REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-149/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Š., OIB … , iz N., zastupan po punomoćnici A. S., odvjetnici iz Odvjetničkog društva F. K., A. V. & p. d.o.o. u Z., protiv tuženice 1) M. D. K., OIB … , N. i kao nasljednice 2) tuženika-protutužitelja C. K., OIB … , Z., zastupane po punomoćniku B. Z., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-949/2023-2 od 19. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P- 16/2021-141 od 14. srpnja 2022. na sjednici održanoj 3. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e:

Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-949/2023-2 od 19. listopada 2023. u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku kroz odgovor na žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-949/2023-2 od 19. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-16/2021-141 od 14. srpnja 2022., postavljajući slijedeće pravna pitanja:

„Da li je ulaganjem nekretnine (svog suvlasničkog udjela na nekretnini tužene ad.1.) kao i svog osobnog rada u vidu organizacije gradnje i poduzimanjem svih drugih radnji oko realizacije gradnje zgrade sa apartmanima radi njihove prodaje na tržištu radi ostvarivanja dobiti od prodaje sklopljen usmen ugovor o ortaštvu odnosno da li je osoba koja je uložila svoj suvlasnički udio na nekretnini radi postizanja zajedničkog cilja izgradnje zgrade sa apartmanima radi prodaje trećim osobama i stjecanja dobiti konkludentnim radnjama postala ortak?“ navodeći da je postavljeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja viših sudova (Županijski sud u Varaždinu Gž-427/2017-2 od 09.11.2017.) i revizijskog suda (Rev-x-1018/2015-2 od 08.07.2020.godine, Rev 1427/2014-2 od 26.02.2020. i Rev 466/14-2 od 16. 05. 2018.), pozivajući se na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Također pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP ističe povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav), prava na jednakost pred zakonom i prava na pravično suđenje - čl. 14. st. 2. i čl. 29. Ustava, te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čl. 6. („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017. - dalje: Konvencija).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Nakon donošenja drugostupanjske presude preminuo je 2. tuženik C. K., pa je postupak u odnosu na njega nastavljen u odnosu prethodno 1. tuženu M. D. K. koja je njegova nasljednica.

4. Postupajući u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće revizijskog suda ocijenilo je da je prijedlog za dopuštenje revizije osnovan u odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP.

5. Naime, iz žalbe (koju je tužitelj uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavio) proizlazi da je tužitelj obrazloženim žalbenim navodima osporavao pravilnost pravne ocjene suda prvog stupnja prema kojoj tuženica nije bila u ortačkom odnosu sa tužiteljem a koja se temelji na činjeničnom utvrđenju suda prvog stupnja iz kojeg proizlazi da tužena nije ulagala vlastita sredstva u izgradnju u svrhu koje je ugovor o ortakluku bio sklopljen (toč. 15. i 16. obrazloženja prvostupanjske presude).

6. Sud drugog stupnja na ove žalbene navode nije odgovorio iako se tužitelj u žalbi pozvao na ispravu (kupoprodajni ugovor) i iskaze stranaka prema kojima proizlazi da je tužena od tužitelja kupila suvlasnički dio zemljišta na kojem je izvršena gradnja objekta u svezi koje je njen prednik (prethodno 2. tuženik) sa tužiteljem sklopio ugovor o ortakluku.

7. Obzirom da upravo na ovom činjeničnom utvrđenju sud temelji pravnu ocjenu da tužena nije bila ortak (da u izgradnju objekta nije ulagala vlastitu imovinu), ovi žalbeni navodi su od odlučnog značaja za odluku u konkretnom sporu.

4. Slijedom navedenog, tužitelj je učinio vjerojatnim da mu je na opisan način povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku kroz odgovor na žalbene navode koji su od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. ZPP). Stoga je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci, dok se temeljem iste odredbe smatra da je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje povučen.

Zagreb, 3. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Goranka Barać-Ručević, v.r.