Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-54/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Štampar Stipić, predsjednice vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika MN, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I- 303/2024-8 od 15. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika MN kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem temeljem članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., pravilno i: 155/23. dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika MN kao neosnovan.
1.1. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u Lepoglavi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 9 mjeseci i 27 dana iz pravomoćnog rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj Kv-1080/2019-4 od 17. listopada 2019., čije izvršenje je određeno zbog preostalog neizvršenog rada za opće dobro, a na koju kaznu (u ukupnom trajanju od jedne godine) je osuđen pravomoćnom presudom istog suda broj K-279/2017-80 od 13. lipnja 2018. Predviđeni istek kazne zatvoreniku je 5. rujna 2024.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik ŽN osobno, ne navodeći žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da ga se uvjetno otpusti.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Zatvorenik ŽN u žalbi pojašnjava da rad za opće dobro nije izvršio zbog svoje krivnje, ali kao razlog navodi da je tada bio podstanar sa visokim troškovima i radio 12 sati dnevno na građevini zbog čega nije bio u mogućnosti odraditi dobrotvorni rad. Također navodi da ne pije alkohol iz vjerskih uvjerenja pa je mišljenja kako mu edukacija iz alkohologije nije bila potrebna i da je na istu bio "prisiljen", te da je izdržao više od pola kazne iz čega proizlazi kako zatvorenik smatra da su ispunjene pretpostavke da ga se uvjetno otpusti.
6. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio da kod zatvorenika Nusira ŽN nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.
7. Naime, jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., KZ/11.-II), osnovano je očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.-II.
8. Tako iz izvješća s mišljenjem Kaznionice u Lepoglavi proizlazi da je zatvorenik ranije osuđivan u dva navrata, u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen razinom "zadovoljava", radno je angažiran, odslušao je edukaciju iz alkohologije, dok je uključivanje u edukacije iz područja ovisnosti o drogama planirano za naredno razdoblje. Prema kaznenom djelu zatvorenik je nekritičan, sa kaznom se pomirio, procjena vjerojatnosti kriminalnog povrata je srednje razine te je zadržao podršku obitelji, a mišljenje Kaznionice je negativno, s obzirom da se radi o zatvoreniku kod kojeg provođenje pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora nije dovršeno.
9. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, unatoč postojanju određenih pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz izvješća Kaznene ustanove, a to su da je zatvorenik radno angažiran, odslušao je edukaciju iz alkohologije i zadržao podršku obitelji, s obzirom na negativne okolnosti, raniju osuđivanost, činjenicu da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen ocjenom "zadovoljava" te da kod zatvorenika provođenje pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora još uvijek nije dovršeno, ali i činjenicu da zatvorenik vlastitom krivnjom nije izvršio izrečeni rad za opće dobro, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11.-II, koja kao svrhu kažnjavanja propisuje ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Dakle, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 1. KZ/11. -II. Zato je osnovano prijedlog odbijen na temelju odredbe članka 170. točke 2. ZIKZ-a.
10. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika MN nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 2. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Maja Štampar Stipić
