Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-1157/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.D., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: 52. Pp-1752/2021 od 15. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. I.D. kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik I.D. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. I.D. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od devedeset dana od pravomoćnosti presude.
1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, u koje vrijeme će se uračunati privremeno oduzimanje vozačke dozvole mjerom opreza po policiji.
1.2. Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 180,00 kuna.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući u povodu žalbe odluku o kazni ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama te nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti od utjecaja na kaznu te je kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisane novčane kazne za počinjeni prekršaj (od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora) smatrajući da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje počinitelja i ostalih sudionika u prometu.
5.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je zbog konverzije novčane valute propisana neznatno blaža novčana kazna za predmetni prekršaj u odnosu na raniji propis (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je kazna već odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja u velikoj mjeri ispod propisane novčane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja znatno ublaženu novčanu kaznu. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika, niti žalitelj dovodi u pitanje pravilnost odmjerene kazne.
6. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao navedenu zaštitnu mjeru, s obzirom na težinu i opasnost djela. Naime, težina počinjenog prekršaja proizlazi iz stupnja koncentracije alkohola i njegove pogibeljnosti, te u potpunosti opravdava izricanje zaštitne mjere, jer je svojim postupanjem u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 1,99 g/kg nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera već je određena u minimalnije zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno osobinama ličnosti počinitelja i nedovoljne svijesti o opasnosti djela. Prema tome, i ovaj sud je stajališta da je izrečena zaštitna mjera u razmjeru s težinom djela, stupnjem počiniteljeve opasnosti i prekršaja koji se mogu očekivati. Paušalni navodi žalitelja da mu je vozačka dozvola potrebna za posao i skrbi o članovima obitelji ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere, budući da iste ničim nije konkretizirao i dokumentirao.
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), u neznatnoj mjeri iznad minimalno propisanog iznosa, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. srpnja 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
