REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-575/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetniku u Zadru, Široka ulica 14/II, protiv tuženika ŽEM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Zekanović, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž Ob-1311/18-2 od 8. siječnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, posl. br. P Ob-42/18-24 od 22. listopada 2018., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Revizija tužiteljice se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zadru, posl. br. P Ob-42/18-24 od 22. listopada 2018., odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke) te je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak, dok je u odnosu na previsoko postavljen zahtjev za naknadu parničnog troška tuženikov zahtjev odbijen (toč. II. izreke).
2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž Ob-1311/18-2 od 8. siječnja 2019., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na glavnu tražbinu, dok je u odnosu na parnični trošak djelomično preinačena prvostupanjska presuda i tuženiku dosuđen daljnji trošak parničnog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i tuženiku dosuđen parnični trošak, tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak revizijskog postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 513.000,00 kn koji iznos je tuženik stekao, prema navodima u tužbi, zadržavši iznos kupoprodajne cijene od prodaje stana i garaže koji su predstavljali izvanbračnu tečevinu, jer su kupljeni za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice.
8. Među strankama nije prijeporno da je tužiteljica bila upisana kao vlasnik nekretnina te je ona 16. rujna 2009. sklopila s PE ugovor o prodaji nekretnina za ugovorenu cijenu od 135.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.
9. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica primila na ruke iznos 3.000,00 EUR dok je ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 132.000,00 EUR, prema ugovornoj obvezi, isplaćen na tuženikov račun najkasnije do 8. siječnja 2010.
10. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev ocjenjujući da se ovdje radi o vraćanju onoga što je tuženik stekao bez pravne osnove, te da je osnovan tuženikov prigovor zastare, jer je kupoprodajna cijena isplaćena najkasnije 8. siječnja 2010., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 31. ožujka 2015., a zbog čega je protekao opći zastarni rok od pet godina, propisana odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).
11. Pogrešno je stajalište tužiteljice da se u konkretnom slučaju radi o diobi utvrđenog dijela izvanbračne tečevine isplatom, jer tužiteljica tužbenim zahtjevom uopće nije tražila utvrđenje izvanbračne tečevine, već isplatu, a koji iznos potječe od prodaje navodne izvanbračne tečevine, te tuženiku isplaćen nakon prestanka izvanbračne zajednice (tužiteljica tvrdi da je izvanbračna zajednica prestala u prosinca 2009. a tuženik u rujnu 2009.).
12. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, da je isplata izvršena nakon prestanka izvanbračne zajednice i činjeničnu tvrdnju da je tuženik zadržao novac, prihvaća se stajalište nižestupanjskih sudova da su u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove, te da je osnovan tuženikov prigovor zastare, jer je od dana stjecanja pa do podnošenja tužbe protekao opći zastarni rok.
13. Stajalište nižestupanjskih sudova podudarno je i sa ustaljenom praksom ovog revizijskog suda kao npr. Rev-1587/11-2 i Rev-1795/11-2).
14. S obzirom da prvostupanjski sud nije utvrđivao predstavljaju li prodani stan i garaža izvanbračnu tečevinu kao prethodno pitanje, nije mogla biti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl.
12. ZPP pred drugostupanjskim sudom, a zbog čega tužiteljica zbog ove bitne povrede nije niti mogla podnijeti reviziju (čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP).
15. Budući da je materijalno pravo pravilno primijenjeno te da drugostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom 354. st. 1. u vezi čl. 12. ZPP, a pri čemu tužiteljica nije isticala druge bitne povrede, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 2. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
