REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2556/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz Č.,
…, OIB …, kojeg zastupa
D. R., odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. & partneri u O., protiv tuženika A. B. d.d. Z., …, OIB …, kojeg zastupa M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. & P. u Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2052/2022-3 od 14. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-273/2022-6 od 11. studenoga 2022., na sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude citirane u uvodu ove odluke (potvrđena je prvostupanjska odluka o ništetnosti odredbi ugovora o ugovorenoj valuti i promjenjivoj kamati, dok je u odnosu na dio zahtjeva za isplatu odluka ukinuta i vraćena na ponovni postupak u tom dijelu), zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj se istome protivi i predlaže odbaciti taj prijedlog. 3. Postupajući na temelju odredbe 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanja (dva, jedno u alternaciji), koja on ocjenjuje važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito:- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili - ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
5. U navedenom smislu tuženik ne navodi da bi u vezi naznačenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga on u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda, osporava pravilnost primjene materijalnog prava, te se poziva na odluku Suda EU broj C-567/20 od 5. svibnja 2022. koja u recitalima 55., 56. i 57. sadrži shvaćanje da je isključena primjena pravila direktive u ispitivanju odredbi koje su odraz zakonskih ili regulatornih odredbi, uz obrazloženje da se u načelu može pretpostaviti da je u njima nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između prava i obveza stranaka.
6. No, tuženik ispušta iz vida da se u ovoj pravnoj stvari radi o individualnoj parnici za restituciju, proizašlu iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (na apstraktnoj razini) u kojem je utvrđena nepoštenost (time i ništetnost) ugovornih odredbi predmetom ovdje spora, pri čemu se u ovoj parnici same odredbe konkretiziraju s obzirom na ugovor između stranaka. Ovdje tužitelj traži restituciju zbog isključenja primjene nepoštene odredbe. Vezano za naznačena pitanja predlagatelj se upućuje na sadržaj odluke (i prvostupanjski sud se na istu pozvao) ovog suda Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. U toj odluci je izraženo shvaćanje:
„Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 19. siječnja 2016. dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. To stoga što tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju.“
7. Kako su u ovoj parnici predmet ispitivanja odredbe prvotnog ugovora sklopljenog između stranaka, a ne sporazuma o konverziji, to naznačena pitanja nisu od značaja za uspjeh tuženika u sporu, zatim, shvaćanja izražena u nižestupanjskim odlukama vezano za naznačena pitanja podudarna su shvaćanjima ovog suda izraženim u prethodno citiranoj ovosudnoj odluci, a prijedlog ne sadrži razloge koji bi doveli do zaključka o potrebi preispitivanje sudske prakse, to je ovaj sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost, jer ne ispunjavaju, kumulativne, pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, zbog čega nema potrebe za intervencijom ovog suda.
8. Radi navedenoga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 2. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
