Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-839/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Alena Goluba kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.d., OIB: …, Z., zastupan po punomoćniku A.-S. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika L.D. S. OIB: …, H. n. S., zastupan po punomoćniku K. C., odvjetniku iz S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., OIB: …, Z., radi isplate regresnog potraživanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Krapini poslovni broj P-1247/2022-31 od 16. studenog 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.) Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Krapini poslovni broj P-1247/2022-31 od 16. studenog 2023. godine.

II.) Tuženiku se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

Obrazloženje

1.) Presudom Općinskog suda u Zlataru – Stalne službe u Krapini poslovni broj P- 1247/2022-31 od 16. studenog 2023. godine naloženo je tuženiku L.D. „S.“ iz H. n. S., da isplati tužitelju A. H. d.d., Z., iznos od 2.611,34 EUR / 19.675,14 kuna[1] , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2021. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračune za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a od 01. siječnja 2023. godina pa nadalje po stopi koja se određuj za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta (točka I. izreke).

1.1.) O troškovima parničnog postupka je odlučeno tako da je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.027,89 EUR / 15.279,14 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuj za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta (točka II. izreke), a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka III. izreke).

2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijanu presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva kao neosnovanog uz dosudu mu parničnog troška uključujući i trošak žalbe, ili da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.) Žalba nije osnovana.

5.) Predmet spora je regresna tražbina u iznosu od 19.675,14 kuna / 2.611,34 EUR s osnova isplaćene naknade štete na vozilu svome osiguraniku D. J. temeljem police ugovora o kasko osiguranju, nastale u štetnom događaju 25. svibnja 2021. godine u mjestu D. H. prilikom naleta vozila na srneću divljač iz lovišta kojim nesporno gospodari tuženik.

6.) U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da se je dana 25.05.2021. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo D. J., da je D. J. za navedeno osobno vozilo imao sa tužiteljem zaključen ugovor o kasko osiguranju te da je tužitelj imenovanom osiguraniku isplatio utuženi iznos s osnova naknade štete nastale u navedenoj prometnoj nezgodi.

6.1.) Bilo je sporno da li je u predmetnom štetnom događaju sudjelovala divljač (srneća) te ovisno od toga da li tuženik odgovara za štetu iz tog događaja, tko je odgovoran za nastanak štete, odnosno da li nastanku štete i njenoj visini postoji doprinos vozača oštećenog vozila, tj. tužiteljeva osiguranika.

7.) Sud prvog stupnja je postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio u cijelosti osnovanim, i to nakon što nalazi utvrđenim slijedeće važne činjenice:

-da je dana 25. svibnja 2021. godine, oko 21,00 sati, na državnoj cesti u mjestu D. H., došlo do nalete osobnog vozila reg. oznaka KR… na srneću divljač, koja je pretrčavala navedenu javnu cestu sa desne na lijevu stranu gledano za smjer kretanja navedenog vozila;

-da je na mjestu nezgode postojalo ograničenje brzine vožnje od 40 km/h te je bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“;

-da je o prometnoj nezgodi, odmah nakon njenog nastanka, vozač i vlasnik osobnog vozila D. J. obavijestio PP P., čiju su djelatnici izašli na lice mjesta te obavili očevid, sačinili skicu lica mjesta i foto-elaborat;

-da su djelatnici policije prilikom očevida izuzeli dlaku divljači pronađenu na oštećenim dijelovima osobnog vozila, da su izvršili alko testiranje vozača vozila pri čemu nije utvrđeno da bi isti bilo u alkoholiziranom stanju;

-da je srna istrčala na kolnik ceste sa travnate površine te da se nakon naleta i udara ustala i udaljila u pravcu šume;

-da je naletna brzina osobnog vozila iznosila 55 km/h;

-da vozač osobnog vozila, u noćnim uvjetima vožnje, mogao uočiti srnu kada je od ruba kolnika bila udaljena 3,5 metara a od mjesta naleta 5,5 metara, ili vremenski 0,78 sekundi prije naleta;

-da vrijeme reakcije na kočenje u noćnim uvjetima vožnje iznosi 1,00 sekundi a u dnevnim uvjetima vožnje 0,80 sekundi pa vozač nije niti imao dovoljno vremena da poduzme radnju kočenja slijedom čega je nalet bio neizbježan i pri brzini od 40 km/h;

-da je nalet na srneću divljač bio izbježiv kočenjem tek pri brzinama ispod 30 km/h, a pri brzini kretanja od 40 km/h da bi naletna brzina iznosila 32 km/h;

-da navedena državna cesta na kojoj je došlo do navedene nezgode prolazi kroz lovište koje se nalazi u zakupu tuženika te da je o prometnoj nezgodi, odmah po njenom nastanku, obaviješten predstavnik tuženika ali je isti odbio izaći na lice mjesta;

-da trošak popravka oštećenja osobnog vozila iznosi 2.847,15 EUR / 21.451,85 kuna.

7.1.) Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja izvodi zaključak da tuženik, kao ovlaštenik prava lova u lovištu iz kojeg je na javnu cestu izašla srneća divljač, odgovara za štetu uslijed naleta na osobno vozilo prema objektivnom kriteriju, sve to primjenom odredbi čl.1063. i čl.1064. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05), tj. primjenom odredbi kojima je regulirana odgovornost za štetu od opasne stvari i opasne djelatnosti, jer se srneća divljač koja pretrčava javnu cestu smatra opasnom stvari. Pri tome sud prvog stupnja, u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, ne nalazi da bi do prometne nezgode te do njenog nastanka došlo krivnjom vozača osobnog vozila, s tim da zauzima stav da brzina vožnje (55 km/h), koja je bila veća od ograničenja (40 km/h) na mjestu nezgode, nije u uzročnoj vezi ni sa nastankom niti sa visinom štete, jer nalet na srneću divljač bio bi izbježiv samo pri brzinama do 30 km/h, i jer vozač vozila, s obzirom na moment kada je mogao primijetiti izlazak srne (0,78 sekundi prije naleta) te s obzirom na vrijeme reagiranja kočenjem (1,00 sekundi) nije vremenski niti mogao poduzeti radnju kočenja za izbjegavanje naleta.

7.2.) S obzirom na navedeno sud u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, čija visina u predmetnoj parnici nije bila sporna, pa mu temeljem odredbe čl.154.st.1. ZPP-a dosuđuje i cjelokupni parnični trošak utvrđen potrebnim za vođenje predmetne parnice.

8.) U ovom žalbenom stadiju postupka, polazeći od žalbenih tvrdnji tuženika, i nadalje je sporno da li je u prometnoj nezgodi sudjelovala srneća divljač, a sporno je i to da li je vozač osobnog vozila, zbog brzine vožnje veće od ograničenja, i sam doprinio nastanku prometne nezgode i visini štete nastale na osobnom vozilu.

8.1.) Žalbene tvrdnje kojima se dovodi u pitanje naprijed navedeno ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene, i to zbog razloga koji će biti izneseni u nastavku ove odluke.

9.) Prije svega, neutemeljene su žalbene tvrdnje da bi sud prvog stupnja učinio bitne povrede postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, i čl.354.st.1. u svezi čl.8. ZPP- a.

9.1.) Naime, pobijana presuda je potpuno razumljiva u svim svojim dijelovima, pa tako i u obrazloženju u kojem je sud prvog stupnja naveo sasvim jasne i međusobno neproturječne razloge temeljem kojih zaključuje i o tome da je do prometne nezgode došlo uslijed naleta na srneću divljač te u svezi sa tim i o pasivnoj legitimaciji te odgovornosti tuženika za štetu nastalu u predmetnoj prometnoj nezgodi, a i razloge temeljem kojih zaključuje da vozač vozila nije ni na koji način svojim postupanjem niti prouzročio nastanak štete niti je doprinio visini štete. S obzirom da presuda nema niti nekih drugih nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće na valjan način preispitati pravilnost primjene materijalnog prava, to onda nije učinjena bitna povreda postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a.

9.2.) Isto tako, sud prvog stupnja je, pri odlučivanju koje će činjenice uzeti dokazanima, sve izvedene dokaze cijenio u skladu sa odredbom čl.8. ZPP-a, pa se protivne žalbene tvrdnje tuženika ne mogu prihvatiti. S tim u vezi tuženiku valja posebno odgovoriti da utvrđenje da je u prometnoj nezgodi sudjelovala srneća divljač, sud nije utemeljio samo na potvrdi policije o nastanku nezgode kako to sugerira tuženik, već i na ostalim pravilno ocijenjenim dokazima – prije svega prihvaćenih iskaza saslušanih svjedoka te u spis dostavljenih drugih isprava – prije svega foto-elaborata prometne nezgode sačinjenog prilikom obavljanja očevida lica mjesta, na koje uzgred budi rečeno predstavnik tuženika nije pristupio iako je o nezgodi uredno obaviješten.

9.3.) Sud prvog stupnja nije učinio niti bilo koju drugu bitnu povredu postupka, niti prilikom donošenja pobijane presude niti u postupku koji joj je prethodio, a na koje je ovaj sud drugog stupnja obvezan paziti i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl.365.st.2. ZPP-a.

10.) Protivno žalbenim tvrdnjama nisu ostvareni niti žalbeni razlozi iz odredbe čl.355. i čl.356. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve važne činjenice i na njih je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev. 11.) Tužitelj u predmetnoj parnici temelji svoj tužbeni zahtjeva na odredbi čl.963.st.1. ZOO/05, prema kojoj isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva prava osiguranika prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Naime, nije sporno da tužitelj regresno potražuje isplatu iznosa koji je, temeljem ugovora o kasko osiguranju, isplatio svome osiguraniku kao štetu na osobnom vozilo oštećenom uslijed naleta na srneću divljač iz lovišta kojim gospodari tuženik.

12.) Pri osporavanju obveze isplate utuženog iznosa potpuno su neutemeljene žalbene tvrdnje kako tužitelj u provedenom postupku nije dokazao da bi u nezgodi, koja se je nesporno dogodila dana 25.05.2021. godine u D. H., sudjelovala srneća divljač, a koje tvrdnje je temeljio samo na tome da srneća divljač nije zatečena na mjestu nezgode i na tome da nije provedeno vještačenje dlaka izuzetih sa oštećenog vozila.

12.1.) Iz dokaza koje je sudu predočio tužitelj, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je u predmetnoj nezgodi sudjelovala upravo srneća divljač. Naime, to ne proizlazi samo iz potvrde policije o nastanku predmetne prometne nezgode, iskaza djelatnika policije koji je obavljao očevid lica mjesta te fotografija oštećenja vozila te na vozilu pronađenih izuzetih dlaka životinjskog porijekla. Navedeno su potvrdili i saslušani svjedoci – vozač osobnog vozila te putnik u tom vozilu, jer su oba navedena svjedoka, čije iskaze je kao istinite prihvatio i sam sud prvog stupnja, suglasno iskazali da je osobno vozilo udarilo upravo u srneću divljač, koja je iznenada istrčala na kolnik ceste sa desne strane (zatravljene livadne površine) uslijed čega je ista prvo bila odbačena na kolnik ali se je ustala te udaljila u pravcu šume. Upravo s obzirom na to, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za pravilnost utvrđenja navedene sporne činjenice (da je došlo do naleta na divljač – srnu), nije bilo potrebno provoditi vještačenje izuzetih dlaka, pa se protivne žalbene tvrdnje tuženika u navedenom smislu ne mogu prihvatiti kao utemeljene.

13.) Odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar. Slijedom toga tuženik se je odgovornosti mogao oslobodite samo u skladu sa odredbom čl.1067. ZOO/05, prema kojoj se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, između ostalog, isključivo radnjom samog oštećenog koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st.2.), a može se i djelomično osloboditi odgovornosti ukoliko je oštećeni doprinio nastanku štete (st.3.).

13.1.) I prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje navedenih okolnosti koje bi dovele do isključenja ili do umanjenja njegove odštetne odgovornosti.

14.) Naime u postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno da se je tužiteljev osiguranik (vozač osobnog vozila) kretao brzinom od 55 km/h, što je za 15 km/h više od brzine ograničenja (40 km/h) na mjestu nezgode, no navedeno protupravno postupanje vozača osobnog vozila nije u uzročnoj vezi sa nastankom prometne nezgode. To stoga što je provedenim prometno tehničkim vještačenjem utvrđeno da je nalet vozilom na srneću divljač bio neizbježan, odnosno da nalet kočenjem ne bilo moguće izbjeći niti da se je vozač vozila kretao dopuštenom brzinom od 40 km/h, već samo pod uvjetom da se je kretao brzinom od 30 km/h.

15.) Neosnovane su i žalbene tvrdnje da je navedenu bržu vožnju tuženika od dopuštene valjalo cijeniti kao doprinos vozača visini štete, jer da se je kretao brzinom od 40 km/h da bi tada naletna brzina bila manja (32 km/h) pa bi i visina štete bila manja.

15.1.) Navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti jer bi za to bilo nužno da je vozač osobnog vozila imao dovoljno vremena za poduzimanje radnja kočenja, a iz nalaza i mišljenja vještaka izvjesno proizlazi da vozač osobnog vozila, u momentu (0,78 sekundi prije naleta) kada je mogao percipirati opasnost, tj. izlazak srne na kolnik, a s obzirom da vrijeme reagiranja kočenjem u noćnim uvjetima vožnje iznosi 1,00 sekundu, praktički nije niti imao dovoljno vremena da poduzme radnju kočenja, čak i da se je kretao dopuštenom brzinom od 40 km/h.

16.) Zbog naprijed izloženog sud prvog stupnja je pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se je pozvao u pobijanoj odluci pravilno odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja pa se protivne žalbene tvrdnje tuženika ne mogu prihvatiti kao pravno utemeljene.

17.) Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom to je onda sud prvog stupnja pravilno odlučio i o troškovima postupka kada je temeljem odredbe čl.154.st.1. ZPP-a tužitelju dosudio cjelokupni parnični trošak koji je utvrđen potrebnim za vođenje parnice.

18.) Slijedom svega izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

19.) Tuženiku nije dosuđen trošak izjavljivanja žalbe jer sa istom nije uspio.

Bjelovar, 3. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Alen Golub v. r.