REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11578/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca:
Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A.M., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) odlučujući o žalbi okrivljenika A.M., podnesenoj po branitelju Zdenku Gudelju, odvjetniku iz Splita, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinu od 24. listopada 2022., poslovni broj: 3. Pp-6263/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika A.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik A.M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset eura) roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.
3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede materijalnog prekršajnog prava.
4. U žalbi okrivljenik navodi da okrivljenik nije primio predmetnu obavijest, već očito prvostupno tijelo nije poslalo okrivljeniku obavijest ili je pak netko drugi zaprimio njegovu obavijest na koju se trebao očitovati, što je vidljivo i iz dostavnice koja je u spisu i usporedbe njegovog potpisa sa istom, koja dostavnica nije u postupku konstatirana. Slijedom navedenog prvostupno tijelo nije zakonito i pravilno izvršilo dostavu čime je povrijedio odredbe prekršajnog postupka. Po sjećanju okrivljenika on predmetnog dana nije bio u Splitu i RH, te je njegov automobil bio pred kućom u Splitu, Put borika 2, te isti nije bio u prometu od 1. veljače 2021. do 15. travnja 2021. kada je boravio u inozemstvu. S druge strane okrivljenik je predmetni automobil prodao osobi koja se preziva K. iz XX, I.B. negdje 17. travnja 2021. te je predloženo da se zatraže podaci od prometne policije Imotski što nije učinjeno. Kao dokaz navodi pregled podataka iz službene evidencije MUP-a o vlasništvu vozila reg. oznake XX, marke Mercedes. S druge strane u predmetnom prekršajnom nalogu se navodi dan 20. svibnja 2021. kao vrijeme počinjenja prekršaja, te ujedno i dan 21. veljače 2021. što da očito dovodi u sumnju i procesnu nedopustivost raspravljanja samog prekršaja, pa je u prigovoru istaknut prigovor procesne nedopustivosti raspravljanja, pogrešne kvalifikacije djela koji prigovor nije raspravljen u prekršajnom postupku.
5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.
9. Naime, nesporno je iz stanja spisa da je obavijest kojom se od okrivljenika kao vlasnika vozila traže podaci o osobi koja je dana 21. veljače 2021., kako je to pravilno navedeno u izreci upravljala predmetnim vozilom uručena okrivljeniku u vlastite ruke 4. svibnja 2021. na adresu prebivališta okrivljenika, koja dostava se smatra urednom, pa su neosnovani navodi okrivljenika da nije zaprimio navedenu obavijest pri čemu su vrlo indikativni navodi okrivljenika da po sjećanju toga dana nije bio u Splitu, dakle paušalni navodi vez ikakve valjanje argumentacije.
10. Nadalje, suprotno žalbenim tvrdnjama, iz same obrane okrivljenika koji je priznao počinjenje prekršaja za koji ga se tereti, proizlazi da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, na način činjenično i pravno opisan u izreci pobijane presude, a kako je to sve u pobijanoj presudi valjano obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa je stoga neosnovan žalbeni navod da je sud propustio točno utvrditi činjenice važne za donošenje zakonite odluke.
11. Nadalje, što se tiče navoda žalbe okrivljenika da je predmetni automobil prodao osobi koja se preziva K. iz XX, I.B. negdje 17. travnja 2021. valja navesti da se radi o činjenici koja je takve naravi da je morala biti poznata okrivljeniku u vrijeme prvostupanjskog postupka u kojem ju, međutim, okrivljenik nije isticao, a u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.
12. Nadalje, ispitujući odluku o kazni, sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona, vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.
13. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1990,00 eura, a sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu primjenom članka 37. Prekršajnog zakona ispod propisanog posebnog minimuma, tako da je prvostupanjski sud, prilikom izricanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.
14. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
15. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. srpnja 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
