REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-540/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., OIB: ..., iz G., zastupane po punomoćniku dr. sc. Š. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. Č. d.o.o. za ..., OIB: ..., G., zastupanog po punomoćnici A. S., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., V. & p. d.o.o. u Z., radi sudske zaštite prava iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-204/2020-2 od 4. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-31/2017-24 od 28. veljače 2020., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.

r i j e š i o je:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-204/2020-2 od 4. veljače 2021. i presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-31/2017-24 od 28. veljače 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da odluke tuženika od 21. rujna 2017. i od 19. listopada 2017. nisu dopuštene te se utvrđuje da radni odnos između tužiteljice i tuženika nije niti prestao, te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na posao odnosno da s tužiteljicom sklopi ugovor o radu u skladu sa Zakonom o radu, Pravilnikom o radu i Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada te da je rasporedi na radno mjesto primjereno njezinoj stručnoj spremi, sve sukladno čl.9. t. 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenom između tužiteljice i tuženika dana 31. ožujka 2015. (također naznačen datum 1. travnja 2015.), sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“ (točka 1. izreke).

Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka 2. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužiteljica na temelju odredbe članka 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati uz naknadu joj troškova parničnog postupka, podredno ukinuti nižestupanjske presude i vratiti predmet na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbaciti reviziju tužiteljice kao nedopuštenu navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu stoga da nije dopuštena revizija na temelju odredbe čl. 382.a ZPP.

5. Revizija na temelju odredbe čl. 382.a ZPP je dopuštena i osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da odluke tuženika od 21. rujna 2017. (raskid ugovora) i od 19. listopada 2017. (odgovor na zahtjev za zaštitu prava) nisu dopuštene te zahtjev za utvrđenje da radni odnos između tužiteljice i tuženika nije niti prestao. Također traži vraćanje na posao odnosno sklapanje ugovora o radu i raspored na radno mjesto primjereno njezinoj stručnoj spremi, sukladno čl. 9. t. 2. Ugovora o radu direktora od 31. ožujka 2015.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica (kao radnica) s tuženikom (kao poslodavcem) 10. rujna 2013. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a da će obavljati poslove člana Uprave poslodavca-direktora te je kao takva upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Zadru,

- da je 31. ožujka 2015. (1. travnja 2015.) sklopljen Ugovor o radu direktora između Skupštine TD G. Č. d.o.o. i tužiteljice kao direktora na neodređeno vrijeme, pri čemu je u čl. 12. Ugovora navedeno da njegovim potpisivanjem prestaje važiti ugovor o radu sklopljen 10. rujna 2013., dok je u čl. 1. utvrđeno da je tužiteljica Odlukom jedinog člana društva-Općine G. od 5. rujna 2013. imenovana članom uprave- direktorom,

- da je Odlukom osnivača TD G. Č. d.o.o. (Skupština) tužiteljica razriješena na mjestu direktora tuženika, te da od 20. rujna 2017. ista više nije ovlaštena za zastupanje društva,

- da je potom direktor tuženika (M. G.) 21. rujna 2017. donio odluku o raskidu ugovora sukladno čl. 9. st. 3. Ugovora o radu direktora,

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa 5. listopada 2017.,

- da je tuženik 19. listopada 2017. obavijestio tužiteljicu da se njezinom zahtjevu ne može udovoljiti.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o menadžerskom ugovoru, što proizlazi iz čl. 1. Ugovora o radu direktora (dalje u tekstu: Ugovor) gdje je utvrđeno da je tužiteljica odlukom jedinog člana društva - Općine G. imenovana članom uprave – direktorom društva te je sklopila ugovor s društvom isključivo za obavljanje funkcije direktora društva te je razrješenjem od strane društva prestala potreba za njezinim radom, a s obzirom da je u pitanju menadžerski ugovor koji se sklapa na temelju Zakona o obveznim odnosima i da je dopušteno ugovoriti odredbu o jednostranom raskidu ugovora tuženik je iskoristio to ovlaštenje na što je tužiteljica pristala samim sklapanjem ugovora o radu pa tuženik po ocjeni suda nije postupao protivno ugovornim odredbama.

9.1. Po ocjeni prvostupanjskog suda odredba čl. 9. točke 3. Ugovora isključuje odredbu čl. 9 točke 2. koja glasi da će po otkazu ili drugom načinu prestanka ugovora društvo s direktorom sklopiti ugovor o radu na temelju zakona o radu, pravilnika o radu i pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada te ga rasporediti na radno mjesto sukladno stručnoj spremi. Sud smatra da kad bi se primijenila ta odredba ugovora značilo bi da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o radu i to članak 123. u kojem je reguliran otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora i ostale odredbe Zakona o radu koje se odnose na prestanak ugovora o radu što bi značilo da je ovaj ugovor obični ugovor o radu, a ne menadžerski ugovor. Kako je čl. 4. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR) propisano da se ne primjenjuju odredbe ZR kojima je reguliran prestanak ugovora o radu, u ovom slučaju je isključena primjena odredbi ZR po pitanju prestanka ugovora.

9.2. Dakle, prvostupanjski sud ocjenjuje da s obzirom da je tužiteljica bila član uprave - direktorica kojoj je zadatak isključivo obavljanje poslova direktora propisanih ugovorom o radu i ostalim aktima društva kojima se pobliže reguliraju prava i obveze direktora tako da je njenim opozivom prestala potreba za radom tog člana uprave - direktora te da taj član uprave - direktor ne može više obavljati bilo koji posao za poslodavca pa da je stoga nakon odluke o opozivu odnosno uslijed jednostranog raskida ugovora o radu radni odnos nemoguć.

10. Drugostupanjski sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja da se radi o menadžerskom ugovoru koji je ugovor obveznog prava te da nema mjesta primjeni čl. 9. st. 2. Ugovora, obzirom je tužiteljica bila član uprave – direktor koja je kao takva obavljala isključivo poslove direktora a kako je Odlukom osnivača trgovačkog društva razriješena s mjesta direktora (člana uprave), da nema ni potrebe za njezinim radom bilo kojeg posla za poslodavca (tuženika), a uslijed jednostranog raskida ugovora o radu.

11. Tužiteljica u reviziji navodi da na predmetni Ugovor valja primijeniti odredbe Zakona o radu, a ne odredbe Zakona o obveznim odnosima, odnosno da se ne radi o menadžerskom ugovoru.

12. Prema ocjeni revizijskog suda, sagledavajući sve odredbe Ugovora, predmetni Ugovor o radu direktora je mješoviti ugovor („casus mixtus“) koji, uz elemente menadžerskog ugovora (samostalno donošenje poslovnih odluka, poduzimati radnje u svrhu ostvarenja veće dobiti društva) ima i obilježja ugovora o radu (ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme, ima prava i obveze iz radnog odnosa kao i drugi zaposlenici, pravo na plaću i druga materijalna primanja sukladno odredbama „ovog Ugovora o radu, Pravilnika o radu, drugim aktima društva i zakona“, radno vrijeme, stanka, godišnji odmor).

12.1. Naime, u čl. 1. Ugovora navedeno je da se utvrđuje da je tužiteljica Odlukom jedinog člana društva – Općine G. od 5. rujna 2013. imenovana članom uprave - direktorom.

12.2. Međutim, u članku 9. Ugovora koji nosi naslov „raskid ugovora“, u st. 2. ugovoreno je da će „po otkazu ili drugom načinu prestanka ugovora društvo s direktorom sklopiti ugovor o radu na temelju zakona o radu, pravilnika o radu i pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada te ga rasporediti na radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi“.

12.3. Slijedom navedenog, time što su nižestupanjski sudovi zaključili da se radi o isključivo menadžerskom ugovoru, prema ocjeni ovog suda su zbog pogrešnog pravnog pristupa time i pogrešno primijenili materijalno pravo.

12.4. U raskidu ugovora, koju odluku je donio direktor društva, pozivajući se na čl. 9. st. 3. Ugovora, navedeno je da je Odlukom osnivača tužiteljica razriješena na mjestu direktora tuženika te da od 20. rujna 2017. više nije ovlaštena osoba za zastupanje društva prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima, slijedom čega se 21. rujna 2017. Ugovor jednostrano raskida, pri čemu joj je dano pravo iskoristiti neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 20 dana te da će 20. listopada 2017. biti odjavljena u registru zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

13. Prema Zakonu o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 - službeni pročišćeni tekst, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, dalje u tekstu: ZTD) uprava vodi poslove društva (čl. 240. st. 1. ZTD) i zastupa društvo (čl. 241. st. 1. ZTD). Te poslove član uprave može obavljati u radnom odnosu ili izvan njega. Opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira se u odredbe ugovora kojeg su oni sklopili s društvom (čl. 244. st. 2. ZTD).

14. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa da se radi o isključivo menadžerskom ugovoru, sudovi nisu dali razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se pobijana odluka ne može preinačiti, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku, prvostupanjski će sud, imajući na umu pravno shvaćanje iz ove odluke o tužbenom zahtjevu donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku, pri čemu valja imati na umu i cijeniti sadržaj zahtjeva za zaštitu prava (u smislu čl. 133.st. 3. ZR).

16. Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 2. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.