REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2659/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jadre Strika, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Stečajne mase iza Spalldi d.o.o. u stečaju, Zadar, Ivana Gundulića 4d, OIB: 03321937593, koju zastupa punomoćnik mr. sc. Zrinko Zrilić, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2688/2022-2 od 19. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-120/2021-25 od 5. svibnja 2022., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2688/2022-2 od 19. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P- 120/2021-25 od 5. svibnja 2022.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je osporila navode iz prijedloga za dopuštenje te je tražila trošak odgovora na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Predmet spora u ovom postupku je utvrđenje prava vlasništva dosjelošću u kojem je utvrđeno da je tužiteljica u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu 10 godina te da je pravo vlasništva dosjelošću stekla prije otvaranja stečajnog postupka nad njenim prednikom trgovačkim društvom Spalldi d.o.o., dok je ranije odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u drugom postupku koji je glasio na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva (kupoprodajni ugovor).

5. U odnosu na prvo pitanje valja reći da razlozi važnosti nisu odgovarajući, jer je pobijana odluka donesena u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od one u revizijskoj odluci na koju se revidentica poziva, a i suđeno je u skladu s odlukama revizijskog suda broj: Rev 907/2023-2 od 22. studenoga 2023. i Rev-67/2024-2 od 23. travnja 2024. u kojoj je izraženo shvaćanje da ne postoji objektivni identitet spora u smislu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP ako se u novoj parnici među istim parničnim strankama i u pogledu istog predmeta spora, istakne drugačija, tj. različita činjenična osnova tužbe u odnosu na onu o kojoj je već prethodno donijeta pravomoćna presuda.

6. Drugo postavljeno pitanje nije važno, jer polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud utvrđivao činjenicu državljanstva tužiteljice, što je suprotno sadržaju drugostupanjske odluke iz koje proizlazi da je činjenica da je tužiteljica državljanka zemlje članice Europske unije bila nesporna.

7. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da razlozi važnosti nisu odgovarajući, jer je predmet ovog spora utvrđenje prava vlasništva dosjelošću (stjecanje na temelju zakona), dok je predmet spora u odluci na koju se tuženica poziva kao razlog važnosti predmet spora utvrđenje da je tužiteljica izlučni vjerovnik u stečajnom postupku, da u stečajnu masu ne spada poslovni prostor kao i za utvrđenje da je tužiteljica vlasnik prostora koji je stečen na temelju sklopljenog kupoprodajnog ugovora (stjecanje na temelju pravnog posla). Međutim, treba reći i da shvaćanje iz pobijane odluke nije u suprotnosti s odlukom na koju se tuženica poziva u dijelu u kojem je izraženo shvaćanje da tužitelj mora dokazati da je vlasništvo stekao prije otvaranja stečajnog postupka da bi mogao svoja prava ostvarivati izvan stečajnog postupka, jer je u ovom postupku tužiteljica upravo i dokazala da je vlasništvo stekla prije otvaranja stečajnog postupka.

8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci.

9. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 2. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil