REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-946/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. iz S., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice V. L. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćniku N. B., odvjetniku u Z., radi predaje u posjed nekretnine i uklanjanja objekta, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-287/2021-9 od 25. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1812/18-51 od 26. listopada 2018., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-287/2021-9 od 25. listopada 2021. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1812/18-51 od 26. listopada 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o zahtjevu tužene za naknadu troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Nalaže se tuženici V. L., OIB... iz Z., predati tužitelju B. d.o.o., OIB... iz S., u posjed slobodan od osoba i stvari dio zk.č.br. 2114 k.o. G. Z., upisane u zk.ul.br. 7478, koja je u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka V. R. dipl.ing. od 27. srpnja 2011. godine prema skici označena crvenim slovima a-b-c-d i to u površini od 56 m2, kao i ukloniti bespravno sagrađeni objekt izgrađen na dijelu zk.č.br. 2114 k.o. G. Z., upisane u zk.ul.br. 7478, koja je u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka V. R. dipl.ing. od 27. srpnja 2011. godine prema skici označena crvenim slovima a-b-c-d u površini od 56 m2 te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 35.887,00 kuna, u roku 15 dana.".

1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužene te je potvrđena prvostupanjska presuda.

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-991/2023-5 od 23. siječnja 2024. dopušteno je tuženoj podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

"Je li društveno vlasništvo ukinuto stupanjem na snagu Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90 od 22. prosinca 1990.), objavom Ustavnog zakona o provedbi Ustava Republike Hrvatske ili stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 od 1. siječnja 1997.) ili upisima brisanja društvenog i uknjižbe vlasništva u zemljišnoj knjizi?".

3. Tužena je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19

- dalje: ZPP).

3.1. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tužene.

4. Revizija tužene je osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja naveden u izreci prvostupanjske presude.

7. Uz utvrđenje da je tužitelj upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine te da tužena drži u posjedu sporni dio te nekretnine, prvostupanjski sud uz primjenu odredbe čl. 161. st. 1. i odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/16, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) prihvaća predmetni tužbeni zahtjev.

7.1. Drugostupanjski sud odbija kao neosnovanu žalbu tužene i potvrđuje prvostupanjsku presudu. Pri tome drugostupanjski sud odbija prigovor tužene da bi građenjem na tuđem zemljištu stekla vlasništvo spornog dijela nekretnine. Ovo iz razloga što je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi bila upisana kao društveno vlasništvo sve do 1997., a gradnja da je dovršenja 1993., odnosno iz razloga što prema odredbama čl. 24.-26. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO) nije bilo moguće steći vlasništvo građenjem na zemljištu koje je u društvenom vlasništvu.

8. Nižestupanjski sudovi nisu sporni odnos među strankama sagledali u svjetlu svih mjerodavnih izvora prava, a radi čega je dakle, materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a posljedično čemu je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

9. U odnosu na predmetno pravno pitanje prvenstveno je za ukazati da društveno vlasništvo nije prestalo samim donošenjem Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90). Ustav Republike Hrvatske jamči pravo vlasništva i nasljeđivanja (čl. 48. st. 1. i st. 4.), a uzdižući nepovredivost prava vlasništva u red najviših vrednota ustavnog poretka (čl. 3.), proglašavajući poduzetničku i tržišnu slobodu temeljima gospodarskog ustroja Republike Hrvatske (čl. 49. st. 1.), negirajući tako ustanovu društvenog vlasništva iz dotadašnjeg ustavnog poretka, kao i sve osnove prisilnog prijenosa privatne imovine u društveno vlasništvo. Ustav Republike Hrvatske postavio je tek temelj za reintegraciju ustanove privatnog vlasništva u pravni poredak Republike Hrvatske kao jedinog oblika vlasništva, a time je neizravno obvezan zakonodavac urediti pretpostavke i postupak za denacionalizaciju i prestanak društvenog vlasništva.

9.1. Ustavni zakon za provedbu Ustava Republike Hrvatske propisao je da se zakoni, drugi propisi i opći akti moraju uskladiti sa Ustavom u roku od godinu dana od proglašenja Ustava (čl. 4.). Prema tome, 22. prosinca 1991. bio je krajnji rok za donošenje Zakona o denacionalizaciji i prestanku društvenog vlasništva. No, kasnije je taj rok bio produžen do 30. lipnja 1992., zatim do 30. prosinca 1992., zatim do 31. prosinca 1993., zatim do 30. lipnja 1994. te potom do 31. prosinca 1995., a nakon toga do 31. prosinca 1996. i na posljetku do 31. prosinca 1997. ("Narodne novine", broj 56/90, 8/91, 31/91, 33/91, 59/91, 27/92, 34/92, 91/92, 62/93, 50/94, 105/95 i 110/96).

Prema tome, propisi o denacionalizaciji i prestanku društvenog vlasništva donije ti su unutar pretpostavljenog roka u kojem su se zakoni morali uskladiti sa Ustavom Republike Hrvatske. To znači da se vlasnički dualizam pravnog sustava zadržao do 31. prosinca 1997., društveno vlasništvo nije prestalo niti samim stupanjem na snagu Ustavnog zakona o provedbi Ustava Republike Hrvatske, već donošenjem propisa o denacionalizaciji i prestanku društvenog vlasništva, odnosno ispunjenjem pretpostavki iz tih propisa.

9.2. S obzirom na navedeno, potpun odgovor na navedeno pravno pitanje je izuzetno kompleksno jer ovisi o okolnostima određenog slučaja, te će stoga ovaj revizijski sud u nastavku iznijeti pravna shvaćanja koja se odnose na ovaj predmetni slučaj.

10. Iako nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali, iz cjelokupnog stanja spisa (barem za sada) proizlazi da je u konkretnom slučaju riječ o građevinskom zemljištu.

10.1. U datoj situaciji prvenstveno treba uzeti u obzir odredbu čl. 361. st. 1. ZVDSP prema kojoj pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja toga Zakona pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja toga prava ili njegova pravnog sljednika. Dakle, ukoliko bi na predmetnom zemljištu prethodno postojalo pravo korištenja, a društveno vlasništvo nad tim zemljištem ne bi prestalo do donošenja ZVDSP (stupio na snagu 1. siječnja 1997.), onda bi društveno vlasništvo na predmetnoj nekretnini prestalo samim stupanjem na snagu ZVDSP.

10.2. Društveno vlasništvo neizgrađenog građevinskog zemljišta moglo je prestati i prije stupanja na snagu ZVDSP i to temeljem samog zakona. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 53/90- stupio na snagu 15. prosinca 1990. - dalje: ZIDZGZ) bilo je propisano da stupanjem na snagu toga Zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društvenom vlasništvu preneseno odlukama Skupštine Općine nakon 22. veljače 1974., pri čemu se priznaju valjani pravni poslovi i pravomoćni akti zaključeni ili doneseni do stupanja na snagu toga Zakona. Dakle, ukoliko bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke iz navedene zakonske odredbe društveno vlasništvo na predmetnoj nekretnini prestalo je i prije stupanja na snagu ZVDSP.

11. Radi iznesenog, a obzirom da je sporno građenje dovršeno 1993., kao činjenica odlučna za ishod spornog odnosa među strankama ukazuje se okolnost da li je predmetno zemljište stupanjem na snagu ZIDZGZ bilo privedeno namjeni i da li je bilo preneseno u društveno vlasništvo nakon 22. veljače 1974. i to odlukom Skupštine Općine, a koju činjenicu nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu ispitivali. Naime, ukoliko bi bile ispunjene pretpostavke iz čl. 4. ZIDZGZ tada bi društveno vlasništvo na predmetnoj nekretnini prestalo 15. prosinca 1990., a ukoliko ne, onda bi društveno vlasništvo prestalo stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.).

12. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12.1. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja i o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška.

13. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 2. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.