REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2363/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., Petrčane, OIB …., kojeg zastupa punomoćnik Š. T., odvjetnik iz O. društva V. B. i partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženice O. B. d.d. Z., OIB …, zastupane po punomoćniku R. Ž., odvjetniku iz O. društva Ž. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, postupajući po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2063/2020-2 od 4. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1074/20-27 od 28. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2063/2020-2 od 4. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1074/20-27 od 28. kolovoza 2020., radi sljedećih pravnih pitanja:
„1. Je li početna stopa ugovorene (promjenjive) kamate u potrošačkom ugovoru o kreditu valjana u okviru propisa koji štite prava potrošača, ukoliko je takva početna stopa određena na isti način kao i njezine kasnije promjene koje su već pravomoćno utvrđene ništetnima, dakle jednostrano od strane kreditora kao trgovca na unaprijed otisnutom obrascu ugovora, bez da se o visini početne stope pojedinačno pregovaralo s potrošačem kao korisnikom kredita, ili je takva početna stopa također nepoštena jer i ona protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor o kreditu?
2. Je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a
a) nisu ugovoreni objektivizirani parametri promjenjivosti,
b) ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti, i c) ugovorne strane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope određena ili odrediva ili je takva činidba neodređena i neodrediva?;
3. U slučaju da bi činidba na plaćanje kamata iz gornjeg pitanja 2. bila neodređena i neodrediva, vrijedi li u takvoj pravnoj situaciji između ugovornih strana rektifikacijska stopa kamata propisana odredbom čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno predstavlja li navedena odredba valjan način uspostave zakonitog mehanizama promjene (ništetne) stope kamate?“.
2. Za navedena pitanja smatra da su važna jer revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (npr. Županijski sud u Osijeku u odluci Gž-1169/18, Županijski sud u Rijeci u odluci Gž-2601/16). Uz navedene odluke pozvao se i na odluke EU suda (C-618/10 BANCO ESPAÑOL DE CRÉDITO v Joaquín Calderón Camino, ECLI:EU:C:2012:349 i C 269/19 BANCA B. SA v A. A. A., ECLI:EU:C:2020:954:
3. Prijedlog za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a tužitelj podnosi i zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 26. Ustava RH, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
6. U odnosu na dio prijedloga koji je temeljen na postavljenim pitanjima, postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj jasno naznačio pravna pitanja i da je naveo određene razloge zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, a što je bio dužna prema odredbi čl. 387. st. 2. t. 3. ZPP-a.
7. Međutim, prema ocjeni ovoga suda pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačeni odgovarajući razlozi važnosti postavljenim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a ZPP- a, a i pitanja polaze od utvrđenja suprotnih utvrđenom činjeničnom sanju.
8. Naime, sudovi nisu prihvatili zahtjev u dijelu pod 1.I., kojim je tražena isplata iznosa od 40.686,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine više plaćene anuitete, a koji tužitelj obrazlaže na način da isto predstavlja razliku plaćenih kamata i onih obračunatih na temelju čl. 26. st. 3. ZOO, kao i valutnih razlika uz obrazloženje da je odredbom čl. 26. st. 2. ZOO propisano da, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa vrijedi stopa propisana u toj odredbi, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer su bile ugovorene kamate i bila određena njihova stopa, jer je u Ugovoru o kreditu izričito ugovorena početna efektivna kamatna stopa od 5,67%, nominalna 5,15%.
9. Postavljenim pitanjima predlagatelj problematizira primjenu odredbe čl. 26. st. 3. ZOO-a.
10. U odnosu na postavljena pitanja, kako je već navedeno, pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odluci ovog suda poslovni broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022., slijedom čega odluke Županijskih sudova na koje se poziva tužitelj kao razloge važnosti ne opravdavaju podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari, kao ni odluke EU suda jer nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
11. Dakle, nižestupanjski sudovi nisu prihvatili prvi zahtjev postavljen na temelju čl. 26. st. 3. ZOO, kao i valutnih razlika uz obrazloženje da je odredbom čl. 26. st. 2. ZOO propisano da, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, primjenjuje stopa iz te odredbe, dok se pitanja odnose na situaciju kada visina stope nije određena iako je ugovorena, a što je protivno utvrđenjima nižestupanjskih sudova.
12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je u tom dijelu riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
13. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužitelj podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 26. Ustava RH, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku.
14. U opisanim okolnostima kada tužitelj nije dokazao da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost svih pred zakonom, njegov je prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić, v.r.
