REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-847/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz S., , OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. & Đ. u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-441/2023-2 od 31. ožujka 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr- 1906/2022-7 od 9. svibnja 2023., te protiv dopunskog rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 441/2023-2 od 10. listopada 2023., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja protiv presude odbija se kao neosnovana.

II. Ukida se dopunsko rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 441/2023- 2 od 10. listopada 2023. i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovni postupak.

III. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja obvezana je tuženica na naknadu neimovinske štete tužitelju u iznosu od 18.581,19 eura/ 140.000,00 kn, te imovinske štete u iznosu od 278,72 eura/ 2.100,00 kn, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 10.588,57 eura / 79.779,58 kn, sve sa zateznim kamatama.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska odluka i tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

2.1. Dopunskim rješenjem drugostupanjskog suda obvezan je tužitelj naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 62.119,37 kn/ 8.244,66 eura.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 223/2024-2 od 31. siječnja 2024. dopuštena je revizija tužitelja u odnosu na pravna pitanja:

"1. Treba li, kod oštećenika kojem je kao članu dobrovoljnog vatrogasnog društva nastala šteta pri gašenju požara, a u situaciji kada tada važeći Zakon o vatrogastvu („Narodne novine“, broj 106/99 i 80/10) nije sadržavao odredbe o pravima vatrogasaca u slučaju ozljede, a Zakonom o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) je bila isključena primjena tog zakona na poslove vatrogastva, odgovornost Republike Hrvatske za štetu ocijeniti sa stajališta općih odredbi Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) za opasnu stvar odnosno djelatnost?

2. Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013., Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora? Ovo osobito u situaciji kada je situacija koja se rješava presudom u sporu protiv Republike Hrvatske podnormirana, odnosno nedovoljno propisima regulirana?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, podredno ukine obje pobijane odluke, uz naknadu troškova revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija tužitelja protiv presude nije osnovana, dok je revizija protiv dopunskog rješenja osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale ozljeđivanjem tužitelja kao vatrogasca prilikom odlaska s požarišta.

8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje:

9. Nižestupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev smatrajući da sama okolnost da vatrogasci obavljaju djelatnost gašenja požara kao javnu djelatnost ne znači samim time i postojanje odgovornosti tuženice za nastalu štetu.

9.1. Pritom iz relevantnih utvrđenja proizlazi:

- da je tužitelj bio pripadnik D. S. i kao gasitelj sudjelovao 20. kolovoza 2018. u gašenju požara na otoku B., te da je prilikom napuštanja požarišta, kolega koji se kretao ispred njega, zakačio granu stabla koja je potom pogodila tužitelja u oko i teško ga ozlijedila,

- da je D. S. postupao po zapovijedi županijskog vatrogasnog zapovjednika D. G.

10. Tužitelj u bitnom smatra da se odgovornost tuženice temelji na odredbama o odgovornosti za obavljanje opasne djelatnosti iz čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i da je drugostupanjski sud pogriješio jer nije cijenio odgovornost tuženice s tog aspekta. Navodi da Zakon o vatrogastvu ("Narodne novine", broj 106/99, 117/01, 36/02, 96/03, 174/04, 38/09 i 80/10 - dalje: ZV) ne sadrži odredbe o pravima vatrogasaca u slučaju ozljede, a da je Zakonom o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14, 118/14 i 154/14 - dalje: ZZR) isključena primjena tog zakona na poslove vatrogastva.

11. Vijeće revizijskog suda drži pobijanu odluku zakonitom jer, iako se drugostupanjski sud izričito ne poziva na odredbe ZOO, iz razloga pobijane odluke upravo proizlazi da je taj sud smatrao da tuženica ne obavlja predmetnu opasnu djelatnost (u kojem slučaju bi bila neupitna njena pasivna legitimacija i odgovornost za štetu pozivom na odredbu čl. 1063. ZOO), bez obzira što se djelatnost vatrogastva obavlja kao javna služba, navodeći pritom da vatrogasne postrojbe organiziraju jedinice lokalne zajednice a ne država.

12. Prema odredbi čl. 3. st. 4. ZV, jedinice lokalne samouprave osnivaju javne vatrogasne postrojbe ili potiču osnivanje dobrovoljnih vatrogasnih društava i sukladno planu zaštite od požara (a planove zaštite od požara donose općine, gradovi, županije i Grad Zagreb - čl. 3. st. 2. ZV) na taj način osiguravaju djelotvornu vatrogasnu službu.

12.1. Iz te zakonske odredbe, prema shvaćanju ovog suda, proizlazi da bi pasivno legitimirani u konkretnom slučaju mogli biti D. S. (ako je šteta nastala radnjom drugog vatrogasca) i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obzirom da se radilo o organizaciji gašenja požara na razini Županije Splitsko-dalmatinske.

13. U odnosu na primjenu ZZR, revident navodi da je isključena primjena toga zakona u cijelosti. Odredba čl. 4. st. 2. ZZR, koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja, određuje da se odredbe ZZR ne primjenjuju prilikom obavljanja pojedinih poslova i to onih na koje se zbog njihovih posebnosti i neizbježne proturječnosti s odredbama ZZR, on na njih ne može u cijelosti primijeniti, kao što su poslovi Oružanih snaga Republike Hrvatske, policijski poslovi, poslovi zaštite i spašavanja, poslovi zaštite osoba i imovine te poslovi vatrogasaca i pirotehničara.

14. Tuženica je donijela poseban propis, Zakon o vatrogastvu, iz kojih odredbi proizlazi način organizacije vatrogasne službe, nadležnost za donošenje planova zaštite od požara, načini financiranja i time odgovornost za eventualne štete, pa nije osnovan revizijski navod da tuženica nije donijela odgovarajuće posebne propise. Osim toga, i u situaciji primjene odredbi čl. 1063. i čl. 1064. ZOO, vatrogasnom djelatnošću bave se vatrogasna društva u organizaciji jedinica lokalne zajednice, pa Republika Hrvatska nije ta koja bi obavljala opasnu djelatnost vatrogastva i stoga nema njene pasivne legitimacije ni odgovornosti za tužitelju nastalu štetu. Na navedeni način odgovoreno je na prvo postavljeno pravno pitanje.

15. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti pa je reviziju tužitelja protiv presude valjalo odbiti pozivom na odredbu čl. 391. st. 6. ZPP.

U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje:

16. Drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka nije imao u vidu okolnosti konkretnog slučaja, kao ni stajališta izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (Zahtjev broj 72152, presuda od 6. rujna 2016.) i Klauz protiv Hrvatske (Zahtjev broj 28963/10, presuda od 18. srpnja 2013.), te su izostali jasni razlozi predmetne odluke o troškovima parničnog postupka, slijedom čega proizlazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16.1. Taj sud nije proveo test proporcionalnosti u svrhu ispitivanja je li ostvaren zahtjev pravičnosti, je li iznos troškova koje bi tužitelj trebao naknaditi tuženici ne/znatan i da li bi plaćanje tih troškova dovelo u pitanje smisao i cilj predmetnog parničnog postupka odnosno predstavlja li to nerazmjeran teret za tužitelja a što bi sve eventualno dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10), a što je bio dužan. Time je odgovoreno na drugo postavljeno pravno pitanje.

17. Stoga se zaključak suda nižeg stupnja za sada ne može prihvatiti, jer nisu ocijenjene sve relevantne okolnosti, pa će u nastavku postupka drugostupanjski sud ocijeniti okolnosti na koje je upućen u toč. 16. i toč. 16.1. obrazloženja ove odluke.

18. Slijedom naprijed navedenog, to je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja u odnosu na dopunsko rješenje i odlučiti kao u toč. II. izreke na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

19. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 2. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković