Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-Us-9/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZH, zbog kaznenih djela iz članka 347. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 274/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. ožujka 2023., broj K- Us-7/2011., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba USKOK-a kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom Županijski sud u Zagrebu, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.), optuženog ZH je oslobodio optužbe za dva kaznena djela protiv službene dužnosti – primanja mita iz članka 347. stavka 1. KZ/97., činjenično i pravno opisana pod točkama 1) i 2) u izreci te presude.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika kao i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio USKOK zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je optuženi ZH po branitelju Đuri Zoroeu, odvjetniku u Sesvetama, te je predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

5.1. Nije u pravu žalitelj kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, koje u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude nalazi u tome što je sud propustio „na adekvatan način“ analizirati sadržaje telefonskih razgovora između optuženika i TH, iz kojih razgovora proizlazi da je novčana pozajmica od 3.000,00 kuna koju je optuženik tražio i dobio od TH, bilo mito koje mu je potonji dao kao protuuslugu za radnje poduzete u predmetu Z-4318/07, u kojem je optuženik postupao kao zemljišnoknjižni referent Općinskog suda u Zaprešiću.

5.2. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da se iz provedenih personalnih i materijalnih dokaza naprijed navedena pozajmica ne može dovesti u vezu s postupanjem optuženika u zemljišnoknjižnom predmetu Z-4318/07. Nije sporno da je u tom predmetu IH kao predlagatelj, zastupan po opunomoćeniku odvjetniku Igoru Leskovaru, zatražio da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zaprešiću izvrši brisanje zabilježbe o nepostojanju građevinske dozvole i da se izvrši promjena adrese. Također, nije sporno da je optuženik 27. kolovoza 2007., kao zemljišnoknjižni referent, u tom predmetu izradio nacrt rješenja, da bi 28. kolovoza 2007., kako to proizlazi iz sadržaja provedene posebne dokazne radnje, odnosno reprodukcije snimljenog telefonskog razgovora, od TH zatražio da mu na mjesec dana posudi 3.000,00 kuna, u kojem razgovoru optuženik navodi i to: „Ja to moram imati do 10. moram pokriti, ne.“ Telefonska komunikacija se nastavila i 4. rujna 2007., kad TH od optuženika traži broj tekućeg računa te mu navodi da će mu izvršiti uplatu ako mu je isplaćena plaća, a u tom razgovoru TH optuženiku spominje i da je u društvu s dr. IH koji će mu nešto probati objasniti iz građevinske dozvole koja je kod njega, pa se nakon toga optuženiku javlja osoba koja mu se predstavila kao dr. IH (riječ je o PH koji je u svom svjedočkom iskazu potvrdio da se optuženiku predstavio kao dr. IH), koja ga moli da provjeri da li se u predmetu koji je prethodno riješen nalaze dvije građevinske dozvole, budući da je omaškom u predmet predan original građevinske dozvole. U daljnjoj telefonskoj komunikaciji 5. i **.**.2007. TH od optuženika traži da mu dostavi građevinsku dozvolu, a u razgovoru od 7. rujna 2007. ga obavještava da je „ono uplaćeno“, a optuženik mu govori da će tek u ponedjeljak donijeti građevinsku dozvolu.

5.3. U svezi naprijed navedenog, u svom svjedočkom iskazu TH je iskazao da je s optuženim ZH bio u prijateljskim odnosima i da mu je i inače znao posuđivati novac tako da mu je početkom rujna 2007. pozajmio 3.000,00 kuna, koji iznos novca mu je optuženik vratio, a ta pozajmica nije imala nikakve veze s naprijed navedenim predmetom niti činjenicom da mu je optuženik iz spisa predao kopiju građevinske dozvole koja je trebala odvjetniku PH, čiji iskaz je suglasan onome što je u svojoj obrani naveo i optuženik, kako je pozajmljeni iznos trebao pokriti minus na njegovom tekućem računu.

5.4. Iz naprijed navedenog sadržaja telefonske komunikacije između optuženika i TH, suprotno žalbenim navodima USKOK-a, ne proizlazi da je optuženik pozajmicu od 3.0000,00 kuna od TH tražio i dobio kao protuuslugu za službeno postupanje koje je poduzeo u predmetu Z-4318/07. Naime, osim vremenske koincidencije tih događaja, ništa drugo ne upućuje da se radilo o mitu, posebno kad se ima u vidu činjenica da je TH pozajmljeni iznos novca na račun optuženika uplatio 7. rujna 2007., a isti mu je presliku građevinske dozvole dostavio 10. listopada 2007., dakle, nakon više od mjesec dana, s čim u vezi prvostupanjski sud pravilno zaključuje, da se doista radilo o mitu, da bi u tom slučaju bilo životno i logično očekivati da mu je presliku navedene isprave dostavio neposredno nakon što mu je TH i uplatio novac na tekući račun.

5.5. Osim toga, u konkretnom slučaju se postavlja i logično pitanje kakav pravni ili stvarni interes je TH uopće imao da optuženiku kao mito da svoj novac u predmetu u kojem nije stranka i koji ga se izravno nije ticao, a stav žalitelja da je pozajmljeni novac dat kao protuusluga za postupanje optuženika u naprijed navedenom predmetu dovodi se u pitanje i radnjama koje su sadržane u samom činjeničnom opisu djela, u kojima se navodi, "s obzirom da optuženik nije postupio po zahtjevu TH", da je isti radi toga angažirao ŽH, s kojim je također bio u prijateljskim odnosima, kako bi posredovao kod optuženika da mu iz spisa dostavi presliku građevinske dozvole.

5.6. Prema tome, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ocjenom svakog pojedinog dokaza i u njihovoj međusobnoj vezi prvostupanjski je sud ispravno zaključio da nije dokazano da je optuženi ZH počinio inkriminirano kazneno djelo iz članka 347. stavka 1. KZ/97. sadržano pod točkom 1) u izreci.

6. Isto tako, nije u pravu državni odvjetnik ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i u odnosu na inkriminaciju iz točke 2. u kojoj se optuženom ZH stavlja na teret da je 1. listopada 2007. u Zagrebu, kao zemljišnoknjižni referent Općinskog suda u Zaprešiću od DH primio dogovorenih 350,00 eura kako bi od djelatnika zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu pribavljao podatke iz predmeta broj: Z- 14537/07 te mu je 27. rujna 2007. bez naplate propisane pristojbe pribavio zemljišnoknjižni izvadak za katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na koji je način, također, počinio kazneno djelo iz članka 347. stavka 1. KZ/97.

6.1. Optuženi ZH je porekao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, a u svojoj obrani je naveo da je na zahtjev svoje punice (UH) izvršio uvid u predmetni spis te je s GH, djelatnicom zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, razgovarao o navedenom predmetu, ali ne o sadržaju podnesaka, a što se tiče naplate pristojbe je naveo da mu je DH predao biljege u iznosu od 20,00 kuna, ali ih omaškom nije zalijepio u knjigu izvadaka.

6.2. U svezi naprijed navedenog, u svom svjedočkom iskazu na raspravi od 25. siječnja 2023. (list 6562. do 6564. spisa) DH je naveo da je preko UH, optuženikove punice, kontaktirao optuženika vezanu uz postojanje plombe na stanu od MH za koji stan je njegova kćerka, koja je bila vlasnica agencije za prodaju nekretnina, imala kupca, pa ga je zamolio da u gruntovnici u Zagrebu vidi u čemu je problem i da mu javi kad će moći ishoditi uredan vlasnički list bez plombe. Svjedok je iskazao da optuženik nikad od njega nije tražio nekakav novac, a novčane iznose koje je u nekoliko navrata u inkriminiranom razdoblju podizao sa svog računa u Hrvatskoj poštanskoj banci, pa i onaj od 350,00 eura, dizao je isključivo za svoje potrebe.

6.3. U dokaznom postupku, na okolnosti inkriminiranog kaznenog djela, prvostupanjski sud je reproducirao snimke sadržaja telefonskih razgovora između optuženika i DH, i to u razdoblju od 3. rujna 2007. do 26. listopada 2007., koje su nastale kao rezultat provedenih posebnih dokaznih radnji. Suprotno stavu žalitelja, sud je ispravno utvrdio da iz navedenih razgovora, kako onog od 29. rujna 2007., tako i razgovora od 1. listopada 2007., koje razgovore žalitelj apostrofira u žalbi, nije moguće decidirano zaključiti što je svjedok DH optuženom trebao predati, za što je, pod točkom 45. u pobijanoj presudi, naveo uvjerljive razloge.

6.4. Prije svega treba navesti da iz sadržaja navedenih telefonskih razgovora ne proizlazi da je optuženi ZH od svjedoka DH tražio bilo kakav novac, niti da je svjedok optuženiku kao protuuslugu za obavljanje naprijed navedene zamolbe, nudio novac. U tom kontekstu, iako u razgovoru od 29. rujna 2007. u kojem optuženik pita svjedoka da li će se vidjeti, na što mu ovaj odgovara da nije stigao u banku, dok u razgovoru od 1. listopada 2007., i to onom kojeg su vodili u 11:43:06 sati, svjedok govori optuženiku da je bio u banci, ali i da je išao i u gruntovnicu i da će tijekom dana ići još nekoliko puta te će, ako stigne do 14:00 sati, „ono ostaviti“ kod UH, da bi mu u razgovoru od 18:22:56 sati rekao da je u banci i da diže novac te da se mogu naći kroz 15-tak minuta, navedene okolnosti bi mogle upućivati na sumnju da je svjedok optuženiku predao novac (350.00 eura), međutim, ta sumnja sama po sebi nije dovoljna da bi se, izvan svake razumne sumnje, izveo nedvojben zaključak da je DH doista optuženiku dao navedeni novčani iznos.

6.5. Naime, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, analizom naprijed navedenog razgovora prvostupanjski sud je utemeljeno zaključio, a s obzirom na to da je DH tijekom razgovora optuženiku govorio da će ići i u gruntovnicu, te mu je, kako to proizlazi iz sadržaja njihova telefonskog razgovora od 2. listopada 2007., kod punice UH ostavljao dokumentaciju, da u konkretnom slučaju nije isključeno da su 1. listopada 2007. optuženik i DH utanačili sastanak kako bi potonji optuženiku predao dokumentaciju.

7. Slijedom svega naprijed navedenog, kako USKOK u ovom kaznenom predmetu protiv optuženog ZH, kojega je prvostupanjski sud, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., oslobodio od optužbe za dva kaznena djela iz članka 347. stavka 1. KZ/97., svojom žalbom nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i pouzdanost utvrđenog činjeničnog stanja, a budući da ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. srpanj 2024

Predsjednica vijeća:

Marija Balenović