REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-199/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, protiv tuženika HŽ infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2509/2022-2 od 7. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2020 od 12. travnja 2022., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje se točka I. presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2509/2022-2 od 7. travnja 2023. u dijelu u kojem je potvrđena točka II. presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2020 od 12. travnja 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 352,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. veljače 2016. do isplate te točka II. presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2020 od 12. travnja 2020. i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 352,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. veljače 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi tih kamata koje se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.639,51 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. veljače 2016. do isplate, a pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 6.639,51 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2016. do isplate te za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana 27. veljače 2016.g. do 28. veljače 2016.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke i odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 352,88 EUR / 2.658,80 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 29. veljače 2016. do isplate i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 6.639,51 kuna / 881,21 EUR teku od 27. veljače 2016. do 28. veljače 2016. Pod točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 528,73 EUR / 3.980,71 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 528,73 EUR / 3.980,71 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 29. veljače 2016. do isplate.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2807/2023- 2 od 27. rujna 2023., protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2509/2022-2 od 7. travnja 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

„1. Postoji li odgovornost (suodgovornost) željezničkog prijevoznika za štete koje nastanu na željezničkom vozilu koje je garažirano na infrastrukturnom području kolodvora, a koje je pod nadzorom upravitelja željezničke infrastrukture.

2. Temeljem kojeg propisa željeznički prijevoznik (tužitelj) ima obvezu provođenja mjera unutarnjeg reda u infrastrukturnom pojasu?", dok je tuženiku dopušteno podnošenje revizije u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Odgovara li tuženik kao upravitelj željezničke strukture za štetu koja nastane od strane trećih osoba na imovini željezničkih prijevoznika prema odredbi čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“, broj 82/13, 18/15, 110/15 i 70/17) i čl. 4. st. 1. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 124/10 i 82/19)?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj i tuženik su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Tužitelj predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje, a tuženik predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu tako da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovnu odluku.

5. Odgovori na revizije nisu podneseni.

6. Revizija tužitelja je osnovana, a revizija tuženika nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22– dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je naknada imovinske štete nastale tužitelju otuđenjem vodova električnog grijanja s putničkog vagona za vrijeme dok se vagon nalazio na garažnim kolosijecima Glavnog kolodvora Zagreb, a zbog neprovođenja mjera unutarnjeg reda od strane tuženika prihvaćen je tuženikov prigovor podijeljene odgovornosti tako da je prvostupanjski sud utvrdio odgovornost u omjeru 50:50, a drugostupanjski sud u omjeru od 80% odgovornosti tuženika i 20% odgovornosti tužitelja i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev.

9. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da su stranke sklopile Ugovor br. 816 o korištenju uslužnih objekata i usluga u uslužnim objektima za razdoblje voznog reda 2014/2015, u kojemu je čl. 2. ugovoreno da tužitelj plaća tuženiku naknadu za korištenje kolosijeka za garažiranje,

- da su nepoznate osobe pristupile garažnim kolosijecima i oštetile tužiteljeve vagone na način da su prerezale i otuđile glavne vodove visokonaponskog kabela grijanja i dva poprečna voda električnog grijanja, a da je prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju nastala šteta u iznosu od 13.279,02 kuna.

10. Na temelju utvrđenog, nižestupanjski sudovi smatraju da su parnične stranke ugovorile samo uslugu omogućavanja korištenja uslužnih objekata, a ne i uslugu nadzora i čuvanja nad garažiranim vozilima tužitelja, slijedom čega da nema odštetne odgovornosti tuženika po osnovi odredbe čl. 342. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) odnosno nema odgovornosti tuženika za neispunjenje obveze koja nije ni ugovorena.

11. S aspekta izvanugovorne odgovornosti za štetu, u kojem smislu je i dopušteno pravno pitanje, štetna radnja bi po tužitelju prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) predstavljala propust tuženika da spriječi neovlaštenim osobama pristup garažnim kolosijecima na Glavnom kolodvoru Zagreb odnosno, propust u provođenju mjera unutarnjeg reda.

11.1. Drugostupanjski sud izražava shvaćanje da je tuženik odgovoran za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu i ovlašten poduzimati radnje za sprječavanje i udaljenje neovlaštenih osoba na željezničkom infrastrukturnom pojasu (radi zaštite sigurnosti i normalnog tijeka prometa), ali da nema obvezu nadzirati i čuvati garažirana tužiteljeva vozila. Stoga da je suodgovornost i na tužitelju prema odredbi čl. 20. st. 2. t. b i f Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu (NN 124/10) koja kao takva, prema nalaženju revizijskog suda, nije egzistirala. Smatra da radnici tužitelja i zaštitarske agencije (s kojom je imao sklopljen ugovor) mogu poduzimati mjere za udaljavanje nepoznatih osoba koje se zateknu na željezničkom infrastrukturnom području, koje nije određeno za pristup, kretanje i zadržavanje osoba i sprečavati pristup željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu.

11.2. Vijeće revizijskog suda nalazi da je u konkretnom slučaju u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“ broj 82/13 - dalje: ZSIŽS), zabranjen je neovlašten pristup i kretanje željezničkom infrastrukturom, neovlašten pristup i kretanje u vozilima, te svako ugrožavanje sigurnosti željezničkog sustava, a st. 7. upravitelj infrastrukture odgovoran je za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu, a željeznički prijevoznik za održavanje unutarnjeg reda u vlakovima.

13. Odredba čl. 4. st. 1. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu ("Narodne novine" broj 124/10 i 82/13 - dalje: Pravilnik) propisuje da je provedbu unutarnjeg reda u infrastrukturnom pojasu dužan održavati upravitelj infrastrukture, a željeznički prijevoznik ili pravna osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe u vlakovima ili željezničkim vozilima.

13.1. Za održavanje unutarnjeg reda u željezničkom prometu, propisanim Pravilnikom, odgovorni su ovlašteni željeznički radnici ili radnici zaštitarske agencije:- na infrastrukturnom području: šef (zamjenik, pomoćnik) kolodvora, zamjenik šefa kolodvora, pomoćnik šefa kolodvora, prometnik vlakova, skretničar, čuvar željezničko-cestovnog prijelaza, nadzornik pruga, pružni poslovođa, čuvar mosta, čuvar vijadukta, čuvar tunela ili čuvar kosina te kontrolori, - u vlakovima: vlakopratno osoblje, kontrolor putničkog prijevoza, nadređeni službenici željezničkog prijevoznika, a osoblje na lokomotivi samo onda ako u vlaku nema vlakopratnog osoblja (čl. 20. st. 1. Pravilnika).

13.2. Pritom, prema odredbi čl. 22. st. 1. Pravilnika, ovlašteni željeznički radnici imaju pravo i dužnost održavati unutarnji red u okviru svoje djelatnosti i mjesta rada te poduzimati mjere potrebne za sprječavanje svake radnje koja bi bila usmjerena na narušavanje unutarnjeg reda te sigurnosti željezničkog prometa, putnika, drugih osoba i stvari na željezničkom području, a st. 2. točka b. istoga, željeznički radnici ili radnici zaštitarske agencije u svrhu provedbe unutarnjeg reda u željezničkom prometu, mogu poduzeti mjere za udaljenje nepoznate osobe koja se zatekne na željezničkom infrastrukturnom području, koje nije određeno za pristup, kretanje i zadržavanje osoba, te točka f. sprečavati pristup željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu.

14. Tužitelj pravilno u reviziji navodi da garažni kolosijeci predstavljaju dio infrastrukturnog područja koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu.

15. Prema naprijed navedenoj odredbi čl. 120. st. 1. ZSIŽS zabranjen je neovlašten pristup i kretanje željezničkom infrastrukturom, a st. 7. upravitelj infrastrukture odgovoran je za održavanje unutarnjeg reda. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi odgovornost tuženika, kao upravitelja infrastrukture za održavanje reda u pružnom pojasu, koju tuženik i ne spori, ali smatra da je do štete došlo unutar vagona tužitelja u kom smislu da je odgovornost održavanja unutarnjeg reda na samom tužitelju.

15.1. Osim odgovornosti tuženika za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu, prema odredbi čl. 4. st. 1. Pravilnika isti je dužan održavati i provedbu unutarnjeg reda u infrastrukturnom pojasu što također tuženik ne spori, ali ponavlja da je do štete došlo na vagonu tužitelja za što da je odgovornost na tužitelju.

15.2. Ovlašteni željeznički radnici imaju pravo i dužnost održavati unutarnji red te poduzimati mjere potrebne za sprečavanje svake radnje koja bi bila usmjerena na narušavanje unutarnjeg reda pa tako i mjere za udaljenje nepoznate osobe koja se zatekne na željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za pristup, kretanje i zadržavanje osoba, ali i sprečavati pristup željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu (čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika).

16. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju treća nepoznata osoba došla do vagona tužitelja smještenom na garažnom kolosijeku tuženika prelaskom preko infrastrukturnog pojasa, za kojega je nadležnost održavanja i provedbe unutarnjeg reda neosporno na tuženiku, to proizlazi da na strani tuženika postoji propust u provođenju mjera unutarnjeg reda, jer tuženik nije spriječio pristup željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu, slijedom čega je uslijed neovlaštenog pristupa trećih osoba vagonu, koje osobe su otuđile vodove visokonaponskog kabela s vagona, tužitelju nastala imovinska šteta.

17. Ovaj sud je u više odluka (pa tako i Rev 189/2023-2 od 22. kolovoza 2023., Rev 518/2022-2 od 17. listopada 2023.) izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

„Upravitelj željezničke infrastrukture odgovara temeljem odredbe čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“ broj 82/13, 18/15 i 110/15) i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“ broj 124/10) za štete koje željezničkim prijevoznicima nastanu od strane trećih osoba na njihovoj imovini (prijevoznim kapacitetima - putničkim vagonima) koja se po nalogu upravitelja nalazila unutar pružnog (infrastrukturnog) pojasa.“

18. Naime, tužitelj je imao legitimno očekivanje da će, za vrijeme dok su se njegovi vagoni nalazili na ranžirnom kolosijeku, tuženik kao upravitelj željezničke infrastrukture ispunjavati svoje obveze utvrđene ZSIŽS i Pravilnikom, slijedom čega, na temelju propusta tuženika da onemogući neovlašten pristup i kretanje željezničkom infrastrukturom i da provede mjere unutarnjeg reda, od istog ima pravo zahtijevati naknadu nastale štete pozivom na odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1085. ZOO. 19. U pogledu pitanja suodgovornosti tužitelja, nižestupanjski sudovi pogrešno smatraju da je tužitelj u konkretnom slučaju propustio postupiti sukladno obvezama prema odredbama ZSIŽS i Pravilnika. To stoga jer prema citiranoj odredbi čl. 22. st.

1. Pravilnika, ovlašteni željeznički radnici imaju pravo i dužnost održavati unutarnji red u okviru svoje djelatnosti i mjesta rada (tako i u Rev 168/2024-2 od 12. ožujka 2024.).

19.1. Ako bi se prihvatilo shvaćanje drugostupanjskog suda, proizlazilo bi da se za vrijeme dok se vagoni tužitelja nalaze na garažnom kolosijeku za koje područje je za održavanje unutarnjeg reda odgovornost na tuženiku (prema shvaćanju ovog suda iznesenom pod točkom 17. obrazloženja ove odluke), unutar svakog takvog vagona tužitelja morao bi se nalaziti makar jedan njegov zaposlenik ili zaštitar angažiran od strane tužitelja, što prema ocjeni ovog suda nije ni smisao ni svrha spomenutih odredbi ZSIŽS i Pravilnika i predstavljalo bi prevelik i nerazmjeran teret za tužitelja (tako i u Rev 168/2024-2 od 12. ožujka 2024.).

19.2. To stoga jer postoji jasno razgraničenje odgovornosti za održavanje unutarnjeg reda kada se radi o odgovornosti tuženika kao upravitelja željezničke infrastrukture. Tuženik je taj koji je trebao i morao onemogućiti trećim nepozvanim osobama pristup infrastrukturi, pa time i vagonima tužitelja, što bi onemogućilo nastanak štete tužitelju.

20. U više ovosudnih odluka (pa tako i Rev 478/2022-2 od 12. srpnja 2023.) izraženo je shvaćanje da pitanje postojanja eventualne podijeljene odgovornosti ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

21. Imajući u vidu po sudovima utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ne nalazi koji propust tužitelja bi doveo do podijeljene odgovornosti za štetu, a posebice ne u omjeru 80:20 slijedom čega je odgovor na prvo postavljeno pitanje tužitelja i na pitanje tuženika da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji suodgovornost željezničkog prijevoznika za štete koje nastanu na željezničkom vozilu koje je garažirano na infrastrukturnom području kolodvora, koje područje je na temelju čl. 120. ZSIŽS i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika pod isključivim nadzorom upravitelja željezničke infrastrukture. U skladu s time, odgovor na drugo postavljeno pitanje tužitelja glasi da željeznički prijevoznik nema obvezu provođenja mjera unutarnjeg reda u infrastrukturnom pojasu.

22. Slijedom navedenog, pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenih pravnih pitanja tužitelja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda, pa je reviziju tužitelja valjalo prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti kao u točki I. izreke ove presude te je primjenom čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

23. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija tuženika izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 2. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil