sporna odredba ugovora o kreditu zaključuje da tražbina tužiteljice nije u zastari.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka u visini sudskih pristojbi i troškova vještačenja.

15. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

16. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava stav prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, nisu osnovani. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane tuženika i da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i da ugovor o kreditu i isprave tuženika u svezi promjene kamatne stope ne sadrža jasne i razumljive parametre promjene kamatne stope.

16.1. Naime, izostanak pojedinačnog pregovaranja o spornoj ugovornoj odredbi prilikom sklapanja ugovora nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka GČ, tadašnjeg djelatnika tuženika, kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud. Pri tome, tuženik se žalbom neosnovno poziva na propust suda da izvede dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor. To iz razloga jer javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu ne daje niti ima zakonsku ovlast dati potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke pa se njegovim saslušanjem ne može utvrditi činjenica pojedinačnog pregovaranja odnosno obaviještenosti tužiteljice o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora, slijedom čega se izvođenje tog dokaza ukazuje nepotrebnim.

17. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je Metodologijom promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. jasno pojašnjen svaki pojedini parametar i datum promjene kamatne stope, nisu od odlučnog značaja. Naime, predmetni ugovor o kreditu ne upućuje na konkretnu Metodologiju promjene kamatne stope sa fizičkim osobama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. te navedena Metodologija po svojem sadržaju obuhvaća isključivo definicije pojmova kao što administrativna kamatna stopa, EURIBOR, LIBOR, ZIBOR, financijske izvedenice ili derivati kao što su CDS odnosno "credit default swap", premije rizika na državne obveznice (5Y CDS), sve s upućivanjem za detaljnije informacije na neke druge mrežne stranice i domene koje ne pripadaju tuženiku niti njegovom pravnom predniku te matematičku formulu za korekciju kamatne stope, razumljive tek osobama sa specifičnim ekonomskim znanjem. Međutim, nigdje se ne objašnjava potrošaču na njemu razumljiv način što ti pojmovi znače za njegovu novčanu obvezu i kako će utjecati na određivanje kamatne stope i eventualni pad ili rast visine anuiteta kredita. Pored toga, navedena Metodologija primjenjuje se od 1. siječnja 2011., dakle na razdoblje nakon sklapanja ugovora 2008., a nema niti dokaza da je ista predana tužiteljici prije sklapanja predmetnog ugovora. Stoga, ista nije od odlučnog značaja u ovom postupku.

18. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, imajući u vidu utvrđenje da tužiteljica nije mogla pregovarati o promjenjivoj kamatnoj stopi i nije bila upoznata s uvjetima i kriterijima za promjenu kamatne stope niti su ti uvjeti bili određeni, dok je tuženik visoko specijalizirana novčarska ustanova čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasira potrošačima nudeći im svoje usluge pa je bila je dužna maksimalno odgovorno postupiti svakom pojedinom potrošaču, pa tako i tužiteljici u smislu da je istu morala ozbiljno i precizno informirati o smislu i sadržaju te ekonomskom značaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a da to nije učinila, to takva ugovorna odredba kojom je tuženik ovlašten mijenjati sadržaj ugovora glede visine kamatne stope, bez unaprijed ugovorenih parametara promjenjivosti, protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos kredita kojeg je tužiteljica imala obvezu vratiti banci te je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

19. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu je u smislu čl. 96. st.1. i 2. ZZP/07 nepoštena te sukladno čl. 102. st.1. ZZP/07 ništetna, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

20. Na zaključak o ništetnosti sporne ugovorne odredbe nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na njegovu obvezu postupanja sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su predviđali ugovaranje promjenjive kamatne stope i pretpostavke pod kojima se ista može mijenjati. To iz razloga jer za razrješenje konkretnog spora nije odlučno to što je načelno ugovaranje promjenjive kamatne stope zakonito i što polazeći od naravi banaka kao novčarskih institucija čiji krajnji cilj je ostvarivanje zarade, ovaj sud ne dovodi u pitanje njihovo legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njihovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine, već je odlučno da je tužiteljica trebala biti upoznata s parametrima na temelju kojih će se tako ugovorena kamatna stopa mijenjati, odnosno sa naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorne odredbe na određivanje njezine novčane obveze, a u ovom postupku nedvojbeno je utvrđeno da tužiteljica s time nije bila upoznata.

21. Također, žalbeni navodi kojim se tuženik poziva da do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 143/13, dalje: ZID ZPK/13) 1. siječnja 2014. nije postojala zakonska obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, nisu osnovani. Naime, prema prisilnoj zakonskoj odredbi čl. 74. st. 1. ZZP/07, ugovor o potrošačkom zajmu uz ostalo mora sadržavati odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, kao i odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena. Odredbama ZID ZPK/13 je samo precizirana zakonska obveza na način da se promjena kamatne stope može vezati uz jedan od parametara promjenjivosti propisanih tim zakonom (EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti). Stoga je i prije stupanja na snagu ZID ZPK/13 postojala zakonska obveza preciznijeg definiranja parametra o promjenjivoj kamatnoj stopi pa se sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara promjenjivosti, smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom.

22. S obzirom na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, tužiteljici pozivom na čl. 323.st.1. u svezi s čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega je prvostupanjski sud, pri utvrđenju da ukupna preplata iznosi 25.760,39 kuna (3.418,99 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa tužiteljici.

22.1. Pri tome, tuženik žalbenim navodima neosnovano ustraje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice, budući da je tužiteljica kao ugovorna strana iz predmetnog ugovora o kreditu, neovisno o tome što su uplate po tom ugovoru izvršavane od strane trećih osoba, aktivno legitimirana tražiti povrat novčanog iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetne ugovorne odredbe.

23. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenu visinu preplate na temelju početno ugovorene kamatne stope, već da je trebalo utvrditi i primijeniti početnu referentnu kamatnu stopu, a koja bi trebala biti jednaka kamatnoj stopi koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, nisu osnovani. Naime, ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar uz koje bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom. Također, svaka prilagodba ništetne ugovorne odredbe značila bi ujedno i njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što nije dopušteno s obzirom na sadržaj odredbe čl. 102. st. 1. ZZP/07. Stoga, tužiteljici kao potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, dakle početno ugovorene kamatne stope, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

24. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud u skladu sa pravnim shvaćanjem broj Su- IV-47/2020-2 zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020 koje glasi:"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora“, a cijeneći da je u konkretnom slučaju ništenost sporne ugovorne odredbe utvrđena pobijanom presudom, zaključio da nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja.

25. Također, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1115. ZOO-a kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose preplate od dana izvršenih uplata do isplate. To iz razloga jer je u konkretnom slučaju utvrđena nepoštenost ODNOSNO ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora propustom tuženika da potrošaču da odgovarajuće obavijesti, pa je tuženik nesavjesni stjecatelj koji sukladno čl. 1115. ZOO-a duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

26. Međutim, osnovano tuženik žalbom upire na pogrešnu odluku prvostupanjskog suda o stopi zatezne kamate određenoj za razdoblje nakon 31. prosinca 2022. u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za pet postotnih poena. To iz razloga jer u konkretnom slučaju nije riječ o trgovačkom ugovoru , niti ugovoru između trgovca i osobe javnog prava, pa tužiteljici na dosuđenu glavnicu na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a pripada zatezna kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a ne pet postotnih poena kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom i određeno pobijanom presudom.

27. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 373.toč.3. ZPP-a prvostupanjsku presudu preinačiti , kao u točki II. izreke.

28. Imajući u vidu ishod žalbenog postupka, tužiteljica nije uspjela u parnici samo s neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa joj pozivom na čl. 154. st.5. ZPP-a pripada naknada troškova postupka u cijelosti, visinu kojih je prvostupanjski sud pravilno odmjerio u skladu s čl. 155. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

29. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je primjenom čl. 154. st.5. ZPP-a s obzirom da je tuženik uspio sa žalbom u neznatnom dijelu, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 3. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan