Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1288/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. N. (OIB:…) iz P., zastupane po punomoćniku D. V., odvjetniku iz B. protiv tuženica I. Đ. (OIB:…) iz P., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R. B. i D. N. iz V. te mljt. R. I. (OIB:…) i mlljt. A. I. (OIB:…) obje iz P., i obje zastupane po posebnoj skrbnici I. P., mag.iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnice V., radi utvrđenja postojanja pravne osnove za stjecanje prava vlasništva, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj P- 1003/2021 od 27. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj P-1003/2021 od 27. rujna 2023. u pobijanom dijelu toč.I izreke te u dosuđujućem dijelu toč.II izreke.

II/ U nepobijanom odbijajućem dijelu sadržanom u toč.II izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini čkbr.6778 u naravi kuće sa 69 m2 i dvorišta sa 228 m², upisane u zk.ul.br. 4479, k.o. G. K., a što su tuženice dužne priznati i trpjeti da tužiteljica ishodi uknjižbu svog prava vlasništva na navedenoj nekretnini. Toč.II izreke tužiteljica je obvezana naknaditi tuženici I. Đ. trošak postupka u iznosu od 3.857,26 Eur, dok je u dijelu zatraženog troška postupka u daljnjem iznosu od 4.061,31 Eur odbijena.

2. Pravovremenom žalbom tužiteljica pobija opisanu presudu u toč.I – i dosuđujućem dijelu toč.II izreke, iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.107.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a - dalje: ZID ZPP 80/22 uz izuzetke propisane odredbama čl.107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/22) s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Naime, prvostupanjski sud je, polazeći od činjeničnog supstrata tužbe u kojem tužiteljica tvrdi da je stvarna vlasnica predmetne nekretnine na osnovu pisanog darovnog ugovora sklopljenog sa sada pok. T. I. (svojim unukom) dana 15. prosinca 2017., a na osnovu i ranijeg usmenog darovanja, no da se nekretnina "vodila na imenu" prednika tuženica jer je to bila poslovna odluka tužiteljičina supruga iako je kupljena njihovim novcem i da je zbog toga bio dogovor da će im pok. I. tu nekretninu prije ili poslije ''vratiti'' darovnim ugovorom, dok su tuženice uknjižene kao suvlasnice iste temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. T. I., njihovog supruga odnosno oca koji je preminuo 26.2.2018. – po detaljnoj analizi svih tijekom postupka provedenih dokaza zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5.1. Utvrdivši da su prodavatelji V. L. i L. U. kupoprodajnim ugovorom od 20. rujna 2005. pok. T. I. prodali predmetnu čkbr. 1655/315 k.o. K., da su i porez na kuću za odmor i svi računi za predmetnu nekretninu glasili i plaćeni na ime T. I., da T. I. nije imao prijavljenih prihoda od 1998. do 2014. te 2016. i 2017., a da je 2015. imao prihod od svega 1.394,40 kn, da se bavio sakupljanjem sekundarnih sirovina i prodajom osobnih vozila, da na darovnom ugovoru od 15.12.2017. nije ovjeren potpis darovatelja T. I., da je provedeno grafološko vještačenje njegovog potpisa rezultiralo nemogućnošću identifikacije skriptora obzirom da tužiteljica nije predočila izvornik ugovora (po vlastitoj tvrdnji ga niti nema) dok je priložena fotokopija ugovora bila tako loše kvalitete da nije dopuštala osnovu stereomikroskopske analize i da zbog činjenice nedostatka pojedinih fragmenata potpisa nije bilo moguće relevantno protumačiti da li se radi o izvorniku potpisa ili krivotvorini, pri čemu je vještakinja posebno istakla da se vještačenje fotokopija u pravilu ne provodi jer potpis može nastati računalnom modifikacijom odnosno prijenosom izvornika potpisa na ovakav dokument. Prvostupanjski sud je analizom svjedočkih iskaza predloženih po tužiteljici na okolnost da je potpisnik spornog ugovora od 15.12.2017. T. I. zaključio da niti jedna svjedokinja predložena na okolnost da je pok. I. potpisao sporni ugovor o darovanju od 15.12.2017. – o navedenom nije iskazala jer o tome nisu imale osobnih saznanja. Iskaz tužiteljice da je ovjere potpisa pok. unuka izostala jer da "su imali valja puno posla i da je muž zaboravio" prvostupanjski sud je ocijenio neuvjerljivim jer ukoliko su već došli u B. na potpis ugovora tog ugovora (kako tvrdi tužiteljica), to nije bilo zapreke da se odmah obavi i ovjera potpisa. To više što je tvrdila da je ugovor o darovanju od 15.12.2017. sklopljen obzirom da su imali kupca za tu kuću pa su htjeli kuću prenijeti na nju, budući da kupac nije htio kupiti predmetnu kuću od pok. T. pa bi izostanak ovjere unukovog potpisa na darovnom ugovoru onemogućio prijenos vlasništva darovane nekretnine na tužiteljicu a time i prodaju iste trećoj osobi – pa je navedene tvrdnje tužiteljice ocijenio nelogičnim i neuvjerljivim.

5.2. Prvostupanjski sud je i tvrdnju da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine jer joj je pok. T. istu darovao "još puno prije" predmetnog pisanog ugovora od 15.12.2017. ocijenio neuvjerljivom imajući pri tom u vidu da navedeno ne potvrđuje niti jedna od saslušanih svjedokinja (od kojih je jedna tužiteljičina kći odnosno majka pok. T.).

5.3. Konačno ni činjenično obrazloženje prema kojemu je predmetni darovni ugovor zapravo fiktivan jer da su stvarni vlasnici tužiteljica i njezin suprug, prvostupanjski sud je otklonio kao nevjerodostojno, detaljno analizirajući iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka, izlažući opsežne manjkavosti u njihovoj vjerodostojnosti i uzajamna proturječja što je rezultiralo da nije prihvatio tužbenu tezu da bi predmetna kuća bila stvarno vlasništvo tužiteljice i njena supruga i da je T. I. samo fiktivno sklopio ugovor o kupoprodaji naglašavajući vremenski kontekst kupoprodaje predmetne kuće - 2005., T. smrt - u veljači 2018., činjenicu da je kuća rješenjem o nasljeđivanju utvrđena njegovom ostavinom koju su naslijedile supruga i dvije maloljetne kćeri, a da je tužiteljica tek u svibnju 2021. podnijela predmetnu tužbu u kojoj prvenstveno tvrdi da je nekretninu stekla darovanjem, a tek kasnije da je njezino stvarno vlasništvo jer je kupljena njezinim novcem i novcem njezinog supruga. Prvostupanjski sud smatra neživotnim da bi čekala 16 godina da riješi pitanje svog vlasništva.

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

7. Naime, u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.12. ZPP-a tužiteljica tvrdi da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je odlučivao o pravnim osnovama tužbe koje tužiteljica uopće nije istakla (usmeni ugovor i fiktivnost ugovora o kupoprodaji), dok bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a temelji na tvrdnji da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi nepotpuni i nejasni tako da se ona ne može ispitati, a istovremeno da postoji i proturječje između sadržaja izreke i sadržaja dokaza koji se navode u obrazloženju no pri tom iznesene manjkavosti ne razrađuje niti konkretizira u odnosu na obilježja pobijane presude niti u odnosu na sadržaj prvostupanjskog postupka. Suprotno iznesenom, ocjena je ovog suda da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja pa nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljica, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2. ZPP-a.

7.1. Neosnovana je tvrdnja da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev odlučujući o drugim osnovama od tužbom navedene. Naime, prema odredbi parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su čl.2.stav.1. ZPP-a sud u

stavljeni u postupku pri čemu će sukladno odredbi čl.186.stav.3. istog Zakona po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan – obzirom da sud sam određuje pravnu kvalifikaciju pojedinog između parničnih stranaka spornog pravnog odnosa. Stoga je vezan za činjeničnu osnovu tužbe, dakle činjenično obrazloženje konkretnog tužbenog zahtjeva. Tužiteljicu stoga valja podsjetiti da je tijekom postupka (na pripremnom ročištu održanom 8.2.2022.) sama iznosila da je, citira se:" predmetna nekretnina još puno prije predmetnog pisanog darovnog ugovora usmeno darovana tužiteljici, tako da je ista već više od desetljeća faktični vlasnik utužene nekretnine i zato plaća sva navedena dugovanja a konačno su parnične stranke, odnosno prednik tuženika, u papirnatom obliku konstatirale darovni odnos onog dana kako je to u tužbi prezentirano. Štoviše, jedini razlog zašto se predmetna nekretnina ikada i vodila na imenu prednika tuženica jest taj što je navedeno bila poslovna odluka supruga tužiteljice kao što je i bio dogovor tužiteljice i njenog supruga te prednika tuženica da će im prije ili poslije prednik tuženica darovnim ugovorom vratiti utuženu nekretninu. Na traženje suda da pojasni navod da će prednik tuženica "vratiti nekretninu", zamj. pun. tužiteljice navodi kako su tužiteljica odnosno njen suprug oduvijek bili faktični vlasnici predmeta spora, a budući da je isti plaćen novcima tužiteljice odnosno njenog pokojnog supruga, a zbog obiteljskih poslova je kupnja izvršena na ime prednika tuženica." Slijedom iznesenog potpuno pravilno je prvostupanjski sud pravno kvalificirao predmetni sporni odnos između parničnih stranaka te usmjerio dokazni postupak na raspravljanje svih tijekom postupka po tužiteljici iznesenih činjenica.

8. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud, povezujući činjenično obrazloženje tužbe, kojim je pravno kvalificirao predmetni spor kao spor kojim tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je darovni ugovor pravna osnova temeljem koje je stekla vlasništvo predmetne nekretnine – jer je zapravo sa svojim pok. suprugom istu kupila svojim novcem a da je pok. unuk T. I. u odnosnom kupoprodajnom ugovoru označen kao kupac posljedično "poslovnoj odluci" njezinog supruga, a da je dogovor bio da će unuk tako stečenu nekretninu "vratiti darovanjem" - zaključio da je njezin tužbeni zahtjev neosnovan nalazeći da nije dokazala niti jednu činjenicu na kojoj je takav zahtjev temeljila.

9. Konačno, prednjem valja nadodati, a polazeći od sadržaja u spis priloženog darovnog ugovora od 15.12.2017. u kojemu nema odredbe o predaji u posjed predmeta darovanja, povezujući isto sa iskazom tuženice – supruge pok. T. I. prema kojemu posjed predmetne kuće izvršava ona, a ranije zajedno sa pok. suprugom te da posjeduje ključ - da bi takva vrsta ugovora (o darovanju bez prave predaje) podlijegala odredbom čl. 482.stav.2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

10. Ne ulazeći stoga u nastavne žalbene navode tužiteljice koji su svedeni na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utemeljenih zaključaka prvostupanjskog suda, imajući u vidu prednje izneseno, a poglavito stajalište prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da bi pok. T. I. uopće bio potpisnik ugovora od 15.12.2017., povezujući navedeno sa iznesenim u toč.9. ovog obrazloženja, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a uključujući i odluku o troškovima postupka koju žaliteljica pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

10.1. U nepobijanom odbijajućem dijelu sadržanom u toč.II izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 3. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec, v.r.

.