Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-278/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽH, zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-40/2024-25 od 14. lipnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ŽH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ŽH, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, na temelju članka 131. stavka 1. u vezi članka 123. stavka 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. ,80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika te je određeno da isti ima trajati i dalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ŽH po branitelju, odvjetniku Jakši Cvitkoviću, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i okrivljenika pusti na slobodu uz mjere opreza, podredno da ukine pobijano rješenje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha.
5.1. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., kao ni povreda prava na obranu i pošteno suđenje, na koje upire okrivljenik u žalbi kada navodi da su razlozi u odnosu na nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažom mjerom nedostatni.
6. Nadalje, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju naveo da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti jer se pobijano rješenje temelji na postojanju osnovane sumnje koja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica kako to proizlazi iz točke 4.1. pobijanog rješenja, dok će pitanje postojanja kaznenih djela, pravne kvalifikacije i krivnje okrivljenika utvrđivati raspravno vijeće po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih dokaza ako optužnica bude potvrđena, a prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu na to ovlašteni kod odlučivanja o istražnom zatvoru. Stoga, okrivljeniku nije povrijeđena pretpostavka nedužnosti na koju upire svojim žalbenim navodima te nisu od utjecaja ni žalbeni navodi kojima okrivljenik ističe da su oštećenici "inicirali sukob".
7. U odnosu na postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, koji se ogleda u fizičkom napadu na oštećenog UH, te zadavanju istome dviju ubodnih rana u predjelu pazuha i prednje lijeve strane prsnog koša nožem-bajunetom duljine 25 cm, a što je rezultiralo njegovim tjelesnim ozljeđivanjem, i to nakon što je prethodno teško tjelesno ozlijedio sina oštećenika, upućuje na visok stupanj kriminalne volje, odlučnosti i upornosti u protupravnom postupanju prema oštećenicima. Kada se tome pridoda činjenica da je okrivljenik ranije osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela, pri čemu ranija osuda očigledno nije utjecala na okrivljenika da se suzdrži od protupravnog ponašanja, već je njegovo ponašanje sada progrediralo na teže, i po ocjeni drugostupanjskog suda opisane osobite okolnosti upućuju na visok stupanj opasnosti da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti kaznena djela, odnosno dovršiti pokušano kazneno djelo.
8. Pri takvom stanju stvari, nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda žalbeni navod okrivljenika kojim se poziva na izjave oštećenika prema kojima proizlazi da nisu zainteresirani za kazneni postupak i zatvorsko kažnjavanje oktrivljenika, jer ta okolnost nije odlučna za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora kada se sagledaju sve druge okolnosti na kojima se temelji opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
9. Dakle, imajući u vidu značaj i kvalitetu osobitih okolnosti koje upućuju na opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika, po ocjeni drugostupanjskog suda produljenje istražnog zatvora je razmjerno postizanju opravdanog cilja, te u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
10. Kako žalbenim navodima okrivljenika nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 2. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
