REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1162/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika VV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Miševiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja TV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jadranki Kustura, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-334/2021-3 od 20. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-1080/2019-130 od 23. veljače 2021., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku TV, odvjetniku iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 364.163,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućom od 11. lipnja 2012. do isplate, te da tužitelju naknadi troškove postupka, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.“.

1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja- protutuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda. Nadalje, tom presudom odbijen je zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 3568/2021 od 27. rujna 2023. dopušteno je tužitelju-protutuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Je li ovlaštenja iz punomoći odvjetniku kao nalogoprimcu iz čl. 765 ZOO-a može nadomjestiti nalog treće osobe?“.

3. Tužitelj-protutuženik je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19

- dalje: ZPP).

3.1. Tuženik-protutužitelj nije podnio odgovor na reviziju tužitelja-protutuženika.

4. Revizija nije osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijaju presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštenja i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika za isplatu 364.163,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2012. pa do isplate.

7. Uz činjenična utvrđenja:

- da je tužitelj-protutuženik kao nalogodavac sa IV kao nalogoprimcem sklopio ugovor o nalogu,

- da IV nije osobno izvršio predmetni nalog, već da je izvršenje naloga povjerio tuženiku (kao zamjeniku),

- te da je tuženik po uputi IV isplatio (vratio) sporni iznos kupcu predmetne nekretnine,

drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu kojom je odbijen predmetni tužbeni zahtjev tužitelja jer da je stvar odnosa tužitelja i IV u pogledu izvršenja naloga osobno odnosno u pogledu izbora zamjenika i uputa koje je IV dao tuženiku kao zamjeniku.

7.1. Obzirom na odredbu čl. 391. st. 1. ZPP ovdje je za ukazati da ovaj revizijski sud nije razmatrao revizijske navode tužitelja-protutuženika kojim pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica.

8. Pravilno je drugostupanjski sud primjeni materijalno pravo kada je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen predmetni tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika.

8.1. U odnosu na predmetno pravno pitanje prvenstveno je za ukazati da prema odredbi čl. 765. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) nalogoprimac, pa i odvjetnik, je dužan izvršiti nalog po uputi nalogodavca. Uputa treće osobe ne može nadomjestiti uputu nalogodavca osim ako je nalogodavac ovlastio treću osobu da nalogoprimcu daje upute. Prema odredbi čl. 767. st. 1. ZOO nalogoprimac je dužan izvršiti nalog osobno. On izvršenje naloga može povjeriti drugome (zamjeniku) pod uvjetima iz čl. 767. st. 2. ZOO. U tom slučaju nalogoprimac odgovara za izbor zamjenika te za upute koje mu je dao (čl. 767. st. 3. ZOO).

8.2. Iz odredbe čl. 767. st. 3. ZOO-a proizlazi, dakle, da je nalogoprimac ovlašten davati upute svom zamjeniku, a da je zamjenik dužan nalog izvršiti po tim uputama (osim ako nalogodavac ne bi neposredno zahtijevao od zamjenika ispunjenje naloga - čl. 767. st. 5. ZOO - gdje bi zamjenik bio dužan postupati po uputi nalogodavca-što u konkretnom slučaju nije riječ).

9. Stoga, kada je u konkretnom slučaju tuženik kao zamjenik nalogoprimca IV postupio po uputi nalogoprimca IV (gdje prema utvrđenju drugostupanjskog suda IV nema svojstvo treće osobe u smislu kako to činjenično sugerira tužitelj-protutuženik), te spornu isplatu izvršio prema kupcu, on tužitelju-protutuženiku kao nalogodavcu ne odgovara za tu isplatu.

10. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP predmetnu reviziju tužitelja-protutuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 2. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug