Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž- 617/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja S. P., OIB … iz V., i II-tužiteljice D. M., OIB…, iz V., oboje zastupani po punomoćniku O. K., odvjetniku iz Z. kao pravnih sljednika tužitelja D. P. iz V., , OIB:…, protiv tuženika E. o. d.d., OIB…, Z., zastupanog po D. Č. odvjetnici iz O. društva G. i p., iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2311/19-67 od 24. ožujka 2022., 03. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

1. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2311/19-67 od 24. ožujka 2022.

2. Preinačuje se citirana presuda odbijajućem dijelu tijeka zateznih kamata na iznos od 245,00 kn za razdoblje od 28. listopada 2018. do 08. travnja 2018. te se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici zateznu kamatu na iznos od 245,00 kn za razdoblje od 28. listopada 2018. do 08. travnja 2018. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, nalaže se tuženiku, isplatiti I tužitelju iznos od 17.654,00 kn s zateznim kamatama na iznos od 13.920,00 kn od 5. listopada 2016. do isplate, na iznos od 2.530,00 kn od 31. ožujka 2021. do isplate, te na iznos od 1.204,00 kn od 27. lipnja 2016. do isplate po stopi kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke nalaže se tuženiku isplatiti II tužiteljici, iznos od 17.654,00 kn sa zateznim kamatama na iznos od 13.920,00 kn od 5. listopada 2016. do isplate, na iznos od 2.530,00 kn od 31. ožujka 2021. do isplate, te na iznos od 1.204,00 kn od 27. lipnja 2016. do isplate po kamatnoj stopi kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 11.031,73 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu. Točkom IV izreke odbija se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na svakog tužitelja u iznosu od po 4.602,00 kn s pripadajućim kamatama, te se za isplatu zateznih kamata na dosuđene iznose od po 13.920,00 kn za razdoblje od 10. ožujka 2016. do 4. listopada 2016., na dosuđene iznose od po 2.530,00 kn za razdoblje od 10. ožujka 2016. do 30. ožujka 2021., te na dosuđene iznose od po 1.204,00 kn za razdoblje od 10. ožujka 2016. do 26. lipnja 2016.

Protiv usvajajućeg dijela presude iz točke I do III izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22:dalje-ZPP) dok se iz istih razloga protiv odbijajućeg dijela presude iz točke IV izreke žali tužitelj. Tuženik u žalbi tvrdi da je nedopuštena preinaka i da je u zastari dio zahtjeva iz preinačene tužbe od 31. ožujka 2021. Promjena orijentacijskih kriterija da nije razlog za preinaku tužbe. Tvrdi da je pogrešno utvrđen omjer sudoprinosa tužitelja u nastanku štete. Tvrdi da je prednik tužitelja svojom protupravnošću utjecao na nastanak ozljeda jer da je gurao bicikl kao pješak da bi zadobio beznačajnu povredu Osporava i tijek zateznih kamata i tvrdi da prilikom izdavanja odštetnog zahtjeva nije imao ni jedan dokaz koji bi upućivao na njegovu odgovornost te da je prednik tužitelja proglašen krivim u prekršajnom postupku, a nisu mu bile poznate ni činjenice vezane za osnovanost visine tražbine jer je konačan opseg visine štete utvrđen tek prometno medicinskim vještačenjem. Tvrdi i da na imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate od presuđenja jer se radi o šteti koja je utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđena. Osporava i odluku suda u dijelu troškova postupka uz obrazloženje da i troškovi vještačenja podliježu omjeru uspjeha.

Tužitelji u žalbi tvrde da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatom cjelokupnog potraživanog iznosa. Doprinos prednika tuženika u nastanku štete da iznosi 20 % i da su za taj postotak umanjili potraživani iznos tražbine koji im po ustaljenoj sudskoj praksi i kriterijima pripada. Osporavaju i odluku suda u dijelu troškova postupka i tvrde da sud nije uzeo u obzir potpuni uspjeh u sporu u dijelu osnovanosti tužbenog zahtjeva te da mu je za svaku radnju trebao priznati 100 bodova.

Predlažu uvaženje žalbi.

Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

Žalba tuženika na presudu nije osnovana, a žalba tužitelja na presudu je djelomično osnovana, a osnovana je i žalba tužitelja protiv točke II izreke rješenja.

Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da tužitelji potražuju naknadu štete iz štetnog događaja, prometne nezgode koja se dogodio 19. veljače 2016., a u kojoj su sudjelovali Đ. M. kao vozač osobnog automobila reg. oznake V. 512-A. i prvotni tužitelj (sada pokojni D. P.) kao vozač bicikla,

- da se prometna nezgoda dogodila u V., na pravilnom trokrakom "T" raskrižju …i…, na način da se prvotni tužitelj kretao kolnikom …koja je sporedna cesta, iz smjera zapada prema istoku, vozeći bicikl po pješačkom prijelazu preko te ceste, te je u trenutku kad je pri prijelazu više od polovice pješačkog prijelaza, na njega svojim prednjim desnim dijelom naletio automobil kojim je upravljao osiguranik tuženika, a koji se kretao iz smjera juga prema sjeveru brzinom od oko 20 km/h, uslijed čega je prvotni tužitelj pao s bicikla i zadobio tjelesne ozljede. Sudarna brzina prvotnog tužitelja na biciklu da je iznosila oko 10 km/h a toliko je iznosila i sudarna brzina osobnog vozila osiguranika tuženika. Prvotni tužitelj da se nalazio unutar polja preglednosti oko 2,20 sekunde i u tom je vremenskom razmaku osiguranik tuženika mogao zaustaviti svoje vozilo pri kretanju brzinom do 40 km/h,

- da su prvotni tužitelj i osiguranik tuženika suodgovorni za nastanak predmetnog štetnog događaja u smislu odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) i to prvotni tužitelj u omjeru od 30%,(zbog kretanja pješačkim prijelazom vozeći bicikl) što je protivno odredbama čl. 2. st. 1. t. 21. i čl. 112. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 - dalje: ZSPC) i osiguranik tuženika 70% jer je mogao uočiti da nailazi pješački prijelaz i trebao se zaustaviti prije stupanja na kolnik odnosno na pješački prijelaz,

- da je prvotni tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio ozljede: prijelom desne potkoljenice i istegnuće muskulature vratne kralješnice i da postoji uzročno-posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja, zadobivene ozljede i trajnih posljedica,

- da je liječenje završeno 4. listopada 2016. i da je prvotni tužitelj trpio jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana. Doživio je primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, a potom je trpio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 45 dana ukupno. Zaostale su trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja u vidu stanja nakon luksacijskog prijeloma desne potkoljenice s ograničenjem opsega pokreta desnog gležnja u srednjem stupnju, koje posljedice su smanjile životnu aktivnost prvotnog tužitelja za 10%. Nastupilo je naruženje u srednjem stupnju (dva reza, jedan s vanjske strane gležnja, dok se drugi protezao u prednjem unutarnjem dijelu potkoljenice) i prvotnom tužitelju bila je potrebna tuđa pomoć od 23. veljače 2016. do 15. travnja 2016. u trajanju od 2 sata dnevno, narednih 30 dana po 1 sat dnevno, te potom još 6 tjedana po 2 x 3 sata tjedno, za obavljanje težih aktivnosti.

- da je prvotnom tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje i da ostvaruje pravo na neimovinsku šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a,

-da mu na ime naknade neimovinske štete primjenom odredbe čl. 1100. ZOO- a po osnovi kvalifikatornih okolnosti tjelesne povrede pripada novčana naknada u iznosu od 15.000,00 kn, straha u iznosu od 12.000,00 kn, smanjena životne aktivnosti 10.000,00 kn i naruženosti 10.000,00 kn što sveukupno iznosi 47.000,00 kn, umanjujući taj iznos za sudoprinos prvotno tužitelja dosudio je po toj osnovi tužiteljima iznos od 32.900,00 kn.

- da na iznos od 27.840,00 kn ostvaruju pravo na dosudo je zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva 5. listopada 2016. do isplate, te na iznos od 5.060,00 kn od 31. ožujka 2021. temeljem odredbe članka 29. st. 1. ZOO i čl. 1103. ZOO, imajući u vidu da je prvotni tužitelj početno potraživao iznos od 27.840,00 kn, da bi tijekom postupka podneskom od 31. ožujka 2021. povećao potraživani iznos preko iznosa od 27.840,00 kn te da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer ne može biti u zakašnjenju za razdoblje prije postavljanja preinačenog tužbenog zahtjeva,

- da je prvotnom tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 172 sata te da po cijeni sata od 20,00 kn, uzimanjem u obzir omjer sudoprinosa tužitelja, ostvaruju pravo na isplatu iznosa od 2.408,00 kn, u smislu odredbe čl. 1086. u svezi odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO, s kamatom od 27. lipnja 2016. do isplate, u smislu odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZOOP) te činjenice da je prvotnom tužitelju bila potrebna tuđa pomoć od 26. lipnja 2016.,

- da je prvotni tužitelj tijekom ovoga postupka umro i da utvrđeni iznos pravične novčane naknade 32.900,00 kn pripada njegovim nasljednicima, svakome po 16.450,00 kn sa zateznim kamatama te na ime imovinske štete svakome po 1.204,00 kn sa zateznim kamatama.

Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio tuženika kao osiguratelja jednog od vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi u kojoj je povrijeđen tuženik kao putnik, odgovornim za nastanak štete u smislu odredbe članak 1069. stavak 3. ZOO- a jer za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici (odnosno osiguratelji temeljem ugovora o osiguranju s vlasnicima) trećim osobama solidarno. Osim toga ni tuženik tijekom postupka nije osporavao pasivnu legitimaciju.

Protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja, pravilna analiza svih podnesenih dokaza opravdava utvrđenje suda prvog stupnja o nastanku štete u predmetnom štetnom događaju i to utvrđenje u cijelosti opravdava sva medicinska dokumentacija i sukladni navodi iz iskaza vještaka kojima je potvrđeno da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio lakšu tjelesnu ozljedu, trzajnu ozljedu vrata, istegnuće mišića i da mu je istoga dana postavljen imobilizacijski okovratnik.

Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO-a utvrdio iznos neimovinske štete to utvrđenje suda prvog stupnja određenim bitnim žalbenim tvrdnjama stranaka nije dovedeno u putanje.

Prvostupanjski sud je kod dosude tog iznosa vodio računa o svim bitnim aspektima tužiteljeve osobnosti i posljedicama povrede, izraženim u provedenom sudsko-medicinskom vještačenju i naveo je jasne i opravdane razloge za odluku o ukupno pripadajućem iznosu pravične novčane naknade kao i o razlozima za dosudu utvrđenog iznosa naknade. Vodio je računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi naknada, ali i o tome da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO-a) i sve te pravilno uzete u obzir okolnosti opravdavaju utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelju na ime neimovinske štete pripada iznos od 11.000,00 kn. Dosudom tog iznosa sud prvog stupnja vodio je računa i o izmijenjenim Orjentacijskim kriterijima iz 2020. Osim toga pravilno mu je dosudio i visinu imovinske štete u iznosu od 245,00 kn i to utvrđenje suda određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava utvrđeno je da je sud prvog stupnja pravilno dosudio tužitelju i zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, ali mu je pogrešno dosudio zatezne kamate na imovinsku štetu od dana presuđenja jer u smislu odredbe članka 12. stavak 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne 75/09, 76/13. i 152/14: dalje ZOP), koji se kao novine“ broj 151/05, 36/09 i 75/09

specijalan propis primjenjuje u konkretnoj pravnoj situaciji, tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamate na imovinsku i neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a u ovom predmetu je odštetni zahtjev nesporno podnesen 28. listopada 2018.

Odredba članka 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a članak 1089. stavak 2. ZOO-a je propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim u slučaju kada zakon određuje nešto drugo. ZOOP koji se u odnosu na tuženika glede rokova i načina isplate štete iz obaveznih osiguranja u prometu lex specialis u odnosu na opće odredbe ZOO-a o naknadi štete i izričito propisuje kada dospijeva naknada kako neimovinske tako i imovinske štete.

Slijedom navedenog valjalo je preinačiti pobijanu presudu u odbijajućem dijelu zatezne kamate na iznos od 245,00 kn za razdoblje od 28. listopada 2018. do 08. travnja 2021. te dosuditi tužitelju i zateznu kamatu na taj iznos tražbine za to razdoblje, odnosno odbiti žalbe stranaka u pogledu preostalog dijela presude kao neosnovane.

Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelju razmjeran dio troškova postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim navodima stranaka nije dovedeno u pitanje te je potvrđeno pobijano rješenje u točki I izreke.

Odlučujući o osnovanosti žalbenim navoda tuženika protiv točke II izreke rješenja utvrđeno je da je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada je odbio prijedlog društva E. o. d.d. za sudjelovanje u parnici kao umješač na strani tuženika.

Protivno utvrđenju suda prvog stupnja, podnositelj prijedloga E. o. d.d. ima pravni interes da u predmetnoj parnici uspije tuženik jer o njegovom uspjehu ovisi koji iznos naknade će on eventualno trebati isplatiti tuženiku budući da je vozila M., koje je također sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nezgodi, osigurano kod društva E. o. d.d., pa kako vlasnici oba vozila odgovaraju za štetu trećoj osobi, ukoliko obvezu u cijelosti ispuni ovdje tuženik, temeljem odredbe članka 52. stavak 1. ZOO-a, on ima pravo zahtijevati od E. o. da mu nadoknadio dio duga koji na njega otpada.

Stoga je povodom žalbe tuženika preinačeno pobijano rješenje u točki II izreke i udovoljeno je zahtjevu umješača za sudjelovanje u ovoj parnici.

Iz navedenih razloga, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, te članka 380. stavak 1 točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 07. lipnja 2023.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić.v.r.