Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-832/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Komunalac d.o.o., Slavonski Brod, Stjepana pl. Horvata 38, OIB: 61888142958, zastupanog po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici iz Slavonskog Broda, Trg pobjede 24, protiv tuženika VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, Mažuranićeva 11, radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ps- 8/2022-17 od 12. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ps-8/2022-17 od 12. prosinca 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku VK iz [adresa] osloboditi nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] Oranica [adresa] sa 17364 m2 k. o. [katastarska općina], broj z. k. uloška [broj ZK uloška], od osoba i stvari i predati nekretninu tužitelju Komunalac d.o.o. [adresa], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku VK iz [adresa] platiti tužitelju Komunalac d.o.o., [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu 2.658,75 eura / 20.032,35 kn u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 418,68 eura.

3. Predmet spora je zahtjev za predaju u posjed nekretnine kčbr. [katastarska čestica] – [adresa], oranica površine 17364 m², upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Brodsko.

4. Između stranaka nije sporno da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine i da je tuženik u posjedu iste, dok je sporno ima li tuženik pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te nekretnine, temeljem kojega bi imao pravo odbiti predaju u posjed, sukladno odredbi čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV).

5. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tuženik kao kupac 19. siječnja 2007. zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnina s EK kao prodavateljem, a predmet ugovora je kčbr. [katastarska čestica] staklenik, plastenik, neplodno i oranica [adresa] površine sa 114971 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Brodsko te je tuženik tada ušao u posjed kčbr. [katastarska čestica] kao i u posjed predmetne kčbr. [katastarska čestica],

[katastarska općina]

- da predmetu kčbr. [katastarska čestica] tužitelj nije nikada nikome prodao,

- da između kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] ide put, pa se ne radi o susjednim nekretninama.

6. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da nesporno tuženik nema pravo na posjed predmetne nekretnine, te da posjed tuženika na istoj nije ni zakonit niti pošten, jer da se radi o nekretnini površine od 17364 m2, koja se nalazi preko ceste nekretnine koju je tuženik kupio, slijedom čega je prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl.161. st. 1. ZV prihvatio tužbeni zahtjev.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Žalba tuženika je neosnovana.

9. Neosnovano tuženik u žalbi ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP navodeći da su iste počinjene jer je sud odbio provesti dokaz – uviđaj na licu mjera, budući da time što sud nije proveo dokaz koji je tuženik predložio, samo po sebi, ne znači da su počinjene ove bitne povrede odredaba parnično postupka, a kako to pogrešno tuženik ukazuje u žalbi.

10. U ovom postupku tuženik svoje pravo na posjed predmetne nekretnine temelji na odredbi čl. 159. st. 2. ZV, uz tvrdnju da je na toj nekretnini stekao pravo vlasništva dosjelošću, izvršavanjem sadržaja posjeda duže od deset godina, uključivo s posjedovanjem njegovih pravnih prednika.

11. Polazeći od takvih tvrdnji tuženika, te imajući u vidu

- da predmet kupoprodajnog ugovora između tuženika kao kupca i DK kao prodavatelja, nije bila predmetna čestica, što ukazuje da posjed tuženika nije zakonit,

- da je tužitelj osporio da bi posjed tuženika bio pošten, zatim

- da se prema povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku radi o nekretnini koja je do 3. studenoga 2003. bila upisana kao društveno vlasništvo, koje je tada brisano, a tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine zkčbr. [katastarska čestica], te

- da kod stjecanja prava vlasništva na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u vrijeme dosjelosti valja računati i vrijeme prije 8. listopada 1991.,

odlučno za ocjenu ima li tuženik pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine, je utvrditi je li posjed tuženika odnosno njegovih prednika bio pošten, tj. da oni nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3 ZV), odnosno je li njihov posjed bio savjestan budući da pravni prednici tuženika nisu znali niti mogli znati da stvar koju posjeduju nije njihova, a kako je to definirano odredbom čl. 72. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ broj 53/1991).

12. Kako prvostupanjski sud o toj odlučnoj činjenici nije dao jasne i potpune razloge, to prvostupanjska presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je ovaj sud, koristeći se ovlaštenjem iz čl. 373.a. st. 1. i 3. ZPP utvrdio, na temelju isprava koje priležu spisu i izvedenih dokaza, da su tuženik i njegov pravni prednik DK kao i stečajni upravitelj VOĆE export-import d.d. u stečaju s kojim je DK zaključio ugovor o kupnji susjedne nekretnine kčbr. [katastarska čestica], imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica], slijedom čega je posjed DK, a time i tuženika koji je u posjed predmetne nekretnine ušao nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora od **.**.2007. sa DK, nepošten.

12.1. Naime, DK u ovjerenoj pisanoj izjavi od 8. studenoga 2012. koju je u spis dostavio tuženik, u bitnome navodi da je pristupajući kupovini „rasadnika“ ustanovio da Voće-Zagreb u stečaju nema sve gruntove izvatke predmetnih čestica (1097/1 i 1097/4), odnosno da se one ne nalaze u vlasništvu prodavatelja, zatim navodi da mu je stečajni upravitelj objasnio da je Voće Zagreb, odnosno ranije PK Jasinje, u posjedu od 1985. kada su preuzeli rasadnik Floru zajedno s radnicima nakon isplate poduzeću Komunalac, kao i da mu je stečajni upravitelj u trenutku razgovora o kupoprodaji rekao da se nema vremena baviti s time zašto nije provedena kupovina u gruntovnici. Nadalje, u izjavi DK je naveo da je preuzimanje rasadnika od Voće Zagreb trebalo biti bez zabilježbi, ali što je ostvareno tek nakon 2 godine zbog čega je istu nekretninu prodao gosp. VK pa nek se on bavi sa gruntovnicom i sudovima, a kojemu je prenio stavove stečajnog upravitelja.

12.2. Dakle, imajući u vidu da je stečajni postupak VOĆE export-import d.d. u stečaju otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 8. srpnja 1999., a što je utvrđeno uvidom u sudski registar preko internetske stanice https://sudreg.pravosudje.hr/registar/f?p=150:1, te da je stečajni upravitelj VOĆE export-imoport u stečaju, u vrijeme sklapanja ugovora **.**.2004. sa DK o kupnji susjedne nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] znao da je predmetna nekretnina zkčbr. [katastarska čestica] u njihovom posjedu, a da je u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasništvo tužitelja (koji je kao vlasnik upisan od 3. studenoga 2003.) i koju je prodao DK, a da je DK tu činjenicu - da njegov prednik VOĆE export-import u stečaju nije vlasnik i da postoje određeni prijepori oko vlasništva predmetne nekretnine, prenio tuženiku, to je po ocjeni ovog suda tuženik prilikom stupanja u posjed predmetne nekretnine bio nepošteni posjednik, jer je znao, odnosno obzirom na navedene okolnosti u vezi upisanog vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed iste.

12.3. Stoga u takvim okolnostima, kada je tuženik nepošteni posjednik predmetne nekretnine, on ni na koji način ne može steći vlasništvo dosjelošću, zbog čega je tuženikov prigovor da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje, neosnovan, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 161. st. 1. ZV kada je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

13. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tuženik u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

14. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 373.a. ZPP u odnosu na odluku o glavnoj stvari te na temelju odredbe 368. st. 1. ZPP u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 2. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić