Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž -936/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G., OIB: ..., iz P., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz V., protiv tuženika A. b. d.d., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Virovitici, posl. br. P-1/2021-14 od 26. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. srpnja 2024.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici, posl. br. P-1/2021-14 od 26. ožujka 2024. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 49.964,14 kn sa zateznim kamatama, te mu je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eur.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), predlažući da se presuda ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 49.964,14 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika S. B. d.d. dana 29. studenog 2006. sklopio Ugovor o kreditu uz depozit broj ... kojim je tužitelju, kao korisniku kredita, isplaćen iznos od 45.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s rokom otplate od 25 godina, te da je ugovorena kamatna stopa od 5,60% i to promjenjiva sukladno odluci tuženika; da je nakon sklapanja Ugovora o kreditu tuženik jednostrano mijenjao stopu ugovorne kamate; da je namjena kredita adaptacija kuće i zatvaranje kredita u drugim bankama; da je kredit otplaćen 29. veljače 2016.; da tužitelj zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi zajedno sa zateznom kamatom, da je svjedok G. S. izjavio da je bio zaposlen kao ovlaštena osoba za zastupanje S. B., H. B., a zatim A. B. po samom zakonu i da nije pregovarao s tužiteljem oko sklapanja Ugovora o kreditu, niti sa drugim korisnicima kredita, već da je predmetni Ugovor o kreditu, kao i mnoge, kao ovlaštena osoba samo potpisao; da se o ugovaranju odredbi glede promjenjive kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo pa je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je ista ništetna i da stoga tužitelj ima pravo na restituciju. Pri tome prvostupanjski sud cijeni utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. zauzevši stav o obvezujućem učinku te presude na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 138.a Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07) te čl. 502.c ZPP-a, pa zaključuje da nije niti bilo potrebno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti sporne ugovorne odredbe jer da ga vežu naprijed navedene presude temeljem čl. 502.c ZPP-a i u ovoj parnici imaju direktan učinak.
6.2. Međutim, prvostupanjski sud utvrđuje da je osnovan prigovor zastare. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO, što znači da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, odnosno od 13. lipnja 2014. Kako je tužitelj podnio tužbu 31. prosinca 2020. te je tužbenim zahtjevom potraživao samo isplatu po osnovi pretplate zbog ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, od 13. lipnja 2014. pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu da je protekao opći zastarni rok od 5 godina, pa je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
7.1. Osnovano se tužitelj žalbom poziva na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava zbog kojeg je presudu valjao ukinuti. Naime, u konkretnom slučaju se ne mogu primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u skladu s čl. 502.c ZPP-a, budući da se obvezujući učinak te presude odnosi samo na ugovore o kreditu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dok se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu u eurima.
7.2. Stoga je u konkretnom slučaju o ništetnosti sporne ugovorne odredbe valjalo prosuđivati primjenom čl. 96. – 102. ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, i utvrditi sve odlučne činjenice, te o istima iznijeti jasne i neproturječne razloge, a što je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio učiniti.
7.3. Nadalje, s obzirom da nema direktne primjene naprijed navedenih presuda, temeljem članka 502.c ZPP-a, niti tijek zastare nije vezan uz donošenje presuda u kolektivnom sporu, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
7.4. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje sukladno prethodno navedenom na način da će utvrditi sve odlučne činjenice sukladno čl. 96.-102. ZZP/07 o kojima ovisi utvrđenje o nepoštenosti, a posljedično tome ništetnosti sporne ugovorne odredbe, između ostalog, da li je tužitelj u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bila obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe (parametrima promjene kamatne stope), o kojim činjenicama će iznijeti jasne i neproturječne razloge. Nadalje, ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da je riječ o ništetnoj odredbi i da restitucijski zahtjev tužitelja nije u zastari, potrebno je raspraviti visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je predložio provođenje financijskog vještačenja, dok je prvostupanjski sud provesti taj dokaz. Stoga je potrebno utvrditi je li nesporan tužiteljev izračun i ukoliko ga tuženik osporava, provesti vještačenje radi utvrđenja visine, nakon čega će prvostupanjski sud donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o predmetu spora i troškovima cijelog postupka.
8. Iz ovih je razloga odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 370. ZPP-a.
U Rijeci 3. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin, v.r.
