REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-204/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, kojeg zastupa zaposlenik KĐ, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna insurance group d.d., OIB 52848403362, Zagreb, Slovenska 24 (ranije Kvarner Vienna insurance group d.d., Rijeka, Osječka 46), kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3721/2018-2 od 5. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1254/2014 od 26. travnja 2018., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja se prihvaća, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3721/2018-2 od 5. rujna 2019., i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1254/2014 od 26. travnja 2018., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od suda da naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 55.861,79 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačno određene iznose glavnice od njihova dospijeća do isplate po zakonom propisanoj stopi za odnose izvan trgovačkih ugovora. Tužitelju je u točki II. izreke citirane presude naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 14.001,00 kn.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovanu i potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.
3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-62/2020-2 od 4. studenoga 2020, tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3721/2018-2 od 5. rujna 2019, zbog pravnog pitanja:
"Jesu li troškovi liječenja i naknade za bolovanje osiguranika tužitelja s osnove priznate ozljede na radu, a koje je tužitelj platio nakon 1. siječnja 2011. pokriveni propisanom funkcionalnom premijom u iznosu od 10% (pa poslije 7% pa 4%) od ukupno naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti prema članku 53. st. 1. t. 10. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10,139/10, 49/11, 22/12), odnosno ima li ih tužitelj pravo potraživati?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane odluke tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine pobijane presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je tužitelju nastala plaćanjem troškova liječenja i naknade za bolovanje svom osiguraniku, kao posljedice ozljede na radu proizašle iz prometne nezgode koju je, prema tvrdnjama tužbe, 20. prosinca 2010. skrivio osiguranik tuženika.
8. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od toga da se predmetni tužbeni zahtjev odnosi isključivo na naknadu troškova koji su tužitelju nastali isplatama tijekom 2011., (nakon prestanka važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu), pa su mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10 i 139/10 - dalje: ZOZO), budući da se od 1. siječnja 2011., prava po osnovi ozljede na radu ostvaruju u okviru sustava obveznog zdravstvenog osiguranja, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 139/10), pa se odredbe tog zakona, (uključujući čl. 53. st. 3. ZOZO-a) odnose na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 2009.), posljedično čemu, dalje zaključuju, da je svoje potraživanje po osnovi regresne isplate iz ovog štetnog događaja tužitelj već namirio putem funkcionalne premije, zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan.
9. U ovoj fazi postupka, s obzirom na postavljeno pitanje, u odnosu na koje je i dopuštena revizija, sporno je pitanje postojanja tužiteljeva regresnog potraživanja s obzirom na tuženikov prigovor njegovog namirenja kroz uplate funkcionalne premije.
10. O postavljenom pitanju revizijski sud je već zauzeo čvrsto i dosljedno pravno shvaćanje u brojnim odlukama, kao npr. u okama broj: Rev-1855/2018 od 14. listopada 2020., Revt-480/2017 od 14. listopada 2020., Rev-2948/2018-2 od 24. svibnja 2022., Rev-2822/2018 od 28. rujna 2022., i dr., a shvaćanje drugostupanjskog suda nije u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda.
11. Prije svega valja reći da je sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu u vrijeme kad se dogodila nezgoda (12. studenoga 2010.) bio reguliran Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine", broj 85/06 i 67/08 - dalje: ZOZOZZR), koji je stupio na snagu 4. srpnja 2006. Prema odredbi članka 2. tog Zakona, obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (dalje: Zavod).
12. Prema odredbi članka 32. istog Zakona prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu su: doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu sukladno posebnom zakonu, prihodi iz državnog proračuna te prihodi od dividendi, kamata i drugi prihodi.
13. Dakle, prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu nisu i prihodi od obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove auto odgovornosti, odnosno prihod koji društva za osiguranje uplaćuju u visini od 7% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.
14. Ti su prihodi (od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti), prema odredbi članka 53. stavak 1. točka 10. ZOZO, isključivo prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja koje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.
15. S obzirom na odredbu članka 22. ZOZO, nedvojbeno je da se osiguranim osobama Zavoda u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova za zaštitu zdravlja na radu.
16. Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 139/10 - dalje: ZIDZOZO), koji je na snazi od 1. siječnja 2011., kada je ujedno prestao važiti ZOZOZZR, propisano da se u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika te dijagnostičke postupke kod sumnje na profesionalnu bolest sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i posebnim zakonima te pravilnicima donesenim na temelju tih zakona, a istim Zakonom (u članku 20.) je određeno i da se uz poslovne fondove predviđene člankom 64. ZOZO, predviđa i poslovni fond Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.
17. Dakle, bez obzira na to što se predmetni štetni događaj dogodio u vrijeme kada je na snazi bio ZOZO, sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio je uređen posebnim zakonom (ZOZOZZR). To znači da je u razdoblju od 4. siječnja 2006. do 1. siječnja 2011., kada je prestao važiti ZOZOZZR, obvezno zdravstveno osiguranje provodio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, osim obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu kojeg je provodio Zavod. 18. U tom razdoblju su odredbama ZOZO bili regulirani svi oni prihodi iz kojih se namiruju troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, među kojima su i prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (dio naplaćene funkcionalne premije). Međutim, od namirenja iz tih prihoda bili su izuzeti troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu, slijedom čega su funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja bile pokrivene sve one štete prema ZOZO, ali i ne i one prema ZOZOZZR.
19. Tek od 1. siječnja 2011., na temelju ZIDZOZO, prihodi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa tako i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 7% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, postali su i doprinosi za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu.
20. Stoga je tuženik izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja po polici (ugovoru) o osiguranju od automobilske odgovornosti važećoj na dan štetnog događaja (20. prosinca 2010.) pokrio sve one štete koje nisu posljedica ozljede na radu, dok je predmetna šteta, koja ujedno predstavlja ozljedu na radu, a koja se dogodila do 1. siječnja 2011., bila u režimu ZOZOZZR i time nije pokrivena funkcionalnom premijom.
21. Dakle, neovisno o tome kada su dospjeli pojedini iznosi štete koju tužitelj potražuje ovom tužbom i neovisno o tome koji su propisi vrijedili u trenutku plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje, za ocjenu je li ta šteta pokrivena funkcionalnom premijom isključivo je mjerodavan trenutak nastanka štetnog događaja (ozljede na radu) i propisi koji su u tom trenutku bili mjerodavni u odnosu na prihode iz kojih se namiruju troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu.
22. Drugim riječima, odredbe ZOZO kojima je regulirano financiranje tužitelja izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti moguće je primijeniti na sve one slučajeve ozljeda na radu koje su se dogodile prestankom važenja ZOZOZZR, i to po policama osiguranja od automobilske odgovornosti koje su sklopljene nakon 1. siječnja 2011.
23. Navedeno je shvaćanje u skladu sa samom svrhom ugovora o osiguranju, ali i s činjenicom da je funkcionalna premija, kao dio premije osiguranja, vezana uz konkretnu policu osiguranja i buduće osigurane slučajeve.
24. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"Troškovi liječenja i naknade za bolovanje osiguranika tužitelja s osnove priznate ozljede na radu nastale 2010., a koje je tužitelj platio nakon 1. siječnja 2011. nisu pokriveni propisanom funkcionalnom premijom u iznosu od 10% (pa poslije 7% pa 4%) od ukupno naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti prema članku 53. st. 1. t. 10. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10,139/10, 49/11, 22/12), pa ih tužitelj ima pravo potraživati?".
25. Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenio materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja za naknadu štete (troškova liječenja i naknade za bolovanje) koja je dospjela nakon 1. siječnja 2011., unatoč tome što je štetni događaj nastao u režimu ZOZOZZR.
26. Tijekom postupka tuženik je osim prigovora koji je ovom odlukom otklonjen, istaknuo i niz drugih prigovora pa je tako osporio uzročno-posljedičnu vezu između predmetne nezgode ii i troškova liječenja, visinu štete.
27. Kako stoga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja, a drugostupanjski će sud u nastavku postupka, ponovno odlučujući o žalbi tuženika, odgovoriti i na prigovore tuženika na koje je ukazano ovom odlukom.
28. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP za konačnu odluku.
Zagreb, 2. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
