REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-11780/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca:

Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A.T., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20) odlučujući o žalbi okrivljenika A.T., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 12. listopada 2022., poslovni broj: 27. Pp-956/2021, na sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika A.T., po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku A.T. za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22, 114/22), činjenično opisanog u izreci izreke pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset eura), koju je okrivljenik A.T. dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

II. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba okrivljenika A.T. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik A.T. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik A.T. je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, zbog djela prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Okrivljeniku je temeljem članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, a koja počinje teći od izvršnosti presude i u koju će se uračunati privremeno oduzimanje vozačke dozvole.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 600,00 kuna.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede materijalnog prekršajnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

5. U žalbi okrivljenik navodi da u postupku nije dokazna njegova krivnja, nego njegove tvrdnje da je policijsko izvješće – zapisnik netočan, nerazumljiv i da je prepravljan. Iz policijskog zapisnika da je jasno vidljivo da je koncentracija alkohola prepravljana. Nadalje, u zapisniku da netočno piše ime osobe koja je vršila uviđaj (D.), jer je u stvarnosti P. vršio uviđaj te da su svjesno zamijenjene uloge osobe koja je vršila uviđaj i koja je svjedok, a što su u dokaznom postupku potvrdili svojim izjavama. Službeno izvješće ne može biti pravovaljano ako se navodi da je uviđaj radila osoba koja nije radila uviđaj i koja je to potvrdila svojom izjavom. Dakle da se ne radi o greški nego o dogovoru policijskih službenika, što da predstavlja lažno predstavljanje i krivotvorenje službenog izvješća te zlouporabu službenog položaja. Na glavnu raspravu sudac je pozvao M.D., kao svjedoka, jer u zapisniku piše da je on vršio uviđaj, koji je na raspravi rekao da nije vršio uviđaj i sastavljao zapisnik, premda u zapisniku stoji njegov potpis, što je i točno, jer je cijelo vrijeme bio u vozilu i nije mogao imati uvid u zbivanje te ne može ni biti svjedok događaja.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja za djelo okrivljenika bila propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za okrivljenika, jer u članku 158. stavku 3. propisuje blažu kaznu za navedeni prekršaj, u iznosu od 660 do 1990 eura, a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 4.972,77 kuna, pa je ovaj sud u izreci ove presude, po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona primijenio novi propis kao povoljniji za okrivljenika, te mu je izrekao kaznu kao u izreci ove presude smatrajući izrečenu novčanu kaznu primjerenom težini prekršaja i okolnostima koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njezinog odmjeravanja.

9. Valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona i okrivljenika upozoriti da, ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne ovom odlukom, od dana primitka ove odluke, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i ocjenu iskaza policijskih službenika M.D., koji je načelno opisao slijed događaja kod alkotestiranja i M.P., koji je sačinio predmetni zapisnik o alkotestiranju, te je sud dao valjane razloge o tome zašto je prihvatio kao valjan dokaz zapisnik o provedenom alkotestiranju, pri čemu u spisu ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenici neosnovano teretili okrivljenika.

11. Također, iz stanja spisa proizlazi, odnosno ničim nije dovedeno u sumnju da je ispitivanje alkoholiziranosti okrivljenika izvršeno pravilno i na zakonom propisan način, jednom od metoda propisanih zakonom, pa stoga, po ocjeni ovog suda, imajući u vidu sve prethodno navedeno nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučne činjenice visine koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika - da je predmetnog događaja okrivljenik upravljao vozilom pri koncentraciji od 1,41 g/kg alkohola u organizmu, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

12. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci. Primjena ove mjere je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, koji je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, počinjenog na način da je upravljao vozilom B kategorije iako je u organizmu imao 1,41 g/kg alkohola (iz prekršajne evidencije dostupne ovom sudu vidljivo da je okrivljenik ponovno upravljao vozilom pod utjecajem alkohola). Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Duljina trajanja izrečene mjere od 6 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, naročito visini koncentracije alkohola u njegovom organizmu u vrijeme počinjenja djela.

13. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

14. Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. srpnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.