REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-304/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice GE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje u [adresa], koje zastupaju punomoćnici Dragoslav Zuber i Senka Zuber Šanjek, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu, Varaždin, Braće Radić 7, protiv tuženice GEG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 1. Hrvatskog predsjednika 14, koju zastupa punomoćnik Nikola Dorbić odvjetnik u Šibeniku, Riječka 4, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, posl. br. Gž-956/21-3 od 19. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, posl. br. P-1701/19-37 od 12. veljače 2021., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja, se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na temeljna ljudska prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, posl. br. Gž-956/21-3 od 19. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, posl. br. P-1701/19-37 od 12. veljače 2021., podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predložili da im se dopusti podnošenje revizije.
2. Tužitelji su na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije radi tri pravna pitanja za koja smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
"1/ Da li je moguće da se dio zgrade jednog vlasnika nalazi na zemljištu u vlasništvu druge osobe obzirom na čl. 9. st. 1 i 3 ZV-a?
2/ Da li se kućne služnosti iz čl. 188 st. 4 ZV-a mogu osnivati na tuđem zemljištu bez bilo kakvog pravnog osnova?
3/ Može li se institut građenja na tuđem zemljištu tretirati kao kućnu služnost usprkos postavljenom tužbenom zahtjevu koji se odnosi na stjecanje prava vlasništva građenjem (superficio solo cedit prema paragrafu 418 OGZ-a, koji je bio na snazi u vrijeme kada je sanitarni čvor građen – 1973.g.)"
3. Tužitelji su na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije radi povrede temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje te su postavili dva pravna pitanja i to:
"1/ Da li je ispravno postupio sud II stupnja kada se pod toč. 5.1 obrazloženja svoje odluke pozvao na to da je sud I stupnja utvrdio da se u ovom slučaju (misli se na sanitarni čvor iznad "migavice") radi o kućnoj služnosti sukladno čl. 188. st. 4 ZV- a, iako je sud I stupnja na 6. stranici svoje presude (1. odlomak) napisao da nije utvrđivao jesu li tužitelji stekli to pravo služnosti jer to nije bilo predmetom tužbenog zahtjeva (pozivajući se na čl. 2 st. 1 ZPP-a)?
2/ Je li pravično tuženici priznati pravo vlasništva na spornoj nekretnini koju je stekla temeljem pravomoćne presude I-stup. suda br. P.85/13 u kojem predmetu je kao nasljednika ŠE navela HE iako on to nije bio?"
4. Tužena nije podnijela odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
6. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva nekretnine dosjelošću ili građenjem na tuđem zemljištu, u naravi utvrđenja prava vlasništva na unutrašnjem dvorištu kao posebnoj katastarskoj čestici.
7. Tužitelji nisu dali odgovarajuće razloge važnosti, jer dostavljena praksa nije usporediva sa činjeničnim utvrđenjima u ovom postupku, jer se prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju uopće ne radi o građenju na tuđem zemljištu. Naime, u konkretnom slučaju se radi o dogradnji u skladu s ugovorom o diobi nekretnine, dok se u naznačenim odlukama radi o građenju na društvenom zemljištu i o slučaju izgradnje prizemnog dijela zgrade od strane oca vlasnika, a na kojem dijelu je potom vlasnik zemljišta izgradio kat kuće.
8. Osim toga, drugo i treće postavljena pravna pitanja nisu važna niti za odluku u sporu, jer su nižestupanjskih sudovi odbili tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelji nisu dokazali da su pravo vlasništva sporne nekretnine stekli na temelju dosjelosti ili građenjem.
9. Budući da u konkretnom slučaju nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
10. Neosnovano tužitelji ističu da su im povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer su nižestupanjski sudovi na temelju provedenog postupka ocijenili da tužitelji nisu dokazali da su predmetnu nekretninu stekli dosjelošću, te su utvrdili da se u konkretnom slučaju ne radi niti o stjecanju vlasništva građenjem, jer su se prednici stranaka podijelili diobnim ugovorom 1973. godine.
11. Tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
