REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-171/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Josipa Turkalja člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. Ž., OIB ... iz Z., koju zastupa punomoćnica T. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. A. d.d., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva Š. i p. u Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-688/2022-2 od 15. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-688/2022-34 od 7. veljače 2022. ispravljena rješenjem poslovni broj P-688/2022-4 od 8 veljače 2022., u sjednici održanoj 3. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženika.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: ... od 27. veljače 2007. kojima je određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, kojima je određena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 32.844,33 kn na ime razlike između anuiteta s osnove promjene kamatne stope i razlike između anuiteta s osnove valutne klauzule sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 9.255,55 kn sa zateznim kamatama od 7. veljače 2022. do isplate (točka II. izreke). Djelomično je odbijen tužbeni zahtjev utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora kojim je određena naplata jednokratne naknade od 3,30 % od iznosa kredita, prilikom prvog korištenja kredita (točka III. izreke), za isplatu iznosa od 3.365,93 kn na ime plaćene jednokratne naknade prilikom isplate kredita sa zateznom kamatom od 28. veljače 2007. do isplate (točka IV. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka V. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja ispravljena rješenjem poslovni broj P-688/2022-4 od 8 veljače 2022., u pobijanom dijelu (točke. I., II., u odluci o parničnom trošku sadržanoj u toč II. i V. izreke).
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 1212/2023-2 od 25. travnja 2023. dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"Je li sud pravilno primijenio odredbu čl. 323. i čl. 1111. Zakon o obveznim odnosima time što iznos navodno preplaćenog dijela glavnice i kamata kredita iz točke III prvostupanjske presude nije umanjio za negativnu razliku koja proizlazi iz pojedinih rata kredita plaćenih u razdoblju otplate kada je ugovoreni tečaj tj. odnos između kune i CHF, bio niži od početnog tečaja na dan korištenja kredita kojeg je sud uzeo kao početni i nepromjenjivi tečaj, a isto pitanje se odnosi i na kamatnu stopu?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda, a podredno iste ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
9. U revizijskom stupnju postupka sporno je, jesu li sudovi trebali uzeti u obzir tzv. negativnu razliku odnosno uzeti u obzir manje plaćene iznose u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita kao i manje plaćene iznose u razdoblju kada je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene.
10. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojim je tražila isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli i po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i na temelju financijskog vještačenja utvrdili da je tužiteljica uplaćivala mjesečne obveze prema anuitetima po promijenjenom tečaju CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, te ukoliko se primijeni tečaj i kamatna stopa na dan zaključenja ugovora o kreditu, da je tužiteljica više uplatila 32.844,33 kn. Pritom nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita te da tuženik nije istaknuo procesnopravni prigovor prijeboja već traži umanjenje svoje obveze prijebojem.
11. Suprotno navedenom, tuženik smatra kako je plaćene iznose od ukupno 354,81 kn zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate. Pritom tuženik smatra da primjenom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 155/23 - dalje: ZOO) kada se vraća stečeno bez osnove valja uračunati ne samo korist koju je jedna strana imala od ništetne ugovorne odredbe već i eventualnu korist koju je druga strana imala od takve ništetne ugovorne odredbe.
12. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prije čijeg donošenja je sud odlučivao u proširenom vijeću prema čl. 390. st. 2. ZPP-a izraženo je sljedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na pitanje postavljeno i u ovom predmetu:
"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.".
14. Iz navedenog proizlazi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.
15. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
16. U ovom konkretnom predmetu tuženik samo osporava visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, smatrajući da je vještak prilikom izračuna iznosa koje je tužiteljica preplatila na ime takve ništetne odredbe trebao uzeti u obzir i iznose koje je tužiteljica manje platila u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavio prigovor u smislu shvaćanja izraženog kao pod točkom 13. ove presude.
17. Stoga u konkretnom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate te je odluka nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženo u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.
18. Slijedom navedenoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
19. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
