Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-728/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Horvat-Mataić, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. N. iz N. Z., B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Grad V. G., sa sjedištem u V. G., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P- 192/2020-28 od 14. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-192/2020-28 od 14. studenoga 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja pod točkom I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku gradu V. G., V. G., OIB: …, isplatiti tužitelju Đ. N. iz B., N. Z., Z., OIB:…, iznos od 28.106,00 eura¹ sa zakonskom zateznom kamatom od 20.4.2017. godine do 1.1.2023. prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak uzrokovan ovom parnicom sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje i glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Pod točkom II izreke tužitelj je odbijen sa zatraženim troškovima parničnog postupka sukladno priloženom troškovniku, kao neosnovanim.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, dalje: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 28.106,00 EUR-a, koji sadržajno predstavlja odštetni zahtjev zbog nezakonitog oduzimanja zemljišta, budući nije proveden postupak izvlaštenja predmetnog zemljišta.

5. Odredbom čl. 373.a ZPP-a propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (stavak 1.). Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. tog članka, drugostupanjski sud ovlašten je uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (stavak 2.).

6. Odmah valja reći da je spis P-532/2011 kasnije oznake P-295/16 priklopljen na prijedlog tužitelja, budući je sud rješenjem od 3. studenoga 2021. godine zatražio na uvid spis toga suda P-295/16 te je na ročištu 27. siječnja 2022. godine utvrđeno da je taj spis priklopljen ovom spisu.

7. Ovaj sud ima potrebu naglasiti da uvid u spise drugog suda ili javnog bilježnika kada je taj dokaz predložen po strankama u postupku i koji dokaz je proveden nakon što je sud odlučio da te dokaze provede, jest zakonito postupanje suda glede primjene pravila o dokazivanju u parničnom postupku.

7.1. Za istaknuti je da, kada su stranke pa i tužitelj znali koji će se dokazi izvesti, kada su rečeni spisi bili priloženi ovom spisu i u svako doba dostupni strankama, kada je u tim spisima i tužitelj bio i jest stranka u postupku, ovaj viši sud je pravnog shvaćanja, koje je istovjetno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi Rev 499/13-4 od 24. rujna 2014., da time što ovaj viši sud odlučne činjenice utvrđuje cijeneći sadržaj zapisnika i isprava u priklopljenom spisu nije povrijedio pravo stranaka da raspravljaju pred sudom jer je tužitelj znao, mogao znati i morao znati koji je sadržaj spisa koje je sud odlučio priklopiti i provesti dokaz uvidom i čitanjem tog spisa.

8. Koristeći ovlaštenja iz gore citirane zakonske odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP ovaj sud je na temelju dokaza provedenih u ovom spisu kao i na temelju dokaza provedenih u spisu P-532/2011 kasnije oznake P-295/16 utvrdio da je ovdje tužitelj u tom predmetu na raspravi 10. svibnja 2012. godine jasno izjavio: "Prije par godina saznao sam da je netko položio asfalt tj. cesta je asfaltirana preko moje predmetne nekretnine, te sam saznao da je provučena kanalizacija i plin…". U ovom predmetu, tužitelj je na raspravi 27. siječnja 2022. godine izjavio: "Za gradnju ceste preko mog zemljišta saznao sam tek kad se cesta počela graditi, kada me je Grad tužio da mi se oduzme to zemljište iz mog vlasništva".

9. Spisu prileži Uvjerenje koje je sačinila županija, Grad V. G., odjel od 8. listopada 2020. godine kojim je "potvrđeno da je Zaključkom o imenovanju ulica u mjestu V. M. (Službene novine općine V. G. broj 1/74), u naselju V. M. u kojem do tada nisu bile imenovane ulice i trgovi, imenovana … (slijepa ulica koja se odvaja od …) te da je Zaključkom o imenovanju i preimenovanju ulica i trgova na području općine V. G. (Službeni glasnik br. 41/1990), u naselju V. M., … preimenovana u …".

10. Između stranaka nije prijeporno da je tužitelj bio vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. 183 k.o. V. M., k.č.br. 370 označena kao put u mjestu površine 150 čhv, 540 m2 i da je ta ista nekretnina sada upisana kao javno dobro u općoj uporabi na temelju rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-1575/2018 od 2. ožujka 2018.

11. Prvostupanjski sud je na temelju dokumentacije i dokaza u spisu zaključio da je "još 70-tih godina prošlog stoljeća tužitelju faktično prestala mogućnost raspolaganja dijela njegove predmetne nekretnine i od tada isti nije u mogućnosti vršiti nikakva vlasnička prava … tužitelj je dakle još 70-tih godina prošlog stoljeća znao za štetu i štetnika".

12. Žalitelj osporava zaključak suda da je navedena ulica izgrađena još 70-tih godina prošlog stoljeća, navodeći: "Javni put je preko tužiteljevog zemljišta (odnosno zemljišta koje je bilo u vlasništvu tužitelja) izgrađeno 2017. godine odnosno nakon što je Grad V. G. 7.9.2016. povukao tužbu koju je podnio protiv tuženika Đ. N. u predmetu poslovnog broja: P-295/2016, Općinski sud Velika Gorica. Očito je tada Grad V. G. shvatio da će steći predmetno zemljište na temelju zakona te je pristupio gradnji javnog puta".

13. Prema odredbi članka 230. ZPP, isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (stavak 1.). Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama (stavak 2.). Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (stavak 3.). Ako sud posumnja u autentičnost isprave, može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojeg bi ona trebala da potječe (stavak 4.).

14. Imajući na umu shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev- 977/2016-2 od 19. studenoga 2019. (ponovljeno i u odlukama Revt-424/17-3 od 28. siječnja 2020. te Rev-927/2021-2 od 3. studenoga 2021. i Rev 3336/2018-2 od 13. travnja 2022.) da:“…određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu evidenciju (konkretno: „u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu“) ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je „posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama“) kao i činjenicu da tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dokazivao da su u javnoj ispravi - Uvjerenju koje je sačinila županija, Grad V. G., odjel od 8. listopada 2020. godine, neistinito utvrđene činjenice ili da je ta isprava nepravilno sastavljena, a niti je sud prvog stupnja posumnjao u autentičnost te isprave, ovaj sud je stava da je sadržaj toga Uvjerenja istinit.

15. Odredbom čl. 8. ZPP-a propisano je: "Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka."

15.1. Sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, jasno zaključio da je tužitelju, po njegovim precima, "faktično prestala mogućnost raspolaganja dijela njegove predmetne nekretnine" i to "još 70-tih godina prošlog stoljeća". Naime, upravo iz "Službenih novina općine V. G. broj 1/74", dakle iz 1974. godine, je razvidno da je u naselju V. M. u kojem do tada nisu bile imenovane ulice i trgovi, imenovana … (slijepa ulica koja se odvaja od …) te da je u "Službenom glasniku" br. 41/1990., dakle iz 1990. godine, u naselju V. M., ulica … preimenovana u Ulicu …", a radi se upravo o predmetnoj nekretnini.

16. Nadalje, koristeći ovlaštenja iz čl. 373. a st. 1. i 2. ZPP-a ovaj viši sud je na temelju iskaza tužitelja u spisu P-532/2011 kasnije oznake P-295/16 i na temelju iskaza tužitelja u ovom spisu jasno zaključio da je tužitelj osobno znao da je na njegovoj nekretnini sagrađena cesta koja je asfaltirana i preko koje nekretnine je "provučena kanalizacija i plin". Valja naglasiti da je tužitelj iskaz u predmetu P- 532/2011 kasnije oznake P-295/16 dao na raspravi 10. svibnja 2012. godine, a da je iskaz u ovom predmetu dao 27. siječnja 2022. godine te da je tužba u predmetu P- 532/2011 podnesena 19. svibnja 2011. godine a tužba u ovom predmetu je podnesena 1. srpnja 2020.

16.1. Dakle, potpuno je neprihvatljiv žalbeni navod tužitelja da je "Javni put preko tužiteljevog zemljišta (odnosno zemljišta koje je bilo u vlasništvu tužitelja) izgrađeno 2017. godine odnosno nakon što je Grad V. G. 7.9.2016. povukao tužbu koju je podnio protiv tuženika Đ. N. u predmetu poslovnog broja: P-295/2016, Općinski sud Velika Gorica. Očito je tada Grad V. G. shvatio da će steći predmetno zemljište na temelju zakona te je pristupio gradnji javnog puta".

17. Suprotno žalbenim navodima, zastara potraživanja tužitelja u ovom slučaju ne započinje donošenjem rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-1575/2018 od 2. ožujka 2018. već zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova (tako i pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.), a to je u ovom slučaju 1974. godine kada je u naselju V. M. u kojem do tada nisu bile imenovane ulice i trgovi, imenovana Ulica … (slijepa ulica koja se odvaja od …). Kada se i ne bi uzelo da bi od 1974. godine tekao rok zastare, svakako bi rok zastare počeo teći najkasnije od tužiteljevog davanja iskaza u predmetu P-532/2011 kasnije oznake P- 295/16 na raspravi 10. svibnja 2012. godine. Kako je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu 1. srpnja 2020. godine, evidentno je da je ista podnesena protekom općeg zastarnog roka od pet godina.

18. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 2. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Horvat-Mataić, v.r.