Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kžzd-50/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. R., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kzd-27/2024-5 od 10. travnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024. u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Ksenije Vidović Vincek i branitelja optuženika, Z. L., odvjetnika,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi J. R.. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv braka obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 (u uvodu i izreci pobijane presude primijenjeni KZ/11 nije ispravno označen navođenjem brojeva svih Narodnih novina u kojima su objavljeni ZID KZ/11, a koji je na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela) i dva kaznena djela povrede prava djeteta iz čl. 177. st. 2. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 51. KZ/11 optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne i to po čl. 179.a KZ/11 uz primjenu čl. 48. st. 2. KZ/11 kazna zatvora od 8 mjeseci i po čl. 177. st. 2. KZ/11 dvije kazne zatvora od po 8 mjeseci. Po čl. 51. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci.
1.2. Na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 optuženiku je opozvana uvjetna osuda iz presude prvostupanjskog suda K-951/20 od 3. rujna 2021., te je kazna zatvora od 10 mjeseci uzeta kao utvrđena. Na temelju čl. 58. st. 3. u vezi čl. 53. st. 1. KZ/11 optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 godine.
1.3. Na temelju čl. 57. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se izvršava dio izrečene kazne od 6 mjeseci, a dio kazne od 1 godine i 6 mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 5 godine ne počini novo kazneno djelo.
1.4. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom J. R. je u izrečenu kaznu zatvora koja se izvršava uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 23. siječnja do 10. travnja 2024.
1.5. Na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja mjera će se izvršavati unutar zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, a nakon toga u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava u okviru izrečene uvjetne osude, a najdulje 3 godine.
1.6. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08, valja primijetiti kako prvostupanjski sud nije naveo puni naziv primijenjenog Zakona, niti brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen) optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 600,00 EUR.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da optuženiku "izrekne kaznu zatvora kako je to predloženo".
3. Optuženik je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
5. U odgovoru na žalbu branitelj optuženika zatražio je održavanje drugostupanjske sjednice u prisutnosti stranaka, pa je održana javna sjednica vijeća u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Ksenije Vidović Vincek i branitelja optuženika, Z. L., odvjetnika, a u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Ovaj sud drugog stupnja ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe.
8. Žalitelj se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji tvrdnjom da je optuženiku izrečena preblaga sankcija, s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, pri čemu tvrdi da je prvostupanjski sud podcijenio značenje otegotnih okolnosti, a određene okolnosti mu nije cijenio otegotnima.
9. Prvostupanjski je sud optuženiku cijenio olakotnim priznanje počinjenja kaznenih djela, izraženo žaljenje i kajanje, da je hranitelj troje malodobne djece, da se ispričao žrtvi i pomirio s njom, koja je prihvatila ispriku i izrazila spremnost nastaviti izvanbračnu zajednicu s optuženikom. Otegotnim mu je cijenjena dosadašnja osuđivanost. Žalitelj ne osporava pravilnost utvrđenih olakotnih okolnosti, koje je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 prvostupanjski sud cijenio naročito olakotnima, te se žalbom ne osporava niti ta ocjena po čl. 48. st. 2. KZ/11. Žalitelj smatra da je optuženiku podcijenjeno značenje prijašnje osuđivanosti koju žalitelj specificira navođenjem oznake kaznenih djela, izrečenih sankcija i oznaka pravomoćnih presuda. Osim toga da je prvostupanjski sud propustio cijeniti broj kaznenih djela, način počinjenja istih, činjenicu da su djela počinjena na štetu čitave obitelji optuženika s kojom živi u zajedničkom kućanstvu i da optuženik nije vodio računa o sigurnosti i psihičkom razvoju maloljetne djece. Optuženiku nije otegotnom cijenjena niti činjenica da je kaznena djela počinio pod utjecajem alkohola, u koje stanje se sam doveo svojom krivnjom. Iz tih razloga žalitelj smatra da se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja u općem, niti posebnom smislu.
10. Žalitelju valja odgovoriti da je prvostupanjski sud optuženiku ispravno utvrdio i cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, kao i da je skup sankcije koja je izrečena, u cijelosti sukladan kako stupnju krivnje, tako i tim okolnostima, ali i svrsi kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11. Žalitelj ne osporava pravilnost utvrđenja olakotnih okolnosti, niti ocjenu istih po čl. 48. st. 2. KZ/11, tako da ovaj sud drugog stupnja nema ovlast preispitivati pravilnost te ocjene prvostupanjskog suda. Okolnost ranije osuđivanosti je optuženiku adekvatno vrednovana kod utvrđivanja pojedinačnih kazni, time da je optuženiku opozvana uvjetna osuda iz ranije presude, kazna zatvora iz te uvjetne osude uzeta je kao utvrđena i optuženiku je izrečena jedinstvena kazna zatvora. U tom pogledu uzimanje kao otegotne okolnosti i te osude u odnosu na koju je opozvana uvjetna osuda predstavljalo bi dvostruko vrednovanje te osude kao otegotne okolnosti, pri čemu je ista, ispravno, vrednovana u okviru čl. 51. st. 1. KZ/11, kroz ukupnost kaznenih djela. Okolnosti koje žalitelj nabraja i tvrdi da ih je prvostupanjski sud trebao cijeniti otegotnima, predstavljaju obilježja kaznenih djela, pa bi njihovo cijenjenje otegotnima predstavljalo dvostruko vrednovanje istih okolnosti najprije kao obilježja kaznenih djela, a potom i kao otegotnih, što ne bi bilo ispravno postupanje. Činjenje kaznenih djela pod utjecajem alkohola u koje stanje se sam doveo svojom krivnjom, predstavlja traženje žalitelja da se optuženiku vrednuje otegotnim primjena čl. 25. KZ/11 o samoskrivljenoj (smanjenoj) ubrojivosti, koja odredba uređuje mogućnost pripisivanja u krivnju ponašanja počinitelja koji se zbog utjecaja alkohola doveo u stanje smanjene ubrojivosti, a djelo je bilo obuhvaćeno njegovom krivnjom prije nego se doveo u to stanje. U tom smislu se ova okolnost ne može optuženiku cijeniti otegotnom, pri čemu valja primijetiti da žalitelj ne obrazlaže u kojem bi se smislu ovdje radilo o otegotnoj okolnosti. Iz tih je razloga neosnovano žalbeno osporavanje pravilnosti ocjene otegotnih okolnosti. Stoga je izbor pojedinačnih kazni zatvora u cijelosti sukladan stupnju krivnje, svrsi kažnjavanja i utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, zakonito je opozvana uvjetna osuda i kazna zatvora iz iste uzeta kao utvrđena, izbor jedinstvene kazne zasniva se na kriterijima iz čl. 51. st. 1 KZ/11, a odluka o izricanju djelomične uvjetne osude uz određivanje dijela kazne koja se izvršava i dijela koji se ne izvršava uz rok kušnje, čija duljina trajanja je zasnovana na kriterijima iz čl. 58. st. 6. i čl. 56. st. 2. KZ/11. Iz ovih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika.
10. Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalba državnog odvjetnika nije osnovana, valjalo je istu odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08.
U Varaždinu 2. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
