Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-51/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Slavena Vidmara i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 4. u vezi s člankom 37. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., i 152/08., dalje: KZ/97.) i iz članka 333. stavka 1. u vezi s člankom 37. KZ/97. odlučujući o žalbi zatvorenika SL podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ik I- 248/2024-9 od 14. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika SL kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ik I-248/2024- 9 od 14. svibnja 2024, na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ), u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., 114/22., 114723 i 36/24. dalje: KZ/11.), odbijen je prijedlog zatvorenika SL za uvjetni otpust kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu je podnio zatvorenik SL po opunomoćeniku Veljku Miljeviću, odvjetniku iz Zagreba, bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske prihvatiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti na način da se osuđeniku dopusti uvjetni otpust, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a, u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario činjenice da je zatvorenik na izvršavanju kazne zatvora proveo više od 15 godina i 5 mjeseci, te da je izdržao skoro 70% jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora u trajanju 23 godine, da je zatvorenik sada u sedamdesetoj godini života, da iz sadržaja mišljenja Zatvora u Zagrebu od 18. travnja 2024. proizlazi osnovano očekivanje da osuđenik više neće činiti kaznena djela, da pristanak zatvorenika na uvjetni otpust nije sporan, te da je zatvorenik, unatoč ocjeni „naročito uspješan“, u istom položaju kao što je bio kada je stupio na izdržavanje kazne.
5.1. Suprotno navedenim tvrdnjama žalbe, prvostupanjski sud unatoč utvrđenju navedenih pozitivnih okolnosti, kao i da nije stegovno tretiran, da nema postupaka u tijeku i ima osigurani postpenalni prihvat i podršku obitelji, u točki 6.1. utvrđuje i negativne okolnosti na strani zatvorenika u vidu odnosa prema počinjenim kaznenim djelima budući da zatvorenik negira počinjenje, smatra se žrtvom sustava, ostatak života želi provesti u potrazi za dokazima za svoju nevinost, kao i težinu kaznenih djela za koja je pravomoćno osuđen, te preostali neizdržani dio jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora obzirom da je istek kazne zatvora predviđen 29. listopada 2031.
6. Stav je ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud osnovano zaključuje da i dalje prevladavaju negativne okolnosti nad pozitivnim okolnostima, kad se uzme u obzir da zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 23 (dvadeset i tri) godine zbog kaznenog djela teškog ubojstva u poticanju iz članka 91. točke 4. u vezi članka 37. KZ/97. te kaznenog djela poticanje na udruživanje za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavka 1. u vezi članka 37. KZ/97., da je Zatvor u Zagrebu dao negativno mišljenje povodom prijedloga za uvjetni otpust (uz obrazloženje da zatvorenik je aktualno procijenjen na razini „naročito uspješan“, s pogodnostima unutar zatvorskog sustava te dosadašnji tijek kazne teče uredno bez ekscesnih ponašanja i stegovnih djela) te imajući u vidu vrstu i težinu kaznenih djela i preostali dio ne izdržanog dijela kazne, da zatvorenik negira počinjenje kaznenih djela u potpunosti, smatrajući se žrtvom pravosudnog sustava.
7. Nadalje, potpuno je prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda, iz točke 6.3. pobijanog rješenja kako još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. i da je za postizanje cjelovite svrhe kažnjavanja, nužno ne samo izreći odgovarajuću kaznu zatvora, već se ta svrha ostvaruje prvenstveno načinom i duljinom njezinog izvršavanja. S tim u vezi, neosnovano zatvorenik u žalbi upire da se svrha kažnjavanja u vidu omogućavanja počinitelju uključivanje u društvo nije niti mogla ostvariti jer je zatvorenik u istom statusu unatoč ocjeni „naročito uspješan“ kao i na početku izvršavanja kazne, a zatvorenik posve zanemaruje učinak retribucije kao jedne od funkcija svrhe kažnjavanja.
8. Tako je ocjena ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud, obzirom na pribavljena mišljenja, ispravno ocijenio da svrha kažnjavanja zatvorenika SL za sada još nije ostvarena i da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne što je i razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust iz članka 170. stavak točka 2. ZIKZ-a, a posljedično tome i da nisu ispunjenje pretpostavke za uvjetno otpuštanje zatvorenika u smislu članka 59. KZ/11. To znači da je nužno nastaviti s izdržavanjem jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od 23 (dvadeset i tri) godine jer do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata.
9. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti dostavljanjem rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-402/20 od 26. listopada 2020 u kojem je osuđenik uvjetno otpušten nakon izdržanih 17 od ukupno 25 godina kazne zatvora jer se svaka okolnost koja se vrednuje prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu procjenjuje individualno brižljivom analizom svih pozitivnih i negativnih okolnosti. U tom smislu potpuno opravdano prvostupanjski sud navodi da pravo na uvjetni otpust nije apsolutno i bezrezervno pravo zatvorenika koje se ostvaruje automatizmom, pa ni nakon izdržanih 70% kazne i urednog tijeka izdržavanje kazne zatvora, već je podložno utvrđenju niza čimbenika u svakom pojedinom predmetu i predstavlja utvrđenje činjenične naravi.
9.1. Prvostupanjski sud je dao jasne razloge zašto je odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika SL, a u [adresa] svaka odluka je individualizirana, te sudovi donose odluke na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava u skladu s člankom 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine broj 56790., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10 i 05/14.). Stoga nije u pravu žalitelj, da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke11. ZKP/08. propuštanjem obrazlaganja različitog odlučivanja u odnosu na dostavljenu mu sudsku praksu.
10. Nije u pravu ni zatvorenik kada u žalbu tvrdi da nije adekvatno razmotrena mogućnost da se prema njemu može primjenjivati zaštitni nadzor za vrijeme provjeravanja i u Crnoj Gori. Suprotno navedenom, potpuno je prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda iz točke 7. da tek u slučaju odluke o uvjetnom otpuštanju zatvorenika, sud odlučuje o obvezama osuđenika i mogućnosti određivanja jedne ili više posebnih obveza i zaštitnog nadzora, mogućnosti elektroničkog nadzora u Republici Hrvatskoj, te o mogućnosti određivanja provođenja uvjetnog otpusta u Crnoj Gori sukladno Ugovoru između Republike Hrvatske i Crne Gore o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj: 8/12.) pa je u tom smislu preuranjeno razmatranje provođenja uvjetnog otpusta u Crnoj Gori.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 2. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
