REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-492/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. I., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. S., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku I. Ž., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1674/2022-2 od 5. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4396/2018-32 od 20. travnja 2022., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1674/2022-2 od 5. srpnja 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4396/2018-32 od 20. travnja 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4493/17, određena na temelju rješenja o ovrsi broj Ovr-4493/17 od 12. rujna 2017. na mirovini tužitelja (točka I izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2022. do isplate (točka II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja (točka I izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu (točka II izreke).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4632/2022 od 15. studenog 2023. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„1. Ako je u rješenju o nasljeđivanju kao ostavinska imovina koju je nasljednik naslijedio konstatirano pravo korištenja groba, podrazumijeva li to da je nasljednik ex lege naslijedio i uređuje i opremu tog groba?

2.Ima li pravo korištenja groba kao imovinsko pravo svoju vrijednost te može li ista biti uzeta u obzir prilikom ocjene visine vrijednosti naslijeđene imovine?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) podnio reviziju i to zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane odluke na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, uz naknadu mu troškova parničnog postupka, podredno preinačenje pobijane odluke i ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

5. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju i dosuditi mu trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr- 4493/2017, na mirovini tužitelja.

9. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-4493/2017, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Zdenka Sertića (ovdje tuženika) protiv ovršenika D. I. (ovdje tužitelja, koji je u taj ovršni postupak stupio kao nasljednik pokojne ovršenice, supruge Z. I.) te je u tom ovršnom postupku prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi 12. rujna 2017. poslovni broj Ovr- 4493/2017 kojim je određena predložena ovrha na mirovini ovršenika,

- da je protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-4493/2017 od 12. rujna 2017. ovršenik podnio žalbu u kojoj je naveo da je on nasljednik iza pok. Z. I. (koja je prvobitno bila ovršenik u predmetu poslovni broj Ovr-4493/2017) te da iza nje nije naslijedio ništa pa stoga ne odgovara za dugove Z. I.,

- da je 17. srpnja 2018. ovršni sud donio rješenje poslovni broj Ovr-4493/2017-29 kojim je uputio ovršenika da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4493/2017 od 12. rujna 2017. te je sukladno istom ovršenik D. I. kao tužitelj podnio tužbu u ovom parničnom predmetu,

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika L. P. broj O-1055/2015 od 14. travnja 2015. u ostavinskom predmetu iza pok. Z. I. iz Z., …, utvrđeno da njezinu ostavinsku imovinu čine nekretnine - pravo korištenja grobnog mjesta na groblju M., odjel RKT, polje 321, razred II, grob broj 117 u cijelosti te pokretnine na računu kod S. G. - S. b. d.d. - broj računa 01008780465, broj računa 40414260001, broj računa 404142601110, broj računa 40414260000, broj računa 01007920132 i broj računa 01008210048, a njezinim nasljednikom utvrđen je na temelju zakona i ustupa D. I., suprug ostaviteljice u cijelosti,

- da je na otvorenim računima pok. Z. I. u vrijeme otvaranja nasljedstva 13. siječnja 2015. (6 otvorenih računa) bio negativan saldo od 147,65 kn.

10. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja prihvatio tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužitelj od svoje pok. supruge Zorice Ivanković nije naslijedio imovinu kojom bi odgovarao za naslijeđene dugove (čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju), obzirom je naslijedio pravo korištenja groba koje je otuđivo bez naknade pa nema prometnu vrijednost, a nije naslijedio opremu i uređaj groba, dok je na računima banaka naslijedio dug u iznosu 147,65 kn.

11. Drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda, navodeći da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj nije naslijedio imovinu kojom bi odgovarao za naslijeđene dugove sukladno čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju.

12. Revident u reviziji tvrdi da je tijekom postupka navodio da je grob uređen, što je vidljivo iz fotografije koju je tužitelj priložio uz tužbu, da grob ima nadgrobnu ploču, spomenik, podest, vaze, a da te stvari nisu izvan prometa, već da se smatraju nekretninom, na temelju čl. 15. st. 5. Zakona o grobljima pa da je evidentno da je tu opremu i uređaj groba tužitelj naslijedio bez obzira što isto nije uneseno u rješenje o nasljeđivanju.

13. Prema odredbi čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

14. Prema ocjeni ovog suda, pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužitelj nije naslijedio imovinu.

15. Naime, nije sporno da je tužitelj naslijedio pravo korištenja grobnog mjesta. Tako je odredbom čl. 15. st. 3. Zakona o grobljima ("Narodne novine", broj 19/98, 50/12, 89/17 - dalje u tekstu: ZOG) propisano da nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici. Za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu (čl. 13. st. 3. ZOG).

15.1. Korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama a ugovor o ustupanju tog korištenja mora se dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik (čl. 15. st. 4. ZOG). Prema tome, pravo korištenja daje pravo određenoj osobi da koristi grobno mjesto, ali uz određena ograničenja koja postavlja ZOG i pravilnici jedinica lokalne samouprave koji pobliže mogu odrediti način korištenja grobnog mjesta. Onaj tko ima pravo korištenja grobnog mjesta može ga se odreći i to na način da ga ugovorom ustupi trećim osobama (koji ugovor mora dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika).

15.2. Dakle, pravni posao kojim se prenosi pravo korištenja nije ugovor o kupoprodaji grobnog mjesta, jer grobno mjesto nije samostalna stvar sposobna biti predmetom vlasništva, već je pravni posao ustupanje prava korištenja grobnog mjesta. Valja zaključiti da je u pravnom prometu (ustupanja) subjektivno pravo korištenja grobnog mjesta. Prijašnji Zakon o grobljima („Narodne novine“, broj 26/60, 46/61, 15/65 ) je propisivao da se pravo na korištenje groba može ustupiti samo besplatno i u pismenom obliku (čl. 12.), no ZOG takvo ograničenje raspolaganja ne propisuje, iz čega bi proizlazilo da korisnik grobnog mjesta može ustupiti svoje pravo besplatno, ali isto tako i naplatno, obzirom ZOG izričito ne zabranjuje naplatu.

15.3. Iz navedenog proizlazi da je pravo korištenja grobnog mjesta posebno subjektivno imovinsko pravo koje obuhvaća pravo raspolaganja grobnim mjestom, pravo ukopa u grobno mjesto i pravo uređenja grobnog mjesta. Ono se može naslijediti, dakle radi se o pravu koje je imovinsko i koje se kao takvo nalazi u prometu, a što proizlazi iz odredbe čl. 15. st. 3. i 4. ZOG.

16. Stjecanjem prava korištenja grobnog mjesta osoba stječe samo subjektivno pravo korištenja, a ne i pravo vlasništva grobnog mjesta. Grobno mjesto kao dio groblja ostaje i dalje u vlasništvu jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba. Vlasnik groblja tako jedno od vlasnikovih prava (čl. 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZVDSP), a to je pravo korištenja, prenosi na korisnika grobnog mjesta.

17. Međutim, oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju se nekretninom, prema odredbi čl. 15. st. 5. ZOG, iz čega proizlazi da je zakonodavac „opremu i uređaj groba" (nadgrobna ploča, nadgrobni spomenik i znaci, ograda groba i sl.) izjednačio s nekretninama, u smislu odredbe čl. 2. st. 4. ZVDSP kojim je propisano da se stvari koje su po svojoj naravi pokretne smatraju u pravnom smislu nepokretnima ako ih zakon izjednačuje s nekretninama. Stoga su oprema i uređaj groba i predmet prava vlasništva, na temelju odredbe čl. 2. st. 1. ZVDSP.

18. Oprema i uređaj groba kao predmet prava vlasništva vezani su uz pravo korištenja grobnog mjesta, stoga odgovori na postavljena pitanja glase:

Ako je u rješenju o nasljeđivanju kao ostavinska imovina koju je nasljednik naslijedio konstatirano pravo korištenja groba, to podrazumijeva da je nasljednik ex lege naslijedio i opremu i uređaj tog groba.

Pravo korištenja groba kao imovinsko pravo ima svoju vrijednost i ta vrijednost može biti uzeta u obzir prilikom ocjene visine vrijednosti naslijeđene imovine.

19. Obzirom nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrdili potrebne činjenice (vrijednost naslijeđene imovine), to nema uvjeta za preinaku, nego je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude. Sud će u ponovnom postupku raspraviti i ocijeniti ono što je odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prema izraženom shvaćanju revizijskog suda.

20. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 2. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.