REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2161/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zlatka Petrovića, OIB 29766863475, vlasnika Poljoprivrednog obrta PETROVIĆ, Sveti Đurađ, A. Radića 203, kojega zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Valpovu, M. Gupca 8, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-208/2022-38 od 24. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje u cijelosti presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-208/2022-38 od 24. veljače 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-208/2022-38 od 24. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

„I. Utvrđuje se ništetnim članak 5.8. Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu broj 21043790/07 od 16. kolovoza 2007. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića u Donjem Miholjcu pod brojem Ov-6296/07 17. kolovoza 2007., a koji je zaključen između Zlatka Petrovića, OIB:29766863475, vlasnika Poljoprivrednog obrta Petrović, Sveti Đurađ, A. Radića 203, kao korisnika kredita i kreditora Slavonske banke d.d. Osijek, Podružnice Donji Miholjac, kako pravnog prednika Addiko Bank d.d. OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6.

II. Naleže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 isplatiti tužitelju Zlatku Petroviću, OIB:29766863475, vlasniku Poljoprivrednog obrta Petrović, Sveti Đurađ, A. Radića 203, na ime preplaćenih kamata iznos od 53.941,05 EUR/406.418,83 kn (slovima. pedesettritisućedevestočetrdesetjedaneur i petcenti) sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku na iznos od:

- 823,58 EUR/6.205,26 kn od 31.07.2008. do isplate,

- 901,12 EUR/6.789,47 kn od 31.10.2008. do isplate,

- 3.000,07 EUR/22.624,01 kn od 31.01.2009. do isplate,

- 953,47 EUR/7.183,91 kn od 30.04.2009. do isplate,

-3.039,40 EUR/22.900,38 kn od 31.07.2009. do isplate,

-3.062,18 EUR/23.071,97 kn od 31.10.2009. do isplate,

-3.387,37 EUR/25.522,12 kn od 31.01.2010. do isplate,

-2.604,37 EUR/19.622,66 kn od 30.04.2010. do isplate,

-2.852,88 EUR/21.495,04 kn od 31.07.2010. do isplate,

-2.863,85 EUR/21.577,71 kn od 31.10.2010. do isplate

-3.042,53 EUR/22.923,96 kn od 31.01.2011. do isplate,

-2.353,27 EUR/17.730,73 kn od 30.04.2011. do isplate,

-2.776,19 EUR/20.917,17 kn od 31.07.2011. do isplate,

-2.607,42 EUR/19.645,64 kn od 31.10.2011. do isplate,

-2.727,64 EUR/20.551,41 kn od 31.01.2012. do isplate,

-2.103,38 EUR/15.847,93 kn od 30.04.2012. do isplate,

-2.121,64 EUR/15.985,47 kn od 31.07.2012. do isplate,

-2.112,10 EUR/15.913,60 kn od 31.10.2012. do isplate,

-2.069,21 EUR/15.590,46 kn od 31.01.2013. do isplate,

-1.355,47 EUR/10.212,78 kn od 30.04.2013. do isplate,

-1.375,06 EUR/10.360,39 kn od 31.07.2013. do isplate,

-1.397,08 EUR/10.526,27 kn od 31.10.2013. do isplate,

-1.416,00 EUR/10.668,85 kn od 31.01.2014. do isplate,

- 682,83 EUR/5.144,77 kn od 30.04.2014. do isplate,

- 711,12 EUR/5.357,91 kn od 31.07.2014. do isplate,

- 719,82 EUR/5.423,52 k od 31.10.2014. do isplate,

- 882,00 EUR/6.645,44 kn od 31.01.2015. do isplate,

sve u roku petnaest (15) dana.

III. Zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 121.409,18 EUR/914.757,45 kn (slovima: stodvadesetjednatisućačetristodeveteura i osamnaestcenti/devesto četrnaesttisućasedamstopedesetsedamkuna i četrdesetpetlipa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odbija se ako neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.592,43 EUR-a (slovima:sedamtisućapetstodevedesetdvaeura i četrdesettricenta), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 28. veljače 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku petnaest (15) dana.

V. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 31.993,65 EURa (slovima:tridestjednatisućadevestodevedesttrieira i šezdesetpetcenti), zajedno s pripadajućim kamatama na taj troška, odbija se kao neosnovan.“

Rješenjem je prihvatio preinaku tužbe kako je to tužitelj specificirao u podnesku od 7. veljače 2023. i na ročištu od 9. veljače 2023.

2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama III. i IV. izreke zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je pobijana odluka zahvaćena žalbenim razlogom bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te postoji niz proturječnosti između sadržaja spisa i zapisnika, a presuda je donesena protivno čl. 8. ZPP-a jer sud nije ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno. Sud nije pravilno cijenio iskaze saslušanog svjedoka i tužitelja da tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti o jednoj ugovornoj odredbi kao nije cijenio da se kamatna stopa znatno povećala od sklapanja ugovora do krajnje otplate. Tuženik je zlorabio svoju poslovnu poziciju jer je sebe osigurao od rizika rasta tečaja CHR dok tužitelja nije upozorio na činjenice koje tužitelj nije mogao znati, a kredit je podignuo kao fizička osoba za poslovne potrebe i ne radi se o pravnoj osobi koja ima potrebnu pravnu pomoć kod sklapanja ugovora koja bi mogla upozoriti na rizičnost valutne klauzule CHF. Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF već prema te je CHF daleko rizična valuta. Tuženik je ugovorio anuitetnu otplatu i nije ponudio otplatu u promjenljivim ratama, te kod svakog porasta kamatne stope pada udio glavnice te usporava otplata. Tuženik je samovoljnim određivanjem kamatne stope, nekontroliranim divljanjem tečaja CHF i ništetnom valutnom klauzulom uzrokovao značajni poslovni rizik žalitelju i taj kreditni rizik je za žalitelja bio veći nego za potrošače te je takvim poslovanjem ugrozio ekonomsku održivost žalitelja svjesno, namjerno i s ciljem da si osigura ekstra profit, a takvo je postupanje protivno moralu i ništetno. Sud je propustio primijeniti odredbe čl. 269. do čl. 272. Zakona o obveznim odnosima. Pogrešno je sud odlučio o troškovima postupka s obzirom na djelomičan uspjeh u parnici.

3. Tuženik osporava pravilnost prvostupanjske presude u točkama I., II. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga i predlaže presudu preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je sud propustio odlučiti o manifestacijskom zahtjevu o čemu je morao odlučiti rješenjem, a prema stanju spisa trebao je pozvati tužitelja da postavi određen tužbeni zahtjev u skladu s odredbom čl. 325.a st. 2. u vezi s čl. 186.b st. 4. ZPP-a što ima za posljedicu da se tužba u dijelu u kojem je postavljen neodređen zahtjev smatra povučenom. Tek u ponovljenom zahtjevu tužitelj je nakon provedenog vještačenja odredio tužbeni zahtjev, a u toj fazi to nije bilo dopušteno. Sud je pogrešno ocijenio prigovor zastare i to protivno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smatra da tužitelju ne pripadaju kamate na način kako je to prihvatio prvostupanjski sud jer se tuženika ne može obvezati na platež zateznih kamata prije nego što je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za isplatu na temelju takve ništetnosti. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske to bi trebalo biti od dana podnošenja zahtjeva. Osporava da bi sporna odredba ugovora o kreditu o kamatama bila nezakonita jer se radi o trgovačkom ugovoru i tužitelj je trebao voditi poslove društva pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i postupati s povećanom pažnjom prilikom sklapanja ugovora kojim preuzima određene obveze. Marža je promjenjiva kategorija i u konkretnoj situaciji je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a stranke nisu imale namjeru ugovoriti promjenu LIBOR-a stopa kojeg je i tako promjenjiva.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

6. Pobijanu presudu i rješenje ovaj je sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama slijedom čega žalitelji neosnovano pobijaju pravilnost prvostupanjske presude u dijelu kojem nisu uspjeli u parnici.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao korisnika kredita za utvrđenje ništetnim čl. 5.8. Ugovora o kreditu sklopljenog s tuženikom kao bankom uz valutnu klauzulu broj 21043790/07 od 16. kolovoza 2007. (točka I. izreke) te zahtjev za povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetne - izmijenjene kamate u iznosu od 53.941,05 EUR s pripadajućim kamatama od plaćanja pojedinih anuiteta prema navedenoj ugovornoj odredbi (točka II. izreke) i zahtjev za isplatom iznosa od 121.409,18 EUR s pripadajućim kamatama (točka III. izreke).

9. Tijekom postupka prvostupanjski je sud već bio donio presudu poslovni broj P-314/2020 kojom je u cijelosti odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti, između ostalog, odredbe čl. 2. ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula; čl. 4. st. 4. kojim je ugovoreno da će se kredit vraćati u kunskoj protuvrijednosti ugovorene valute; čl. 5. t. 1. i 2. kojim je ugovoreno da kamate u otplati čine tromjesečni LIBOR vezan uz CHF na dan stavljanja kredita u otplatu + 4,5% marže godišnje koje se obračunavaju proporcionalnom metodom i dospijevaju tromjesečno, a kamata se ažurira sukladno dinamici promjena deifinirano uz ugovorene referentne kamatne stope (tromjesečni LIBOR i u dijelu kojim je određena kamata u korištenju na isti način kao i u otplati. Odbijen je i zahtjev za isplatu preplaćenih kamata. Drugostupanjski sud je presudom i rješenjem poslovni broj Pž-1449/2021 odbio žalbu tužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, a ukinuo u dijelu koji se odnosi na plaćanje iznosa preplaćenih kamata. U obrazloženju navedene odluke određeno je navedeno da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o ništetnosti odredbe čl. 5. t. 8. ugovora o kojoj je odredbi niži sud odlučio u ranijoj djelomično ukinutoj presudi poslovni broj P-208/2022. Naime, drugostupanjski je sud naveo da se tužba u tom dijelu smatra povučenom jer tužitelj nije tražio da se o tom zahtjevu donese dopunska presuda. U ponovljenom postupku tužitelj je ponovo istaknuo zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. t. 8. ugovora, a prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem uz primjenu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe. U obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud u točki 10. obrazloženja određeno navodi zbog kojeg je razloga dopustio preinaku tužbe kako stupnjevite u odnosu na novčani zahtjev kojeg nije mogao odrediti jer nije bilo provedeno vještačenje tako i u zahtjevu za utvrđenje ništetnosti čl. 5. t. 8. ugovora koji je zahtjev ponovo tužitelj postavio nakon navedenog presumiranog povlačenja tužbe, a sud je ocijenio da je to svrsishodno radi konačnog rješenja spora među strankama.

10. Protivno tuženikovim žalbenim navodima u vezi s preinakom tužbe i određenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja koje prethodno nije bilo provedeno, prvostupanjski je sud pravilno dopustio preinaku. U ranijem tijeku postupka tužitelj nije odredio zahtjev povezan s utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o izmjeni visine kamatne stope iz čl. 5. t. 8., a to je učinio u ponovljenom postupku. Osim toga postupanje suda u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a nije zahvaćeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer je prvostupanjski sud dopustio tužitelju odrediti zahtjev kojeg je već u tužbi najavio tužitelj. Čak i da tužitelj nije postavio zahtjev za utvrđenje ništetnosti u ponovljenom postupku odluka o pravnoj valjanosti predstavljala bi prethodno pitanje kod odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za isplatu u dijelu kojem je tužitelj preplatio kamate zbog ništetne odredbe. Utvrđenje suda u tom slučaju ne bi se moglo smatrati preinakom tužbe s obzirom na to da svaki kondemnatorni zahtjev u sebi sadrži i deklaratorni zahtjev kojim se utvrđuje osnova njegova zahtjeva u ovom slučaju posljedica ništetnosti sadrži ujedno i pravo propisano odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti pa je sud u svakom slučaju bio dužan s obzirom na tužbene navode ocjenjivati valjanost navedene ugovorne odredbe. Posljedično neosnovano tuženik osporava pravilnost postupanja prvostupanjskog suda prilikom odlučivanja o dopuštenosti preinake tužbe odnosno određivanja tužbenog zahtjeva na navedeni način.

11. U odnosu na tuženikove žalbene navode kojima osporava osnovanost zahtjeva za utvrđenje ništetnosti i vraćanje isplaćenih zateznih kamata kao posljedicu jednostrane izmjene ugovornih kamata te istaknutog prigovora zastare navodi se da je tuženikov prigovor zastare neosnovan. O tome se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske kako slijedi:

„Nadalje, u vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje poslovni broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi:

„Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, to u ovom slučaju nije moglo doći do zastare tražbine tužitelja, kako su to pravilno i zaključili nižestupanjski sudovi.“ (presuda poslovni broj Rev-210/2023 od 20. rujna 2023.). Navedeno pravno shvaćanje odnosi se na zastaru restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti općenito neovisno od pravnih učinaka tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

12. U odnosu na ništetnost ugovorne odredbe čl. 5. t. 8. nespornog ugovora o kreditu kojeg je tuženik odobrio tužitelju i kojeg on nije sklopio kao potrošač pravilno je, jasno, obrazloženo i na činjenicama utvrđenim u provedenom postupku utvrdio da je tuženikovo postupanje prilikom sklapanja ugovora bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja i zbog toga ništetno. Ugovornim odredbama čl. 5. t. 1.i 2. u odnosu na koje je pravomoćno odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti nije propisana mogućnost promjene marže jer nije ugovoreno da će se ona mijenjati i zbog toga je odredba čl. 5.zt. i čl. 8. protivno samom smislu ugovora i temeljnim načelima obveznog prava koja se odnose na savjesnost i poštenje, ravnopravnost stranaka, ponašanja u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava u obveznom odnosu i ništetna, Kako je provedenim vještačenjem (list 408.-416. spisa) vještak izračunao plaćene kamate prema ugovorenoj kamatnoj stopi i jednostrano izmijenjenoj određeno navodeći datume kad je to tužitelj isplatio pojedine anuitete u kojima su kamate sadržane ukazuje se da je tužitelj preplatio zatezne kamate u odnosu na ugovorene upravo u iznosu navedenom u nalazu i mišljenju odnosno prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva u točki II. izreke. Kako tužitelj ima pravo zahtijevati povrat preplaćenih iznosa to ima pravo i na zatezne kamate koje teku od pojedinih plaćanja do isplate po stopi u ostalim odnosima prema odredbi čl. 29. st. 1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

13. U odnosu na odbijeni zahtjev za isplatu iznosa od 121.409,18 EUR kao posljedicu, po shvaćanju tužitelja, ništetne valutne klauzule neosnovano tužitelj osporava pravilnost pobijane presude u tom dijelu. Učinci pravomoćno odbijenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o predmetu ugovora u čl. 2. i čl. 4. t. 4. ugovora kojim je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan korištenja, a vraćanje kredita obavljeno je u kunskoj protuvrijednosti ugovorene valute CHF na dan vraćanja. Prvostupanjski je sud jasno i obrazloženo naveo zbog čega odbija zahtjev. Osim toga odredba čl. 22. Zakona o obveznim odnosima bila je predmet ocjene Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom (poslovni broj U-I-392/2011 i dr.) koje prijedloge Ustavni sud Republike Hrvatske nije prihvatio ocijenivši valutnu klauzulu po svojoj pravnoj naravi dispozitivnom i neutralnom pravnom normom.

14. Neosnovano tužitelj osporava pravilnost odredbe o troškovima. S obzirom na to da u postupku prvostupanjska odluka nije donesena prije 1. rujna 2019. o troškovima parničnog postupka odlučeno je u skladu s odredbom čl. 28. i čl. 117. st. 3. Novele ZPP-a iz 2019. godine („Narodne novine“ broj 70/19) određeno navodeći zakonom propisan način odlučivanja o troškovima tuženika koji je u većoj mjeri uspio u parnici.

15. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi pobijanu odluku u cijelosti.

Zagreb, 2. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić

Broj zapisa: 9-3086a-16190

Kontrolni broj: 01de4-08671-cf1d4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ivana Mlinarić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.