Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-328/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja ROX d.o.o., OIB 20534431136, Zagreb, Slavonska Avenija 100, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Radnička 47, protiv tuženika KERUM d.o.o. u stečaju, OIB 66124057408, Split, Zrinjsko Frankopanska 68, kojeg zastupa osporavatelj tražbine ADRIA RIJEKA d.o.o., OIB 07638053150, Rijeka, Užarska 28, a po punomoći Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28, radi utvrđenja osporene tražbine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. svibnja 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Leone Balić, odvjetnice u Odvjetničkom uredu Doris Košta u Splitu te zamjenice punomoćnika tuženika Mije Rajić, odvjetničke vježbenice u OD Budimir&partneri d.o.o. u Splitu, 3. srpnja 2024.

p r e s u d i o  je

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj ROX d.o.o. tražio da se utvrdi osnovanom tražbina prema tuženiku KERUM d.o.o. u stečaju u iznosu od 73,65 EUR, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj ROX d.o.o. tražio da se utvrdi osnovanom tražbina prema tuženiku KERUM d.o.o. u stečaju u iznosu od 50.750,10 EUR kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

II Nalaže se tužitelju ROX d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku KERUM d.o.o. u stečaju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.484,38 EUR. III Odbija se zahtjev tuženika KERUM d.o.o. u stečaju da mu tužitelj ROX d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.632,62 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine u iznosu od 382.931,55 kn/50.823,75 EUR koju je kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda prijavio u stečajnom postupku koji se pred ovim sudom vodi nad tuženikom pod poslovnim brojem St-2/2013.

2. Izjavio je da je stečajni postupak nad tuženikom otvoren rješenjem ovog suda poslovnog broja St-2/2013 2. studenoga 2018. U stečajnom postupku da je prijavio tražbinu u iznosu od 382.931,55 kn/50.823,75 EUR kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda. Tu tražbinu da je stečajna upraviteljica priznala, a da je tražbina priznata i u prethodno vođenom predstečajnom postupku.

3. No, stečajni vjerovnik Hypo Group d.o.o. da je osporio tužiteljevu tražbinu tvrdnjom da tuženik nije strana ugovora s tužiteljem na temelju kojega je nastala tužiteljeva tražbina.

4. Nakon toga da je ovaj sud donio rješenje poslovnog broja St-2/2013 24. svibnja 2019. koje je primio 29. svibnja 2019. kojim je utvrđeno da je tužiteljeva tražbina osporena i tužitelj upućen u parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine.

5. Iznio je tužitelj osnovu nastanka tražbine.

6. Izjavio je da je 16. travnja 2009. sklopljen ugovor o zastupanju br.09/2009 između Narodnog trgovačkog lanca d.o.o. i tuženika. Tim ugovorom da se Narodni trgovački lanac d.o.o. (NTL d.o.o.) kao zastupnik obvezao sklapati sve vrste poslovnih ugovora iz domene prodaje trgovačke robe i usluga te je bio ovlašten u ime i za račun nalogodavatelja, odnosno tuženika sklapati ugovore s trećim osobama prema generalnoj punomoći koju mu je tuženik kao nalogodavatelj dao potpisom ugovora o zastupanju. Taj ugovor, sukladno izričitom određenju u članku 2. da predstavlja generalnu punomoć, na temelju koje je NTL d.o.o. bio ovlašten bez posebnog dodatnog ovlaštenja tuženika poduzimati sve radnje koje ulaze u redovito poslovanje tuženika. To ovlaštenje da je trajalo sve dok generalna punomoć ne bude sužena ili opozvana, odnosno do otkaza. Ugovor o zastupanju između NTL d.o.o. i tuženika da nije raskinut, pa da i generalna punomoć traje, odnosno da odnos zastupanja nije prestao.

7. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa NTL d.o.o. i tuženika temeljem ugovora o zastupanju da je zasnovan odnos tužitelja i NTL d.o.o., kao generalnog zastupnika tuženika. Između tužitelja i NTL d.o.o. 29. travnja 2011. da je zasnovan odnos na temelju ugovora o kupoprodaji robe.

8. Predmet tog ugovora da je bila kupoprodaja robe iz asortimana tužitelja. Ugovorom o kupoprodaji robe tužitelj se obvezao prodavati i dobavljati robu za potrebe NTL d.o.o. kao kupca koji robu kupuje u svoje ime, ali za račun i korist svojih članica, između ostalih i tuženika, s time da račun uvijek glasi na ime člana.

9. Tužitelj je tako izdao račune za robu koja je kupljena za tuženika na ime tuženika, a svi ti računi da su vidljivi iz izvoda otvorenih računa na dan 15. listopada 2013. koji je priložen prijavi tražbine u stečajnom postupku. Tuženiku da je isporučena roba u vrijednosti od 279.320,84 kn.

10. Radi dokazivanja istinitosti navoda o iznesenim činjenicama na kojima temelji svoj zahtjev te osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj izvesti dokaze čitanjem isprava rješenja ovog suda poslovnog broja St-2/2013 od 2. studenoga 2018., rješenja ovog suda poslovnog broja Stpn-7/2017 od 29. siječnja 2018., prijave tražbine, dopisa stečajne upraviteljice od 19. ožujka 2019. s priloženom tablicom ispitanih tražbina, uvid u spis predmeta ovog suda poslovnog broja St-2/2013 i Stpn-7/2017, izvoda otvorenih računa na dan 15. listopada 2013. i kamatnog računa, rješenja ovog suda poslovnog broja St-2/2013 od 24. svibnja 2019., ugovora o zastupanju br.09/2009 od 16. travnja 2009., ugovora o kupoprodaji robe za 2011., računa i otpremnica, financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja Dalibora Štabarkovića i saslušanjem svjedoka Darka Mlakara,

11. Tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio protivljenje tužbenom zahtjevu.

12. Izjavio je da ugovor o zastupanju ne može predstavljati pravnu osnovu tražbine tužitelja prema tuženiku jer tužitelj nije strana tog ugovora. Osim toga da ni ugovor o kupoprodaji ne može predstavljati pravnu osnovu potraživanja tužitelja prema tuženiku jer tuženik nije strana tog ugovora.

13. Iz članka 2. ugovora o kupoprodaji da proizlazi da je kupac NTL d.o.o. koji je stipulirao je tražbinu u svoje ime, ali u korist tuženika kao beneficijara iste tražbine. Dakle, da je sklapanjem ugovora o kupoprodaji zasnovan trostrani pravni odnos između stipulanta NTL d.o.o., zatim promitenta tužitelja i beneficijara tuženika. Tim ugovorom da je stipulant NTL d.o.o. ugovorio tražbinu (pravo potraživati robu koja je predmet Ugovora o kupoprodaji) u svoje ime, ali za korist tuženika kao beneficijara iste tražbine. Tuženik da stoga nije tužiteljev dužnik.

14. Istaknuo je i prigovor zastare navodeći da tužitelj dokazuje postojanje tražbine računima izdanim u razdoblju od 28. studenoga 2011. do 31. siječnja 2012. , a da tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Osporio je i visinu tražbine.

15. Osim toga izjavio je da je ugovor o zastupanju sklopljen za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011., a da su računi dostavljeni uz prijavu tražbine u stečajnom postupku izdani za razdoblje od 28. studenoga 2011. do 31. siječnja 2012., pa da i iz te činjenice proizlazi zaključak da ugovor o zastupanju nije relevantan za utvrđenje tužiteljeva navodnog potraživanja prema tuženiku.

16. Tužitelj je izjavio da je temeljem ugovora o zastupanju NTL d.o.o. bio zastupnik tuženika i da taj odnos nije ugovaranje u korist trećeg. To da jasno proizlazi iz samog naziva ugovora, potom činjenice da je tuženik trebao plaćati proviziju NTL d.o.o., zatim što je tužitelj sve račune izdao tuženiku koji ih nije osporavao, niti je sporio da mu je tužitelj isporučio robu. Osim toga da ne postoji motiv ugovaranja u korist trećeg između NTL d.o.o. i tuženika, a da je NTL d.o.o. imao namjeru kupiti robu od tužitelja u svoje ime i za svoj račun, na što je bio ovlašten temeljem članka 3. ugovora o kupoprodaji, da račun za isporuku robe ne bi glasio na ime tuženika već na NTL d.o.o. Pored toga da je iz ugovora o kupoprodaji vidljivo da NTL d.o.o. kao zastupnik zastupa i sklapa ugovore za veći broj pravnih osoba kao članova svoje prodajne mreže koji su nalogodavci, kao i tuženik.

17. Stečajni upravitelj tuženika dostavio je 22. travnja 2020. podnesak u kojem je obavijestio sud o okolnostima zbog kojih bi tužbu trebalo odbaciti. Izjavio je da je tužitelj u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom prijavio tražbine u ukupnom iznosu od 382.931,55 kn/50.750,10 EUR (od čega glavnica iznosi 230.757,12 kn, a zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog računa, pa do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom ukupno iznose 152.174,43 kn) kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, pri čemu je kao dokaz osnovanosti svoje tražbine dostavio Ugovor od 29. travnja 2011. te prijavu svoje tražbine iz postupka predstečajne nagodbe tuženika s popisom neplaćenih računa.

18. Izjavio je da je tražbinu tužitelja priznala stečajna upraviteljica, a osporio stečajni vjerovnik Hypo Group d.o.o., pa je rješenjem ovog suda poslovnog broja St- 2/2013 od 24. svibnja 2019. upućen stečajni vjerovnik ROX d.o.o. u roku od osam dana, računajući od dana primitka tog rješenja pokrenuti parnicu radi utvrđenja osporene tražbine protiv stečajnog dužnika kojeg će u toj parnici zastupati vjerovnik osporavatelj, odnosno da u roku od osam dana predloži nastavak parnice ukoliko je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak u odnosu na osporenu tražbinu, jer će se inače smatrati daje odustao od prava na vođenje parnice.

19. Izjavio je da se između istih stranaka pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv – 60/2019 (ranije Povrv – 528/13) već vodi parnični postupak u odnosu na osporenu tražbinu, pa je tužitelj u konkretnom slučaju trebao podnijeti prijedlog za nastavak tog parničnog postupka u kojem bi onda vjerovnik osporavatelj nastavio zastupati stečajnog dužnika, a ne podnositi novu tužbu.

20. Tužitelj je izjavio da je postupak koji je među parničnim strankama već u tijeku pred ovim sudom bio ovršni parnični postupak (Povrv predmet) koji je prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom. Stoga da je ovaj sud pravilno uputio na pokretanje ovog novog parničnog postupka radi utvrđenja tražbine, kao jedini mogući i pravno ispravni način ostvarivanja tužiteljevih prava. Osim toga da je predmet spora Povrv bio isplata, dok je predmet ovog postupka utvrđivanje osnovanosti osporene tražbine, što je pravno različito.

21. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, ovaj sud je, nakon što je izveo dokaze čitanjem isprava, saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja Dalibora Štrabakovića i svjedoka Darka Mlakara te vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak Ante Blažević, donio presudu poslovnog broja 8P-276/2019 22. siječnja 2021. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev.

22. Protiv presude, žalbu je izjavio tuženik.

23. Odlučujući o žalbi, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovnog broja Pž-1580/2021-3 od 22. travnja 2022. ukinuo presudu ovog suda poslovnog broja 8P-276/2019-37 od 22. siječnja 2021. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

24. U ponovnom postupku, tužitelj je postupajući po nalogu suda, označio kao osporavatelja ADRIA RIJEKA d.o.o., jer je HYPO GROUP d.o.o. prestao postojati nakon pripajanja trgovačkom društvu ADRIA RIJEKA d.o.o. Ustrajao je u svim tvrdnjama i prijedlozima iznesenima u prethodno vođenom prvostupanjskom postupku, jednako kao i tuženik.

25. Radi donošenja odluke sud je izveo dokaze čitanjem ispava sadržanih u spisu te je stalni sudski vještak Ante Blažević dopunio već dani nalaz i mišljenje.

26. Prvenstveno je u ovoj parnici trebalo odlučiti o tome je li tužba dopuštena. Pri tome je trebalo imati na umu sljedeće činjenice utvrđene iz spisa ovog suda poslovnog broja Povrv-60/2019, koji se u konačnici vodio pod poslovnim brojem Povrv-561/2020, kao i spisa Stpn-7/2017:

- da je tužitelj, kao ovrhovoditelj 7. kolovoza 2012. protiv ovršenika Kerum d.o.o. pokrenuo ovršni postupak radi prisilnog namirenja tražbine u iznosu od 243.094,93 kn sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos tog ukupnog duga od dospijeća do isplate

- da je uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga dostavio izvod otvorenih računa na dan 30. srpnja 2012.

- da je javni bilježnik Ignas Vuger 7. kolovoza 2012. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-1986/2012 u kojem je sadržan nalog tuženiku da tužitelju namiri tražbinu zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 3.551,19 kn te da je odredio ovrhu radi prisilne naplate tih tražbina.

- da je tuženik podnio prigovor protiv tog rješenja o ovrsi, pa da je odlučujući o prigovoru tuženika, Općinski sud u Splitu rješenjem poslovnog broja Povrv-2082/12 od 29. studenoga 2012. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv- 1989/2012 koje je 7. kolovoza 2012. donio Ignas Vuger, javni bilježnik u Sesvetama i da je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

- nakon što je to rješenje postalo pravomoćno počela je parnica između tužitelja i tuženika, koja se vodila pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv- 528/13, nakon što se Općinski sud u Splitu rješenjem poslovnog broja Povrv-2082/12 od 2. travnja 2013. oglasio stvarno nenadležnim

- da je rješenjem Financijske agencije, Klasa:UP-I/110/07/13-01/4615, Ur.br.:04-06-13-4615-18 od 15. listopada 2013. otvoren predstečajni postupak nad tuženikom

- da je rješenjem ovog suda poslovnog broja Povrv-528/13 od 12. veljače 2014. utvrđen prekid postupka sukladno članku 70. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/2012., 144/2012., 81/2013., 112/2013. i 121/2013., dalje: ZFPPN)

- da je potom rješenjem ovog suda poslovnog broja St-7/2017 od 29. siječnja 2018. odbačen prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe

- da je ovaj sud rješenjem poslovnog broja Povrv-528/2013 od 31. listopada 2018. nastavio postupak i da je nakon pravomoćnosti tog rješenja postupak nastavljen pod poslovnim brojem spisa Povrv-60/2019

- da je potom sud rješenjem poslovnog broja Povrv-60/2019 od 30. siječnja 2019. utvrdio prekid postupka zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka

-da je nad tuženikom rješenjem ovog suda poslovnog broja St-2/2013 od 2. studenoga 2018. otvoren stečajni postupak

- da je tužitelj u stečajnom postupku prijavio tražbinu u iznosu od 382.931,55 kn koju je stečajni vjerovnik Hypo Group d.o.o. osporio u cijelosti

-da je rješenjem ovog suda poslovnog broja St-2/2013-234 od 24. svibnja 2019. tužitelj upućen u roku od 8 dana, računajući od dana primitka rješenja pokrenuti parnicu, odnosno nastaviti parnicu ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak u odnosu na osporenu tražbinu

- da tužitelj nije predložio nastavak parnice koja se pred ovim sudom vodila pod poslovnim brojem Povrv-60/2019, već da je podnio ovu tužbu

- da je rješenjem ovog suda poslovnog broja Povrv-561/2020 12. siječnja 2021. odbačena tužba i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovnog broja Ovrv-1986/12 od 7. kolovoza 2012.

27. Usporedbom isprave priložene prijavi tražbine u stečajnom postupku, koju je tužitelj dostavio u ovoj parnici, dakle isprave naziva izvod otvorenih računa na dan 15. listopada 2013. te isprave izvoda otvorenih računa na dan 30. srpnja 2012., na temelju koje je tužitelj pokrenuo ovrhu protiv tuženika prijedlogom za ovrhu iz 2012., kao i uostalom iznosa i datuma dospijeća tražbine iz izvoda otvorenih računa na dan 15. listopada 2013. te iznosa i datuma dospijeća tražbine iz prijedloga za ovrhu, zaključiti je da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine prema tuženiku 2012., koji se nastavio voditi kao parnični postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv-60/2019. i da je tužbom u ovom postupku tražio utvrđenje tražbine koja je gotovo u potpunosti jednaka tražbini koja je predmet postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Povrv-60/2019. Naime, uočiti je da su predmetnom tužbom obuhvaćene tražbine tužitelja prema tuženiku iz računa jednakih po oznakama i iznosima računima koji su priloženi prijedlogu za ovrhu. Jedina je razlika ta što je u ovoj parnici obuhvaćena i tražbina iz računa 0119038-12 od 10. rujna 2012. u iznosu od 334,53 kn.

28. Prijedlog za pokretanje stečaja nad tuženikom podnesen je 28. prosinca 2012., pa se dakle trebaju primijeniti odredbe Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/1996., 29/1999., 129/2000., 123/2003., 197/2003., 187/2004., 82/2006., 116/2010., 25/2012., 133/2012. i 45/2013., dalje: SZ) prema članku 441. stavku 1. Stečajnog zakona ( „Narodne novine“, broj 71/15. i 104/17., dalje: SZ-15) kojim je određeno da će se stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu SZ-15 dovršiti prema odredbama Stečajnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme njihova pokretanja.

29. Propisano je člankom 179. SZ-a da će se postupak radi utvrđivanja tražbine nastavit će se preuzimanjem parnice ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka već pokrenut parnični postupak pred državnim ili arbitražnim sudom. Prijedlog za nastavak postupka može staviti vjerovnik čija je tražbina osporena, u roku od osam dana od primitka rješenja o upućivanju na parnicu. Ako vjerovnik osporene tražbine koji je upućen na parnicu ne predloži nastavak parnice u tom roku, smatrat će se da je odustao od prava na vođenje parnice.

30. Dakle, parnica koja je pokrenuta prije otvaranja stečajnog postupka se nastavlja uz uvjet da je prijedlog za nastavak parnice podnijet u prethodno naznačenom roku. U protivnom, nastupa zakonska predmnijeva da je vjerovnik odustao od prava na vođenje parnice (odnosno, smatra se da je vjerovnik prihvatio dužnikovo osporavanje sporne tražbine i odustao od tužbenog zahtjeva).

31. Tužitelj nije predložio nastavak parnice koja je bila u tijeku (poslovnog broja Povrv-60/2019) već je tužbom pokrenuo ovu parnicu. Zbog toga je ovaj sud rješenjem poslovnog broja Povrv-561/2020 12. siječnja 2021. odbacio tužbu.

32. Parnični postupak pokreće se tužbom (članak 185. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) pa sud nije mogao predmetnu tužbu, a koju je sam tužitelj označio kao "tužbu", smatrati nečim drugim, a ne tužbom. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP). U ovoj tužbi tužitelj nije predložio da se postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Povrv- 60/2019 nastavi.

33. S obzirom na to da tužitelj nije stavio prijedlog za nastavak parnice u prekluzivnom roku kako je određeno člankom 179. SZ-a, protekom kojeg se smatra da je odustao od prava na vođenja parnice, to je tužbu sukladno članku 282. stavku 1. ZPP-a trebalo odbaciti u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na traženje pravne zaštite za dio tražbine za koji je već vođena parnica među strankama, koju tužitelj nije, po uputi suda, nastavio, zbog čega je i izgubio pravo na vođenje parnice u odnosu na taj dio tražbine. Dakle, trebalo je odbaciti tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio utvrđenje tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 382.376,61 kn/50.750,10 EUR koji iznos se dobije nakon što se od ukupnog iznosa tražbine koja je obuhvaćena ovom tužbom (382.931,55 kn) oduzme iznos od 334,53 kn glavnice i 220,41 kn obračunatih kamata za tu glavnicu do otvaranja stečajnog postupka nad tuženiku koji iznos nije bio predmet parnice koja se među strankama vodila pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv-60/2019, pa je u odnosu na taj dio tražbine tužitelj zaista trebao pokrenuti novu parnicu.

34. No, kao što je već rečeno u parnici koja se vodila pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv-60/2019 nije bila obuhvaćena tražbina iz računa 0119038- 12 od 10. rujna 2012. u iznosu od 334,53 kn, kao i tražbina obračunatih zateznih kamata na tu glavnicu, pa je sud trebao u ovoj parnici odlučiti o tome postoji li ta tražbina. Stalni sudski vještak Ante Blažević je u svom mišljenju naveo da je tužitelj prijavio tražbinu po računu 0119038-12 u iznosu od 334,53kn/44,40 EUR i kamata obračunatih do 2. studenoga 2011. u iznosu od 220,41kn/ 29,25 EUR.

35. I u odnosu na zahtjev za utvrđenje postojanja te tražbine tuženik je istaknuo prigovor nepravovremenosti tužbe. Trebalo je stoga prvenstveno utvrditi je li tužba pravovremeno podnesena.

36. Prijedlog za pokretanje stečaja nad tuženikom podnesen je 28. prosinca 2012., pa se dakle trebaju primijeniti odredbe SZ-a prema članku 441. stavku 1. SZ- 15 kojim je određeno da će se stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu SZ-15 dovršiti prema odredbama Stečajnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme njihova pokretanja.

37. Člankom 441. stavkom 2. SZ-15 propisano je da će se iznimno od prethodno navedenog, između ostalih, odredba članka 12. SZ-15 primjenjivati i na postupke u tijeku, osim ako su radnje na koje se odnose započete prije stupanja na snagu SZ-15.

38. Propisano je člankom 446. SZ-15 da stupa na snagu 1. rujna 2015.

39. Sukladno naprijed navedenim odredbama SZ-15 i u predmetnom postupku treba primijeniti članak 12. SZ-15 kojim je u stavku 1. propisano da se sudska pismena dostavljaju objavom pismena na mrežnoj stranici e- Oglasna ploča sudova, ako SZ-15 nije drugačije određeno. Dostava se smatra obavljenom istekom osmoga dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

40. Rješenje ovog suda poslovnog broja St-2/2013 kojim je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu objavljeno je na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova 24. svibnja 2019. Dostava tog rješenja tužitelju smatra se obavljenom istekom osmog dana od tog dana, nakon čega počinje teći rok od osam dana u kojem je tužitelj imao mogućnost pokrenuti ovu parnicu. Tužitelj je, vidjeti je iz prijemnog pečata ovog suda, tužbu predao preporučeno poštom 5. lipnja 2019., dakle unutar zakonskog roka, pa je utoliko prigovor tuženika o tome da tužba nije pravovremena pogrešan.

41. Tužitelj je tvrdio da prema tuženiku ima tražbinu jer mu je isporučio robu, koju tuženik nije platio. Kao osnovu nastanka tražbine označio je ugovor o kupoprodaji robe sklopljen s trgovačkim društvom NTL d.o.o., navodeći da je NTL d.o.o. zastupnik tuženika.

42. Iz ugovora o kupoprodaji robe za 2011. koji su sklopili tužitelj kao prodavatelj i NTL d.o.o. kao zastupnik više trgovačkih društava, između ostalih i tuženika, vidljivo je da je ugovorena kupoprodaja robe iz asortimana tužitelja.

43. Člankom 2. tog ugovora određeno je da NTL d.o.o. kupuje robu u svoje ime, za korist i račun članica. Ugovoreno je istim člankom ugovora da račun glasi na ime članice, dakle ime zastupanog.

44. Tužitelj je dostavio i ugovor o zastupanju koji je 16. travnja 2009., dakle prije sklapanja ugovora o kupoprodaji, sklopljen između tuženika kao nalogodavatelja i NTL d.o.o. kao zastupnika.

45. Tim ugovorom ugovoreno je da će NTL d.o.o. sklapati sve vrste poslovnih ugovora iz domene prodaje trgovačke robe i usluga na temelju suglasnosti tuženika. Prema članku 2. tog ugovora NTL d.o.o. je ovlašten u ime i za račun tuženika sklapati ugovore s trećim osobama na temelju generalne punomoći koju je dao tuženik potpisom tog ugovora. Člankom 11. ovog ugovora ugovorena je provizija koju je tuženik bio dužan plaćati NTL d.o.o.

46. Dakle, nema sumnje da je NTL d.o.o. bio zastupnik tuženika i imao ovlaštenje sklapati s trećim osobama ugovore u ime i za račun tuženika. Za to je tuženik trebao plaćati proviziju NTL d.o.o.

47. Međutim, sporna je bila pravna priroda ugovora o kupoprodaji za 2011. godinu koji su sklopili NTL d.o.o. i tužitelj. Prema tom ugovoru tužitelj je prodavatelj, a NTL d.o.o. kupac. Određeno je da NTL d.o.o. kupuje robu u svoje ime, a za račun onih koje zastupa koji su pobrojani u uvodnom dijelu ugovora.

48. Tužitelj je za robu podložak za kadu, produžetak za pipu za sudoper, nastavak za pipu, spužvu masažnu za kupanje, čistač stakla i upaljač jednokratni obračunao cijenu računom 0119038-12 ( list 373 spisa) od 10. rujna 2012. u iznosu od 334,53 kn. Uz račun dostavljena je i otpremnica br. OT 19184 od 7. rujna 2012.

49. Tužitelj je ovu tražbinu prijavio u postupku predstečajne nagodbe koji se vodio nad tuženikom. Tuženik je tužiteljevu tražbinu naveo u popisu vjerovnika. Uz prijavu tražbine sadržan je izvod otvorenih računa na dan 15. listopada 2013. ispisan na dan 12. studenoga 2013.

50. U iskazu je zastupnik po zakonu tužitelja kazao da je robu za koju nije plaćena cijena naručio od tužitelja tuženik i da je roba isporučena tuženiku. Svjedok Darko Mlakar je potvrdio da je robu naručio tuženik i da je tuženiku isporučena.

51. Iz iskaza zastupnika po zakonu i svjedoka Darka Mlakara zaključiti je da je osnova nastanka obveze tuženika ugovor o kupoprodaji koji su sklopili tužitelj i tuženik, a ne prezentirana osnova, ugovor koji je NTL d.o.o. sklopio s tužiteljem.

52. Prema članku 180. SZ-a u parnici se utvrđenje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono označeno u prijavi ili na ispitnom ročištu.

53. Tužitelj je kao osnovu tražbine prijavio ugovor koji su sklopili NTL d.o.o. i tužitelj.

54. Na temelju tog ugovora nije nastala njegova tražbina prema tuženiku, što su potvrdili saslušani zastupnik po zakonu tužitelja i svjedok, već je njegova tražbina nastala na temelju ugovora stranaka. Međutim sud u parnici, sukladno članku 180. SZ-a može raspravljati onoj osnovi tražbine koju je stranka označila u prijavi tražbine, odnosno na ispitnom ročištu. To dalje znači i to da sud može utvrditi da postoji samo ona tražbina nastala na temelju osnove koju je vjerovnik označio u prijavi tražbine ili na ispitnom ročištu. U ovoj pravnoj stvari prema rezultatima dokaza i to baš na temelju prezentiranih saznanja o činjenicama u iskazima tužitelju bliskih osoba, zastupnika po zakonu i svjedoka, utvrđeno je da osnova nastanka tražbine nije ugovor o kupoprodaji robe za 2011. sklopljen između NTL d.o.o. i tužitelja, već ugovor stranaka o kupoprodaji robe.

55. No treba kazati i to da ugovor o kupoprodaji robe za 2011. sklopljen između NTL d.o.o. i tužitelja nije ugovor koji bi obvezivao tuženika. Naime, u tom ugovoru NTL d.o.o. se zaista deklarirao kao zastupnik članica, odnosno trgovačkih društava koje je na temelju drugih osnova zastupao. Međutim baš je NTL d.o.o. označen kao kupac te je ugovoreno da robu kupuje u svoje ime, a ne u ime članica koje zastupa, već samo za njihov račun. S obzirom na takvo ugovorno određenje, obveza nastala na temelju tog ugovora, obveza je onoga u čije je ime preuzeta. Naime, kada ugovor sklapa zastupnik on ga sklapa u ime zastupanog prema članku 308. i 309. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO), kao i članku 804. ZOO. U predmetnom ugovoru o kupoprodaji robe u 2011. jasno je napisano da kupac NTL d.o.o. robu kupuje u svoje ime. Uostalom, ovaj ugovor sklopljen je za kupoprodaju robe u 2011., a predmetni račun izdan je za kupoprodaju robe u 2012. Iz računa broj 0119038-12 vidljivo je da je datum izdavanja računa 10. rujna 2012., dok je otpremnica za tu robu sastavljena 7. rujna 2012. Dakle, i prema ovoj činjenici, dakle vremena kada je roba kupljena, ne bi osnova plaćanja robe mogla biti ugovor koji s odnosio na kupoprodaju robe u 2011.

56. S obzirom na to da je iz rezultata dokaza utvrđeno da prijavljena tražbina u stečaju nije nastala na temelju osnove koju je tužitelj kao vjerovnik prezentirao u stečajnom postupku kao osnovu nastanka obveze, tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja tražbine u iznosu od 73,65 EUR je bez daljnjeg raspravljanja trebalo odbiti, pa utoliko nije bilo ni potrebe odlučiti o istaknutom prigovoru zastare tražbine.

57. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a te na temelju odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: Tarifa). Tuženik je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove postupka potrebne za svrhovito vođenje postupka.

58. Sud je priznao tuženiku kao potreban za vođenje parnice trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.8.1.Tarife), zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 25. studenoga 2019. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.9.1 Tarife), zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 24. veljače 2020. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 28. rujna 2020. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.875,00 EUR (Tbr.10.1. Tarife), zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 28. veljače 2024. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife) i zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 15. svibnja 2024. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife) te trošak sudske pristojbe žalbe u iznosu od 1.109,38 EUR, sukladno Tbr.3.1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/2019. i 92/2021.) Dakle, sud prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.484,38 EUR.

Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove sastava podneska od 22. studenoga 2019. u iznosu od 1.250,00 EUR jer je predan na ročištu. Sud je odbio i zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak sastava podneska od 20. veljače 2020. u iznosu od 1.250,00 EUR jer nije bio potreban za vođenje ove parnice, s obzirom na to da je istim tražio odgodu ročišta. Sud je odbio i zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove sastava podneska od 26. veljače 2020. u iznosu od 1.250,00 EUR, trošak sastava podneska od 4. svibnja 2020. u iznosu od 1.250,00 EUR, trošak sastava podneska od 23. rujna 2020. u iznosu od 1.250,00 EUR, trošak sastava podneska od 20. studenoga 2020. u iznosu od 1.250,00 EUR i trošak sastava podneska od 20. veljače 2024. u iznosu od 1.250,00 EUR jer ove radnje nisu bile potrebne za vođenje postupka. Naime, u ovim podnescima tuženik samo reproducira prethodno iznesen sadržaj u odgovoru na tužbu i održanim ročištima. Sud je odbio i zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu iznosu od 664,00 EUR jer mu taj trošak nije ni nastao te više traženi trošak sudske pristojbe žalbe u iznosu od 218,62 EUR. Dakle, sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.632,62 EUR.

Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u izreci presude pod točkama II i III.

U Splitu 3. srpnja 2024.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvjetničko društvo Župan, Babić & Antunović d.o.o.

- Odvjetnik Alen Ivković

- u spis

Broj zapisa: 9-30869-d21be

Kontrolni broj: 05f25-a19c9-d3600

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.