Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-421/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Siniše Pleše, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog IP i drugih, zbog kaznenog djela protiv imovine – teška krađa iz članka 229. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama obojice optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: K-29/2023 od 20. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe 1. optuženog IP i 2. optuženog NP odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: K-29/2023 od 20. ožujka 2024., 1. optuženi IP i 2. optuženi SP proglašeni su krivima da su počinili kaznena djela i to 1. optuženi IP kazneno djelo protiv imovine – teška krađa - opisano u članku 229. stavku 3. KZ/11. u svezi članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. i članka 228. stavka 1. KZ/11., kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11., a 2. optuženi SP kazneno djelo protiv imovine – teške krađe, opisano u članku 229. stavku 3. KZ/11. u svezi članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. i članka 228. stavka 1. i članka 52. stavka 1. KZ/11., kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11., činjenično opisano izrekom te presude, nakon čega je 1. optuženi IP na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a 2. optuženi SP na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12., 142/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), obojica optuženika su u cijelosti oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio 1. optuženi IP po braniteljici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio i 2. optuženi SP po branitelju Ivanu Opačaku, odvjetniku iz Slavonskog Broda, žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbe podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu s prijedlogom da se žalbe 1. i 2. optuženika odbiju kao neosnovane.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Obojica optuženika uvodno u žalbama ističu bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ali ne navode o kojim bi se povredama radilo, niti u razlozima žalbe u tom pravcu bilo što obrazlažu, već osporavaju zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na njihove krivnje o počinjenju kaznenih djela, uslijed čega se ovdje radi samo o prigovorima činjenične naravi.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog, obojica optuženika prigovaraju ocjeni prvostupanjskog suda kojim su prihvaćene njihove obrane dane u prethodnom postupku, ocjeni iskaza svjedoka EP, reproduciranim video–zapisima, pregledanim i pročitanim ispravama. Pri tome ne ukazuju na postojanje nekih činjenica koje prvostupanjski sud nije utvrđivao, a niti za takve činjenice nude nove dokaze, na koji način presudu pobijaju samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ne i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud utemeljeno utvrđuje odlučne činjenice na prihvaćenim obranama 1. optuženog IP i 2. optuženog NP, dane u prethodnom postupku, povezujući je s iskazom svjedoka EP i na svim pregledanim snimkama video nazora i pročitanim ispravama, čiji sadržaji vjerodostojnom i istinitom nisu dovedeni u bilo kakvu sumnju. Pravilno zaključuje da su kritične zgode, zajedno i po prethodnom dogovoru, u cilju da dođi do predmeta manje vrijednosti, uporabom sile otvorili vrata na tri aparata za kovani novac u vlasništvu društva „Marington“ d.o.o. , iz kojih su uzeli i zadržali za sebe novac, točno neutvrđenom iznosu, ali svakako manjem od 132,72 eura, dok je u drugom navratu 2. optuženi SP sam, na istom mjestu, na istovjetan način nasilno otvorio vrata triju aparata za kovani novac iz kojih je uzeo i zadržao novac u neutvrđenom iznosu, ali svakako manjem od 132,72 eura. Obrane optuženika dane u prethodnom postupku, te iskaz svjedoka EP su u dovoljnoj mjeri jasni i određeni, a povezujući ih nastavno sa svim pregledanim i pročitanim ispravama, tada na dovoljno pouzdan način, čine opravdanim osporavano činjenično stanje. Iz tih razloga, prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio obrane optuženika, kada su na raspravi poricali počinjenje kaznenog djela. Ovo tim više što iz sadržaja žalbi, a ni iz sadržaja zapisnika o izvedenim dokazima ili sadržaja zapisnika o ispitivanju navedenog svjedoka, ne proizlazi bilo što da bi on neosnovano ili neistinito teretio optuženike.

7.2. Kod ovakvog stanja stvari, nesporno je utvrđeno da su obojica optuženika, u prvom navratu kao supočinitelji počinili kazneno djelo teške krađe na štetu trgovine društva „Marington“ d.o.o, a u drugom navratu 2. optuženi SP sam, na istom mjestu i na isti način počinio kazneno djelo teške krađe, a sve kako je to opisano u izreci pobijane presude. Iz tih razloga 1. optuženi IP je skrivljenim i protupravnim radnjama ostvario obilježja kaznenog djela teške krađe iz članak 229. stavka 3. u vezi članka 229. stavka 1. i članka 228. stavka 1. KZ/11., a 2. optuženi SP (jedno) produljeno kazneno djelo teške krađe iz članak 229. stavka 3. u vezi članka 229. stavka 1. i članka 228. stavka 1. KZ/1. i članka 52.KZ111., jer su u njegovom postupanju ostvareni elementi istovrsnih kaznenih djela, a uz to postoji prostorna i vremenska povezanost, koje čine jedinstvenu cjelinu.

7.3. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio kazneni zakon, slijedom čega se žalbeni navodi obojice optuženika, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuju neosnovanim, za što je dao valjano i argumentirano obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, na koje obrazloženje se i upućuju zbog nepotrebnog ponavljanja.

8. Zbog odluke o kazni, žale se 1. optuženi IP i 2. optuženi SP, ali ne iznose nikakve žalbene razloge, već ističu da su izrečene kazne zatvora previsoko određene, pledirajući da im se izreknu blaže kazne.

8.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na ovu žalbenu osnovu, kako povodom podnesenih žalbi, tako i po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda za svakog od optuženika o svim okolnostima koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazne zatvora po vrsti i mjeri budu lakše ili teže, pri čemu nije našao da su previsoko odmjerene.

8.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti u odnosu na 1. optuženog IP (da je dosad višekratno osuđivan za istovrsna kaznena djela), a i u odnosu na 2. optuženog NP (da je dosad između ostalog u šest navrata osuđivan za istovrsna kaznena djela), dok im kao olakotno ništa nije našao utvrđenim, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, dajući im ispravan značaj, tako da ništa nije dovelo u sumnju ispravnost izrečenih kazni zatvora obojici optuženika.

8.3. Uz tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je očito uzeo u obzir težinu i posljedice djela, njihovu društvenu opasnost ovakve vrste kaznenih djela, nakon čega je 1. optuženom IP, pravilno izrekao kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a 2. optuženom OP kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, koje nipošto nisu prestroge. Ovako izrečene kazne zatvora su primjerene stupnju njihove krivnje i pogibeljnosti djela za koje su proglašeni krivima, uslijed čega će se i po ocjeni ovoga suda, samo izrečenom kaznama zatvora, koje je izrekao prvostupanjski sud, nikako blažom, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njih i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

9. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj drugostupanjski sud povodom žalbi ispituje po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti žalbe optuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 2. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac