Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-877/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše, kao predsjednika vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. B., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog Ede Bašića podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1080/2022-11 od 18. rujna 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2024. u prisutnosti braniteljice optuženika I. E. H., u zamjeni za odvjetnika V. T. i opunomoćenice oštećenice odvjetnice H. K., u zamjenu za odvjetnicu J. S.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog E. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom optuženi E. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 2. KZ/11. pa je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. mu je izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi E. B. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 300,00 eura na ime paušalne svote u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08.

3. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi E. B. putem branitelja V. T., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08.) i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu te da u smislu odredbe članka 484. a ZKP/08. stavka 2. ZKP/08. na sjednici vijeća donese odluku o održavanju rasprave, da potom održi raspravu i donese presudu kojom se optuženika oslobađa od optužbe, podredno da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne blažu kaznu.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., na zahtjev optuženika, o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su optuženik, njegov branitelj, opunomoćenica oštećenice te Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, a sjednici su pristupili braniteljica optuženika, odvjetnica I. E. H. u zamjenu za odvjetnika V. T. i opunomoćenica oštećenice, odvjetnica H. K. u zamjenu za odvjetnicu J. S., dok uredno pozvani optuženi E. B. i Županijski državni odvjetnik u Zagrebu nisu pristupili pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku propustio otkloniti proturječnosti na koje je ukazano u ukidnom rješenju, smatra da je prvostupanjski sud propustio analizirati razlike u iskazima oštećenice i svjedoka K. T. kao i one koje su dodatno proizašle iz iskaza oštećenice s rasprave 13. rujna 2023., čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, prvostupanjski je sud, a u skladu s prethodnim ukidnim rješenjem ovoga suda, ponovno ispitao oštećenu J. O. T., detaljno analizirao njezin iskaza, doveo ga u vezu s ostalim provedenim dokazima, posebno iskazom svjedoka K. T. te zaključio da je optuženi E. B. kritične zgode, uz to što joj je rekao „jebem ti srpsku majku“ prijetio oštećenoj J. O. T. da će ju ubiti. Oštećenica dosljedno tijekom cijelog postupka, više puta ispitana ističe kako joj je optuženi E. B., a nakon što je između nje i njezinog supruga s jedne strane te optuženog E. B. s druge strane nastao sukob zbog neplaćanja najamnine, zaprijetio da će ju ubiti. Njezin suprug K. T. je u prvom iskazu 2. lipnja 2020. naveo da joj je optuženik prijetio da će ju ubiti, spomenuvši u tom kontekstu i riječ likvidirati, koju riječ u svojem iskazu navodi i oštećena J. O. T., tako da je osnovano, a s obzirom, u tom dijelu podudarne iskaze oštećenice i njezinog supruga, K. T., prvostupanjski sud zaključio da je optuženi izrekao u činjeničnom opisu naznačene riječi oštećenoj J. O. T..

8. U ostalom dijelu optuženi E. B. pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, polemizirajući sa zaključcima suda o postojanju bitnih elemenata kaznenog djela prijetnje pa tako navodi da je oštećena J. O. T. bila izložena prijetnji, a kako to ona i njezin suprug K. T. tvrde u svojim iskazima, tada ne bi u kratkom vremenu nakon tog događaja imala hrabrosti otuđiti vrlo vrijednu imovinu trgovačkog društva S. trade, niti bi čekala 16 dana prije podnošenja kaznene prijave, već bi policijsku zaštitu odmah zatražila. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud u cijelosti i sasvim točno utvrdio činjenično stanje provevši sve raspoložive dokaze potrebne za odlučivanje je li optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret, sasvim ispravno primjenjujući odredbe kaznenih zakona.

9. Prije svega, treba istaći da za ocjenu bitnih elemenata kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. nije odlučno da izrečena prijetnja stvarno uznemiri, odnosno ustraši žrtvu već je dostatno da je sadržaj prijetnje objektivno podoban da kod žrtve izazove osjećaj ugroženosti, straha, bojazni za vlastiti tjelesni integritet, a što i jest izrečena prijetnja smrću, odnosno izgovaranje oštećenoj da će ju ubiti, bez obzira je li počinitelj imao namjeru svoju prijetnju i ostvariti.

10. Izgovaranje prijetećih riječi pratilo je i agresivno ponašanje optuženika koji je, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije oštećenice, udario ju u palac lijeve šake, primio za ručni zglob lijeve ruke, rukama uhvatio za donju čeljust s obje strane, zbog čega je oštećenica istog dana zatražila liječničku pomoć, navodeći da je uzrujana i ima nelagodu u želucu, što potvrđuje da je bila izložena verbalnom napadu, odnosno prijetnji, koji opisuje u svojem iskazu. Sve istaknute okolnosti ukazuju da je optuženik bio u stanju realizirati svoju prijetnju, odnosno ugroziti tjelesni integritet oštećenice, što je i učinio, a što je sigurno dodatno utjecalo na oštećenićinu uznemirenost i pojačalo strah.

11. Oštećenica je istog dana zatražila liječničku pomoć, medicinska dokumentacija ukazuje da je bila izložena napadu, utvrđene su joj i ozljede, a u iskazu navodi da ona i suprug nisu niti bili svjesni što im se dogodilo, tako da je i razumljivo što odmah nije zatražila policijsku intervenciju. Time da treba naglasiti da se kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., u skladu s odredbom članka 139. stavak 4. KZ/11. progoni po prijedlogu, prema odredbi članka 47. stavak 1. ZKP/08. za kaznena djela za koja se progoni po prijedlogu, prijedlog za progon mora se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja. Oštećena J. O. T. je prijedlog za progon podnijela 19. srpnja 2019., a što je u zakonskom roku od tri mjeseca.

12. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženi E. B. ističe da je prvostupanjski sud optuženiku odmjerio prestrogu kaznu, kao i predugi rok provjeravanja. Činjenica da je optuženik neosuđivana osoba ukazuje na zaključak da se radi o izoliranom incidentu koji je uz to potencirala sama oštećenica, kao i da je paušalna ocjena prvostupanjskog suda da je potrebno odmjeriti dugi rok provjeravanja zbog činjenice da imovinskopravni odnosi između optuženika i oštećenice nisu riješeni te da će se zbog toga nužno susretati.

13. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su sukladno članku 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio optuženikovu neosuđivanost i obiteljske prilike, a s obzirom da se radi o ocu dvoje djece, dok je otegotnim cijenio način počinjenja djela budući da se nije radilo samo o prijetnji smrću nego i o iskazanom nasilju pri tome budući da je optuženik bio i fizički nasilan što proizlazi ne samo iz iskaza oštećenice i njezina supruga nego i iz liječničke dokumentacije o zadobivenoj ozljedi. Optuženik je osim prijetnje smrću izrekao oštećenici i psovku. Nadalje, istaknuo je da se nije radilo o nekakvom izoliranom slučaju, odnosno o prijetnji do koje dođe spletom okolnosti kada se primjerice sukobe osobe koje se prvi put susretnu u životu već se radi o kaznenom djelu koje ima pozadinu sukoba prisutnog od ranije pri čemu optuženik nije taj sukob izgladio ili barem ublažio već je naprotiv taj sukob potencirao napadom i prijetnjom umjesto da je izbjegavao takve situacije.

14. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknute i cijenjene olakotne i otegotne okolnosti te povezujući s propisanom kaznom za inkriminirano kazneno djelo od šest mjeseci do pet godina, osnovano je prvostupanjski sud optuženog E. B. osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, što je bliže zakonski propisanom minimumu. Dosadašnje ponašanje optuženika, posebno neosuđivanost ukazuje da je opravdano očekivati da optuženik i bez izdržavanja izrečene kazne zatvora neće ubuduće činiti kaznena djela stoga mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju četiri godine, imajući u vidu ukupnost sukoba i sporova oštećenice i optuženika.

15. Kazna zatvora na koju je optuženi E. B. osuđen, kao i utvrđen rok provjeravanja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjereni su stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela i ukupnosti kriminalne količine kritične zgode, ponašanju nakon počinjenja djela te podobni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. dok nekom blažom kaznom, za koju se zalaže žalitelj ista ne bi bila ostvarena.

16. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. srpnja 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše, v. r.